
Za NAP piše: Fuad Đidić, bivši diplomata
Bilo je to nekoliko godina poslije potpisa Daytonskog mirovnog sporazuma.
Raspoređen na dužnost starijeg diplomate u jednoj zapadnoj zemlji, tokom razgovora doznao sam da postoji "trokutna diplomatija".
Sugovornik mi je objašnjavao kako se do diplomatskih rješenja najčešće dolazi u trouglu. Dok je tražio moje mišljenje jasno mi je stavio do znanja kako on misli na tri balkanska lidera koji su, pod jakim američkim pritiskom, potpisali mir na Balkanu 21. novembra 1995. godine.
Protekli susret trojice svjetskih lidera Trumpa, Putina i Xija u Shenzhenu od 19. novembra 2026. godine, održan na marginama sastanka zemalja APEC-a, snažno je podsjetio na trajnost i vitalnost diplomatskog koncepta "trokutne diplomatije".
Putin, Trump i Xi u ShenzhenuAfirmacija ovog koncepta najprikladniji je opis stanja u kojem se svijet danas nalazi.
A to stanje najbolje možemo opisati kao preokret koji će, posve sigurno, definisati politiku za cijelo naredno stoljeće. Riječ je o mogućem prelasku s unipolarnog na multipolarni svijet. To je, doista, monumentalna promjena u globalnim odnosima.
Trump je, po svemu sudeći, priznao činjenice kako Amerika odustaje od svijeta kojeg je sa svojim zapadnim saveznicima strpljivo kreirala tokom 80 godina. Ovom priznanju prethodilo je udaljavanje Amerike od svojih ranijih lojalnih saveznika, što s velikom dozom nevjerice pratimo u protekle dvije godine.
Proces ovog američkog udaljavanja od Evrope mi u Bosni i Hercegovini mogli smo posebno prepoznati kroz američko odustajanje projekcije za dovršetak izgradnje države Bosne Hercegovine, što je najjasnije pokazano u tekućoj krizi oko imenovanja novog visokog predstavnika.
Pomenuta "trokutna diplomatija" pokazala se kao najbolji diplomatski koncept kako bi se došlo do bilo kakvog globalno relevantnog dogovora.
Projekcija novog globalnog svijeta nije, dakle, proizašla iz dva tradicionalna formata poznata kao skup najjačih ekonomija svijeta: prvi je je format G-7, a drugi G-20 - koji okuplja zemlje najviše zainteresirane za postizanje rješenja gorućih pitanja današnjice.
Xi dočekuje Trumpa na aerodromuVjerovatno se i sami pitate zašto se to nije desilo!?
Zašto su ova dva formata G-7 i G-20, i pored činjenice kako su uvijek davali razloga za optimizam u rješavanju ključnih pitanja, na kraju postali neprikladni za jednu veliku i važnu inicijativu.
Možda tome postoji nekoliko razloga.
Pokušajmo to ilustrovati historijskim primjerom "Jalte 1.0" iz 1945. godine kada su Roosevelt, Churchill i Staljin sebe definisali kao ekskluzivne pobjednike i otuda su razumjeli da su povijesno pozvani da formiraju i uspostave novi pobjednički svjetski poredak tako što će definisati svoje zone uticaja.
U tom kontekstu možemo i razumjeti značaj samita iz Shenzhena iz kojeg je proizišao neformalni dokument "Deklaracija o miru" sa četiri glavne tačke, nastao kao rezultat ovog 90-minutnog historijskog razgovora u kojem Amerika, Kina i Rusija sebe razumiju kao ekskluzivne, dominantne "pobjedničke" lidere svijeta.
Sama Deklaracija, koja u sebi više najavljuje nego što definiše, ukazuje kako se ove tri vodeće sile nalaze na "velikom početku" i da formiraju novu "Uniju spasa" sa kojom ovaj svijet, navodno, vraćaju s ivice ponora trećeg svjetskog rata.
Događaj iz Shenzhena je nesumnjivo epohalan.
Churchill, Roosevelt i Staljin u Jalti 1945.Međutim, još jedan razlog ide u prilog ovom njegovom karakteru. Lideri su se složili kako će ovo biti samo prvi korak za njihove buduće susrete, ali bez preciznog određivanja rokova ili mjesta novog susreta.
Međutim, iako "Deklaraciji o miru", koja je rezultat ovog samita, Amerikanci ne pridaju neki važan značaj, kao što to čine Evropljani - koji vjeruju da bi to mogla biti najava novih velikih potresa, ipak obje strane su saglasne u jednom.
Ovaj samit, neovisno od "Deklaracije o miru", već danas je izazvao krupne posljedice.
Šta je to najkrupnija posljedica koja je uzburkala Evropu, ali i dio Amerike?
Na prvom mjestu, samit je donio pobjedu Putinu za kojom je on žudio već četvrtinu stoljeća. Stojeći uz američke i kineske čelnike ruski predsjednik je dobio jednak status sa supermoćnima - Amerikom i Kinom i tako povratio status Rusije kao globalne sile.
Predsjednik Trump, svjestan činjenice da mu je poslije gubitka međuizbora u Americi, kao jedino rješenje političke relevancije preostao koncept "trokutne diplomatije", povukao je nekoliko poteza koji su posebno zaprepastili njegove zapadne saveznike.
On je javno pohvalio predsjednika Putina riječima "moj prijatelj", kao i riječima "čast mi je što sam sa vama".
Trump se rukuje sa PutinomBio je to uznemirujući trenutak za Evropljane. Oni nisu krili svoju zabrinutost kako dvojica čelnika postižu dogovor o Ukrajini bez njih i Kijeva. Zbog toga su Berlinu istog dana, 19. novembra, sazvali hitan sastanak.
