Vučković: Veliku seobu naroda pokrenuli su brutalni Huni a izbjegličku krizu Sirijaca zloglasni ISIL

Bosanskohercegovački ekspert za sigurnost mr. Vladimir Vučković imigrantsku krizu – val sirijskih izbjeglica koji neprestanu stižu na Balkan, poredi sa Velikom seobom naroda.

Prvu seobu, kaže Vučković u analizi koju je uradio za bh. novinsku agenciju Patria,  pokrenulo je brutalno pleme Huni, a ovu drugu, podjednako zloglasni ISIL.

A, imajući u vidu trasu tzv. Južne balkanske rute, koju decenijama koriste šverceri i krijumčari, Vučković upozorava da talas izbjeglica neće zaobići ni Bosnu i Hercegovinu.

Piše: Mr. Vladimir Vučković

Jedna stara izreka keže: „Istorija je učiteljica života“. Imajući na umu ovu izreku ne mogu se oduprijeti nastojanju da povučem paralelu između aktuelne emigrantske krize i Velike seobe naroda.

Mnoštvo je sličnosti između ova dva događaja, navešću samo neke najdominantnije. Najveća sličnost se ogleda u etiologiji ova dva fenomena. Naime, Veliku seobu naroda pokrenuo je, barem kako nas istorija uči, prolazak ratničkog i veoma brutalnog plemena Huni kroz Vrata naroda, tj. prostor između planine Ural i Kaspijskog jezera. Dolazak Huna unio je veliku pometnju među plemena koja su mirno živjela na područjima van Rimskog carstva. Nemilosrdni ratnici Istoka, nomadi, ljudi koji su spavali u sedlu, znali su samo jedan zanat, a to je pljačka. Različita „evropska“ plemena jedinu bezbjednost vide u okrilju Rimskog carstva. Velike i moćne civilizacije koja je bila jedina svjetlost tadašnje ere, barem su tako rimljani i romeji govorili za sebe. Seoba je mogla da počne!

Slična situacija je vidljiva i danas. Divljanje i brutalnost ISIL-a, kako pojedini autori smatraju najbrutalnije terorističke organizacije modernog doba, naveo je mnoge ljude da svoju budućnost traže na nekom drugom dalekom mjestu. O brutalnosti ISIL-a detaljnije neću govoriti, jer sam o tome pisao u nekim od ranijih tekstova.

Druga sličnost, ogleda se u tome da ljudi koji bježe ka bezbjednosti imaju i druge pobude koje ih tjeraju na takav korak. Činjenica je da veliki broj emigranata koji prolazi preko teritorije Srbije navodi da je jedan od razloga i bolji životni standard koji žele za sebe i svoje potomke. Slično se dešavalo i nekada davno, plemena koja su bježala od Huna težila su ka tome da dobiju pogodnosti života koje su imali građani Zapadnog i Istočnog rimskog carstva.

Život u Siriji i Iraku nimalo nije lak, ni u mirnodopskim uslovima. Velika stopa korupcije, nepotizma i raznih drugih pojava ograničava ambicije mladim ljudima koji žele da pokažu i dokažu svoje sposobnosti. Činjenica je da većina državnih funkcionera i vojnih zvaničnika, tačnije onih koji o svemu odlučuju, ima rodbinske veze sa vladajućom „dinastijom“ Asad. Visoka stopa korupcije je i u Iraku, u prilog tome ide i skorašnji potez iračkog premijera Hajdera al Abada koji je pod pritiskom preduzeo niz antikoruptivnih mjera.

Veliki broj emigranata je zabrinuo evropske zemlje, zbog mogućeg priliva radikalnih islamista, koji će infiltrirani među imigrante uspjeti da dođu do svojih krajnjih odredišta. Mnoštvo zatvora je razoreno, ljudi sumnjive prošlosti uspjeli su da pobjegnu, moguće je da se i takve osobe  kreću među imigrantima. Opravdana bojaz postoji i u medicinskim krugovima, jer je moguće da će emigranti u Evropu donijeti pojedine vrste zaraznih bolesti.

Nekada su „varvarske“ narode na granicama rimskih provincija dočekivali vojni logori sa dobro naoružanim i vrhunski obučenim vojnicima. Danas je situacija nešto drugačija, ali ipak slična. Panika koja vlada kod lidera pojedinih evropskih država natjerala ih je da se odluče na smiješne i zastarjele metode podizanja zidova duž granica, što u kriznim vremenima predstavlja dodatno opterećenje za budžetske korisnike. U većini slučajeva „zidovi“ su se pokazali kao nesvrsishodni, jer krijumčari neće birati načina da zarade novac od emigranata i na osnovu toga treba očekivati još incidenata nalik onom u kojem je u hladnjači stradala 71. osoba.

Bosna i Hercegovina na aktuelnu krizu treba posmatrati sa velikim interesovanjem i spremno dočekati potencijalni talas imigranata prema svojoj teritoriji. Imajući u vidu trasu tzv. Južne balkanske rute, koju decenijama koriste šverceri i krijumčari, ne smijemo misliti da će nas emigrantska kriza zaobići.

Južna balkanska ruta Grčka – Makedonija –Srbija - EU ima tri kraka. Prvi: Preševo – Niš – Beograd. Drugi: Beograd – Šabac – Mali Zvornik – Bjeljina – Brčko – Tula. Treći: Beograd - Subotica – Mađarska – Austrija – Italija.

Evropske zemlje moraju učiti na istorijskim greškama Zapadnog rimskog carstva, jer ako to ne budu činile može doći do krize koja će rezultirati nekom vrstom rekompozicije i slabljenja moći pojedinih država. Prema imigrantima koji dolaze treba se odnositi humano, onako kako to predviđa duh evropske civilizacije. Samo zajednički i koordinisan pristup institucija u Briselu može dovesti do najboljeg rješenja za sve strane u aktuelnim dešavanjima.