Članak

Šta se dešava u pilanama u Brčkom i Pelagićevu: Kinezi masovno izvoze drvnu građu iz BiH

Obilazeći ovaj teren, ekipa portala CAPITAL uvjerila se da se drvo u velikim količinama obrađuje u ovim pilanama i izvozi iz BiH.

(Patria) - Najmanje tri pilane na području Brčkog i Pelagićeva zakupili su državljani Kine i u njima režu građu i pakuju je u kontejnere da bi je dalje izvozili, odnosno slali u matičnu državu.

Obilazeći ovaj teren, ekipa portala CAPITAL uvjerila se da se drvo u velikim količinama obrađuje u ovim pilanama i izvozi iz BiH, ali da svaka od njih vodi svoju politiku i ima različit način poslovanja.

U prvoj pilani, na zapadnom ulazu u Brčko iz pravca Lončara u mjestu Plazulje, u pilani “Elan” zatekli smo dvojicu kineskih državljana i jednog lokalnog radnika. Od mještana smo saznali da su pilanu iznajmili prije skoro godinu dana i da tu dovoze trupce i režu građu. Gotovi poluproizvodi, prema navodima radnika, izvoze se prvo u Srbiju, a onda “dalje”.

Nisu bili pretjerano razgovorljivi, a ono što su i rekli, nije se nikako uklapalo u ono što vidimo. Priču su posebno skretali u stranu kada smo im rekli da smo novinari i da radimo na istraživanju rada pilana u ovom kraju, te gdje se izvozi građa koju režu.

Jedno pričaju, drugo rade

Jedan od kineskih državljana od ukupno dva koje smo zatekli, najvjerovatnije je ili poslodavac ili njegov predstavnik koji je zakupio pilanu i vodi posao, znao je nešto srpskog i uporno je tvrdio da prevodilac.

Drugi, koji je rekao da je došao iz Kine tu da radi, znao je engleski bolje od njega, ali ne i srpski.

Na vratima kancelarije ispred pilane, postavljeni su ukrasi sa kineskim simbolima povodom novogodišnjih praznika koje slave tokom februara. Radnici su uporno tvrdili da je firma za koju rade iz Srbije, da im je sjedište u Inđiji, ali nisu htjeli da kažu ko je vlasnik i kako se firma zove.

“Naš menadžer nije ovdje, on je u Srbiji, tamo nam je sjedište firme. On će uskoro da putuje u Ameriku poslovno, ne znam kada se vraća. Mislim da možete da nađete mnogo veće kineske pilane i da vidite kako oni rade. Postoje još dvije pilane koje rade i tu Kinezi rade za sebe. U Pelagićevu i Orašju. Mi smo ovdje samo radnici”, rekao je Kimi.

U pilani u Čović Polju, na putu od Lončara prema Orašju, njen vlasnik Cvijetin Popović nam je ispričao da radi za Kineze, koji mu dovoze trupce od kojih siječe građu. Svaki put kada napuni kontejner, kineski poslodavci šalju kamione i odvoze građu.

“Ja sam vlasnik pilane i mi uslužno režemo građu za klijenta iz Kine. Trenutno režemo jasenove trupce, pravimo građu i nešto elemenata za parket. Oni to izvoze u Kinu i to tako što se rezana građa zapakuje u kontejnere, kamionima voze za Rijeku u Hrvatskoj i onda ide brodovima dalje u Kinu. Građu kupuju od privatnih vlasnika iz okoline, po našem području, ali i do Dervente, Srpca, Prijedora, Brčkog. Nema ograničene količine, uradimo koliko uradimo, a pakujemo i šaljemo svaki put kada narežemo 25 kubnih metara. Ne znam tačno koliko smo do sada izrezali za njih. Sarađujemo od maja prošle godine. Režemo dasku i nešto elemenata za parket recimo. Ne radimo više trupce od kad je zabrana na snazi”, kaže Popović.

Govori da je bilo mnogo podvaljivanja felerične robe kineskim kupcima, posebno kada se radi o trupcima koje su Kinezi ranije izvozili neobrađene iz BiH direktno.

