
(Patria) - Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je zahtjev Željka Komšića za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi ustava Federacije BiH i Republike Srpske koje se odnose na mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Odluka je donesena na 176. plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH, održanoj 19. i 20. novembra 2026. godine, u predmetu U-16/22.
Komšić, koji je u vrijeme podnošenja zahtjeva obavljao funkciju člana Predsjedništva BiH, osporio je više odredbi Ustava Federacije BiH i Ustava Republike Srpske, smatrajući da nisu u skladu s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda te međunarodnim konvencijama.
Njegovi navodi odnosili su se na tri ključna pitanja: položaj kategorije Ostalih u domovima naroda, širinu definicije vitalnog nacionalnog interesa i različita rješenja zakonodavnog postupka u dva entiteta.
U vezi s položajem Ostalih, Ustavni sud BiH je ocijenio da mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa nije individualno pravo, već instrument ustavnog uređenja kojim se u društvima s izraženim različitostima sprečava dominacija jedne zajednice nad drugom.
Sud je pojasnio da takvi zaštitni mehanizmi nisu nužno dostupni svim građanima i kolektivitetima pod jednakim uvjetima, već su vezani za zajednice koje čine osnov ustavnog kompromisa, u konkretnom slučaju konstitutivne narode.
Ustavni sud je zaključio da ne postoji konkretno pravo pojedinca zasnovano na nacionalnom pravu u smislu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
Istovremeno je naglasio da je na ustavnom zakonodavcu da mijenja postojeći sistem ukoliko smatra da on, nakon više od tri decenije od rata, više nije adekvatan, ali da to nije nadležnost Ustavnog suda.
Razmatrajući tvrdnje da su liste vitalnih nacionalnih interesa preširoko definirane, Ustavni sud je istakao da nije njegov zadatak da procjenjuje da li je postojeće zakonsko rješenje najbolje ili da li bi neko drugo bilo pravednije.
Sud je ocijenio da su pitanja koja se smatraju vitalnim nacionalnim interesom dovoljno jasno definirana i da ispunjavaju standarde demokratskog sistema, te da ne dovode u pitanje načelo vladavine prava.
Prihvatio je i mogućnost da se ovaj mehanizam u praksi pokrene za pitanja koja nesporno ne pripadaju vitalnom nacionalnom interesu nekog od konstitutivnih naroda. Međutim, istakao je da mogućnost zloupotrebe određenog pravnog instituta sama po sebi ne znači da je taj institut neustavan, posebno imajući u vidu nadzor entitetskih ustavnih sudova.
Kada je riječ o različitom zakonodavnom postupku u dva entiteta, Ustavni sud je naveo da same razlike u entitetskim ustavima ne predstavljaju osnov za utvrđivanje diskriminacije, ukoliko nisu potkrijepljene dodatnim argumentima.
Sud je ukazao da konstitutivni narodi u oba entiteta imaju mogućnost korištenja mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Činjenica da u Federaciji BiH svaki zakon mora usvojiti i Dom naroda, dok je u Republici Srpskoj to predviđeno za pitanja za koja se smatra da postoji potreba zaštite vitalnog nacionalnog interesa, prema ocjeni Suda, ne znači da je nivo zaštite različit.
U konačnici, Ustavni sud BiH utvrdio je da su osporeni amandmani Ustava Federacije BiH i Republike Srpske u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i relevantnim međunarodnim dokumentima.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija

Ustavni sud BiH srušio zabranu Dodikovog režima: Simboli Armije RBiH ne mogu biti krivično djelo


























