KAKO JE VOŽD PREKUCAO LUKAŠENKA Ako Dodik ugasi svjetlo, mrak će pojesti demokratiju u Bosni i Hercegovini!

Piše: Rasim Belko

Milorad Dodik i definitivno je odlučio slijediti put političkih partnera poput Vladimira Putina i naročito Alexandera Lukašenka. Tako je vožd na čelu entiteta Republika srpska, radi zaštite širokog spektra kiminaliteta, političkih vratolomija nepotizma i sličnih pojava, odlučio krenuti protiv međunarodnog prava i evropskih vrijednosti. 

Istina, nije Dodik ni do sada u svom političkom djelovanju njegovao vladavinu prava i evropske vrijednosti, ali zakon kojim želi da kriminalizuje klevetu i disciplinuje javnost i novinare svrstava ga među vodeće diktatore evropskog kontinenta. 

Po njegovom nalogu Vlada Rs je pripremila, a skoro izvjesno Narodna skupština će sredinom marta i usvojiti zakon nakon kojeg će moći krenuti otvoreni lov na vještice - sve one koji perom i govorom ugrožavaju položaj oca srpske nacije s ove strane Drine, njegove porodice, kumova, prijatelja i slično. 

Da bi zamazao oči međunarodnoj zajednici Dodik je Vladi Rs naredio da iz predloženog zakona izbace zatvorsku kaznu, ali su novčane kazne koje su se mogle vidjeti u prijedlogu zakona dovoljne za izvođenje zaključka kako će u skorašnjem vremenu nestati nezavisna medijska scena. Dakle, upravo ono što cilja Dodik, krivičnim progonom i visokim kaznama ugasit će medijsko svjetlo. Jer političar mraka kakav je Dodik svjetlo i one koji to svjetlo održavaju ne želi u svom entitetu. 

Zato i nije važno ima li ili ne zatvorske kazne u zakonu o kleveti, jer biti ugašen iza zatvorskih rešetki ili ugušen novčanim opterećenjima je potpuno isti. 

Bosna i Hercegovina je 2001. godine bila prva država u regionu koja je dekriminalizirala klevetu na cijelom svom području, saopćavaju danas iz OSCE-a. No, za Bosnu i Hercegovinu 2001. godina bila je mnogo dalje nego što kalendarski jeste. Od tada do danas oni koji šire evropske vrijednosti i međunarodna pravila dopustili su da se Dodik razmaše. Zapravo, da shvati kako je neuništiv sve dok ima apsolutnu kontrolu nad Rs i kao takav ozbiljan takmac međunarodnoj zajednici u našoj zemlji. 

Shvatio je Dodik koliko je ta međunarodna zajednica licemjerna, jadna i neuvjerljiva dok mu prijeti kaznama za retrogradnu secesionističku politiku, pa odlučuje povući jedan od ključnih poteza kojima će se približiti značajnom unutrašnjem suverenitetu. Jer, njegov zakon će vrijediti za sve novinare na prostoru BiH i šire, a zahvaljujući lajavoj a bezopasnoj međunarodnoj zajednici na prostoru koji Dodik kontroliše, entitetu Rs, ne važe ni bh. ni međunarodni zakoni. 

Kada protjera kritiku koja je do sada barem osvjetljavala njegova nedjela u različitim sferama, Dodik će ukloniti i posljednju prepreku da do kraja sprovede svoj kriminalno - secesionistički program. 

Tako će na 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine istina biti ono što objavljuje režimski RTRS i privatno - režimski ATV sa crne liste. A ta istina su ideolozi poput Kecmanovića, Blagojevića, Kuzmanovića i provodnici poput Marića i sličnih. 
Sve drugo bit će izloženo prijetnji da budžet Rs puni desetinama hiljada KM ako i spomene Dodikove, Stankoviće, Stevandiće, Viškoviće i slične. 

Ovo pitanje zato treba postaviti i kao pitanje odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Jer, ono je zapravo najmanje entitetsko pitanje. Ono je pitanje zbog kojeg se mora djelovati sa državnog nivoa, ali ne prijetnjama svilenim saopćenjima, već jasnom porukom Dodiku da će u slučaju usvajanja ovog zakona biti isključen iz vlasti, makar se i Državni parlament morao raspustiti. 

Istovremeno, tragična je činjenica da ni predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt uopće i ne gleda ka Banja Luci po ovom pitanju. A morao bi, jer kršenje odluka države Bosne i Hercegovine je i u njegovoj nadležnosti. A kako već napisah, Bosna i Hercegovina je dekriminalizirala klevetu prije 22 godine. 

Zaštiti slobode govora, evropskih vrijednosti i pravila normalnog svijeta neće pomoći ni saopćenja za javnost Ambasade SAD i Delegacije EU. Dodik je već ko zna koliko puta pokazao da mu to ništa ne znači. 

Novinari sami ne mogu, jer kada je riječ o Diktatorima i secesionistima poput Milorada Dodika oni donose isključivo zakone koji odgovaraju njihovom stilu vladavine. Protesti su opravdani, ali nisu efikasni. 

Stoga bi se novinarska zajednica u Bosni i Hercegovini morala obratiti tamo gdje se odlučuje u centrima moći. Samo tamo leži snaga koja Dodika može zaustaviti, a i te mehanizme smo nekoliko puta gledali na sceni. 

Ukoliko bi taj zahtjev zapeo negdje u kancelarijskim košarama za otpad, onda bi to bio jasan signal da Dodikovo djelovanje u stilu Lukašenka je na svojevrstan način dogovoreno negdje, s nekim ciljem. 

To bi u konačnici značilo da su milioni eura i dolara bačeni niz vjetar u pokušaju razvoja demokratskog i slobodnog javnog mijenja. 

Dodikov udar na demokratiju i javno mijenje mora biti alarm za značajnu promjenu unutrašnjih odnosa, ali i odnosa vanjskih faktora spram entiteta Rs. I bez pardona po principu “ne trebaju građani da trpe”, jer građani su izabrali vlast koja želi potpuni mrak kao slobodu protiv sivh drugih sloboda. 

Lukašenko je jedini lider u Evropi koji punim kapacitetom stoji uz Putina. Kriminalizira li Laktašenko klevetu, na 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine, sudbina svih balkanskih zemalja izvan EU bit će na opasnoj vjetrometini. 

A novinari, oni će tek tada dobiti tretman koji im je vožd najavljivao kroz “epitete” koje im je davao u različitim prilikama. Bosna i Hercegovina ne smije dozvoliti Dodiku da ugasi svjetlo, jer u mraku njena je identična sudbini novinara - progon sa voždovog posjeda!