“Bilo je toga dosta. Zato su se oni i odlučili da režu kod nas i da im se to isplati više, nego da voze falš robu u Kinu”, kaže Popović.

Kupuju od svih i voze u Kinu

Mještani oko Brčkog i Pelagićeva sa kojima smo razgovarali kažu da su Kinezi poznati kao dobre platiše, pogotovo ako im se ponudi veća količina svježe isječenih trupaca.

“Plaćaju prevoz iz šume do pilane i važno im je da uvijek kupe dovoljno balvana za pun kamion. Koliko znamo, na pilani valjkasti trupac srežu da skinu koru i kao poluproizvod plasiraju kontejnerima za Kinu”, rekao nam je jedan mještanin, a vidjeli smo i sanduke pune kore drveta u pilanama.

U trećoj pilani na ulazu u Pelagićevo u pogonima nekadašnje firme “Yursik” smo imali i najviše sreće, jer uopšte nisu krili da se radi o kineskoj firmi koja otkupljuje drvo od svih koji su zainteresovani da prodaju, dobro plaćaju, režu i onda voze u Kinu. Jedva smo se sporazumjeli, jer su znali samo poneku riječ srpskog, a engleski nisu znali uopšte. Nisu nam dali da idemo dalje u pilanu od ulaza i stajanja na glavnom dvorištu.

“Radimo sa svima, kupujemo od cijele Bosne i vozimo u Kinu. Šefa ovdje nema, on je u Kini. Mi danas ne radimo, drugim danima radimo. Sada ne možete da idete dalje niti da snimate, jer nema šefa”, rekao nam je jedan od dvojice radnika koje smo tu zatekli.

Vlada Brčkog prazna, šumarski inspektor udaljen s posla

Izjave o kineskim pilanama na području Brčkog smo pokušali da dobijemo i u Vladi Distrikta. Međutim, nismo našli nikoga ko bi nam dao izjavu, a saznali smo da zaposleni u tamošnjim institucijama nisu mnogo ni često na poslu, te da ih je veoma teško naći na radnom mjestu. Takođe, na više uzastopnih poziva nismo uspjeli da dobijemo ni izjavu u inspekciji Brčkog.

Ljiljana Zenunović, šefica pododjeljenja za šumarstvo i vodoprivredu Vlade Brčko distrikta BiH, sa kojom smo se ranije čuli i razgovarali kako bismo dogovorili izjavu, tog dana se nije javljala na telefon niti odgovorila na poruku koju smo joj poslali da bi je podsjetili.

Nekoliko dana ranije, dok smo dogovarali posjetu i izjavu, od nje smo saznali da Brčko nema šumsko gazdinstvo jer je Šumarija Brčko u likvidaciji od 2006. godine, a da je šumarski inspektor udaljen s posla. Nije htjela da nam otkrije zašto i do kada, ali smo pretragom na internetu vidjeli da je šumarski inspektor Duško Đurić uhapšen prije četiri godine zato što je “tražio i primao novac da ne obustavlja sječu i transport drvnih sortimenata i ne poduzima druge mjere za koje je ovlašten kao nadležni inspektor u Distriktu”.

Kako je tada objavilo Tužilaštvo Brčkog, Đuriću se stavlja na teret da je od osoba koje su bez neophodnih dozvola i procedura sjekli drva, zahtijevao i uzeo 700 evra, a zatim 500 maraka. Uhapšen je u okviru akcije “Drvosječa” i ubrzo je podignuta optužnica za krivično djelo primanja dara i drugih oblika koristi.

Zenunovićka nam je objasnila da se kineski zakupljivači njima uopšte ne obraćaju za dozvole.

“Oni se nama uopšte ne obraćaju da oni nama daju neko odobrenje. Mi nemamo industrijskih sječa, samo radimo privatne šuma i snabdijevanje stanovništva ogrjevom. Odjeljenje izdaje odobrenja za sječu u privatnim šumama. Šumama distrikta upravljamo mi, a privatnim šumama vlasnici. Državne šume ima oko 3.000 hektara i radimo samo sanitarne sječe za snabdijevanje fizičkih lica”, rekla je u telefonskom razgovoru.

#BiH