Ovaj hitni skup u Berlinu iskoristili su da obnove podršku Ukrajini, osmisle strategiju za suprotstavljanje Rusiji i procijene evropski odgovor na povijesne trilateralne razgovore u Kini.
Trumpovim komplimentima okončana je Putinova izolacija koju mu je Zapad nametnuo nakon invazije velikih razmjera na susjednu Ukrajinu.
Međutim, Evropa na ovaj potez iz Kine za sada nije dala adekvatan odgovor.
Sastanak sa Xijem i Trumpom bio je poraz evropskih sankcija protiv Rusije, a koje se u protekle četiri godine rata mjere sa hiljadama nametnutih sankcija. Da bi ironija ovakve diplomatije stalnih sankcija bila veća treba podsjetiti na još jednu činjenicu.
Ovaj samit, koji nije bio lišen pozorišnih scena za javnost, omogućio je Rusiji - čija je ekonomija ravna, recimo, ekonomiji jedne Španije ili savezne američke države Teksas, ponovimo to - da stane rame uz rame sa druge dvije svjetske ekonomije.
Taj čin je Evropa razumjela kao prijeteći i kao poziv na punu političku mobilizaciju zbog posljedica koje bi mogle uslijediti.
Tako su evropski izvori primijetili kako je Putinu dodijeljeno mjesto na crvenom tepihu zahvaljujući jednom njegovom lukavom potezu. Visoki oficir iz Putinove pratnje sa sobom je nosio aktovku koju su novinari nekih evropskih redakcija registrovali kao nuklearnu aktovku "Cheget" u kojoj se nalaze uređaji za zapovijedanje i kontrolu nuklearnim oružjem, a koja putuje posvuda s ruskim vođom.
Russia’s nuclear briefcase, known as Cheget, remains by President Putin’s side. It was spotted in the hand of his military aide next to his presidential Aurus limousine during his visit to China. 🇷🇺🇨🇳 https://t.co/peQidZ2y78
— RussiaNews 🇷🇺 (@mog_russEN) November 19, 2026
To je bila poruka Putina, rastumačili su Evropljani, da Rusija posjeduje najveći svjetski nuklearni arsenal i da time šalje jasno upozorenje ponajprije Evropi.
Ali to nuklearno oružje, 6.000 bojevih glava, glavni je adut, kako tvrde evropski lideri, zbog čega je Rusija uopšte pozvana u "diplomatski trokut" kako bi kao bivša pobjednica iz Drugog svjetskog rata mogla uticati na sudbinu evropskog kontinenta.
Zbog toga je Trumpov odnos prema Putinu, kojeg oslovljava sa "moj prijatelj" u trenutku dok ruske bombe padaju po Ukrajini, demokratski svijet ostavio bez riječi. Sam taj, kao i potez kojim su Dodiku skinute američke sankcije ilustracija je dubine promjena kroz koje prolazi američka diplomatija, što je izazvalo opravdani gnjev Evropljana.
Gdje nas dovodi ova "diplomatija trokuta" iz Shenzhena?
Posve sigurno ona nas vraća bipolarnom svijetu. Ali taj svijet nije više podijeljen ideološkim crtama, već se temelji na razlici u vrijednostima i geopolitikama.
U Evropi koja stoji na suprotnoj strani, ovaj samit u Shenzhenu doživljen je kao pokazatelj nepoštivanja i kao prijetnja manjim zemljama od strane supersila, i posebno u Njemačkoj upoređivan je s konferencijom na Jalti 1945. godine, na kojoj je poslijeratna Evropa podijeljena između SAD-a i Sovjetskog Saveza.
Odgovor iz Berlina otkrio je nesumnjivo stepen panike u Evropi.
Kao središnji odgovor na trojni samit iz Shenzhena Evropa je uspostavila novi pregovarački format sa Rusijom, tako što je "Koaliciju voljnih E-3" transformisala u "Koaliciju voljnih E-5" - koju sada čine Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Poljska, a podržavaju je Evropska komisija i Evropsko vijeće.
Sastanak Koalicije voljnih E-5 u BerlinuIza svega stoji ubrzana militarizacija Evrope. U proljeće 2025. predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen predstavila je plan "ReArm Evrope", koji košta do 800 milijardi eura - iznos uporediv s godišnjim BDP-om Poljske.
Međutim, nakon prigovora italijanske premijerke Giorgije Meloni i španskog premijera Pedra Sáncheza, ovaj plan preimenovan je u "Spremnost 2030."
U najkraćem, evropski plan zasnovan je na predviđanjima o ratu s Rusijom na tlu zemalja evropskog kontinenta do 2030. godine.
Suština svih promjena u Evropi je ista: instrument SAFE (Sigurnosna akcija za Evropu), koji osigurava 150 milijardi eura povlaštenih kredita za zajedničku kupovinu oružja i vojno-industrijski razvoj, postao je okosnica militarizacije.
Trumpovo oslobađanje Putina iz izolacije pojačalo je odlučnost Evrope da ubrzano nastavi sa procesom militarizacije.
Ključno pitanje: Da li će Evropa, organizovana kao "Koalicija voljnih E-5", imati pravi odgovor na Putinovu "Jaltu 2.0", za koju je ruski predsjednik odmah poslije samita u Shenzhenu izjavio kako tu "ne vidi ništa loše".
"Trokutna diplomatija" ovoga puta nije riješila problem. Naprotiv. Samo je zategla napetosti dva suprotstavljena bloka.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Galerija
Galerija
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija

'Trokutna diplomatija' i svijet dva suprotstavljena bloka: 'Trojka iz Shenzhena' protiv evropske 'Koalicije voljnih E-5'

Premijer liga BiH: Željo dočekuje Borac, Zrinjski gostuje BSK-u


























