
Za NAP piše: Fuad Đidić
Profesor Senadin Lavić prvi je naslutio važnost i mobilizirajuću snagu slogana. To sam našao u njegovoj opširno napisanoj knjizi „Semiotka Bosne“.
Lavić kroz burnu historiju Bosne i Hercegovine ukazuje kako se u znakovima mogu izraziti duboki raskoli i napetosti u jednom društvu ili vremenu.
Danas, kada čitam jedan novi i potpuno čudan slogan demonstranata u Francuskoj razmišljam o tome Lavićevom upozorenju. Kao da se u potpunosti ovdje obistinila ta njegova slutnja kako jedan slogan, jedan znak može obuhvatiti suštinu cijele epohe ili političkog sistema.
Kada sam protekle sedmice prvi put pročitao na kartonu od kutije neuredno,u dvije boje, napisan transparent „Bismillah, c'est les ténèbres“ koji su nosili mladi iz nekog francuskog predgrađa, pomislio sam kako je to neka skraćenica bez puno smisla.
Kasnije sam ovaj transparent prepoznao na mnogo drugih mjesta.
Sa širenjem protesta znak se munjevitom brzinom proširio kroz cijeli Paris. Ubrzo je postao globalni simbol. Na brzinu ispisane transparente nosili su i demonstranti u Belgiji, Italiji i drugdje.
Greta Thunberg ikona svjetskog pokreta mladih poznata iz „Flotile” također je preuzela ovaj nezgrapno napisani transparent.
Pitao sam – šta su pronašli u tim nezgrapnim riječima!? Što se to toliko snažno i objedinjujuće nalazi u ovim porukama. U čemu je magija njihove privlačnosti, snaga koja povezuje i solidariše mlade iz svih krajeva Evrope pa i svijeta.
U bukvalnom prevodu ovaj transparent glasi “U ime Boga - To je mrak.“
Dakle, na prvi pogled tu ne nalazimo ništa više od kombinacije dva jezika. Jedna riječ je kultna arapska “Bismillah“ a, druga je svakodnevna, francuska – „To je tama ,mrak..“ Šta se tu može naći posebno i vrijedno analize.
Utoliko prije što niti jedan pokret, revolucija ili epohalni protest do sada nije tekao pod znakom tako zbunjujućeg pokliča. Niti jedan masovni pokret nije izabrao tako nezgrapnu kombinaciju riječi koje su brzo postale simbol jedne generacije mladih pogotovo, ne simbol tinejdžera Evrope koji traže svoje pravo na obrazovanje i učenje.
“Bismisllah - To je mrak.“
Kada ih ponovo čitate u njima ne možete naći neki smisao i neku razumljivu poruku kakvu su nosili mnogi raniji pokreti ili historijski prevrati.
Međutim, kada uđete u dublje, kada steknete uvid upozadinu i korijene nastajanja ovog znaka nalazite nešto drugo. Nalazite zapravo, kako je ovdje skrivena jedna moćna poruka, kako su ovdje skrivene jake riječi koje izvanredno opisuju„Sistem“ i vrijeme zločina nad djecom kojem svjedočimo.
Pogledajmo gdje i kako je nastao ovaj slogan. Ko je njegov autor, ko je njegov otac.
Većina francuskih medija slaže se u jednom. Sve je krenulo u trenutku kada se u razgovor tinejdžera na Snapchatu umiješao novi i, ranije nepoznati korisnik. On je u mrežu poslao iste poruke ali sa više različitih profila kako bi ostavio osjećaj masovnosti. Potom je taj novi “profil“ odaslao poruku: „Sve ćemo razbiti.“ Predstavio se kao Mamadou pa onda kao Abdellah. Učesnici ovog Snapchata kažu kako je novi profil koristio emotikone alžirske zastave.
Takvo nezgrapno oponašanje izazvalo je oprez ali, i podsmijeh. Svi korisnici Snapchata, smatrali su ove riječi smiješnim i glupim. Potom su napravili snimak poruka. Da bi groteska bila potpuna sve su to kasnije objavili na društvenim mrežama. Car je ostao go.
Tako se zatresla Evropa ali ne više od smijeha već od straha.
Iz duboke sjene izronila je jezovita figura policije koja želi da imitira govor mladih kako bi ih uvukla u zamku.
Mladi su pronašli Evropu nespremnom da pruži bilo kakav odogovor ili, pak da uzvrati na bilo koji smislen način.
Niko, pa ni vodeće političke stranke u Francuskoj ali i drugdje još nisu ponudile smislen odgovor na ovaj slogan. Čutnja politike još traje. Hoće li vladajuće političke snage koje su proizvele takav sistem za dugo vremena uspjeti dati taj odgovor ili, će morati otići.
“Bismillah, c'est les ténèbres“
I tako je sve krenulo. Učenici su izbjegli ovu policijsku zamku. Prepoznali su kako policajci koriste stare metode kako bi potaknuli na nasilje i vandalizam. Ako bi odgovorili tinejdžeri su znali da bi bili odmah pohapšeni. Zamku su prevladali šalom, smijehom, groteskom.
Ova poruka skrivenog policajca na Snapchatu postala je simbol raskola jedne generacije sa Sistemom. To je trenutak kada Sistem pokazuje da ne može govoriti jezikom ljudi, da je i suviše birokratski, vještački i da ne odražava duh, viziju i htijenje mladih ljudi.
To je i na jedan poseban način upozorenje otkriće kako u Europi raste pokret kojeg prvo prepoznajemo kroz njegove osobene znakove (emiotiku) pa tek kasnije kroz njegov narcizam koji ga vodi ka njegovom kraju i smrti.
Demonstranti su imali taj kreativni eros da brzo usvoje "Bismillah, c'est les ténèbres" kao sarkastičan slogan kojim su zaparavo, željeli postići samo jedan cilj. Ismijati pokušaj vlasti da uguše njihov cilj i viziju.
Ili, kazano drugačije - pokazati vlastitu moralnu superiornost i narugati se vlasti i pokazati kako je njeno vrijeme isteklo. Vlast koja živi izvan vremena i prostora ostala je usamljena. Ostavljena u trenutku kada je izgubila dodir sa realnosti života i stvarnim potrebama ljudi.
Cijele nesporazum u kojem ne žive mladi ljudi jeste da oni žele da se organizuju kako bi dobili pravo na obrazovanje i učenje, kao zalog vlastitog napretka i budućnosti, ocjenjuju mnogi francuski komentatori koji se bave analizom protesta.
Ali, ovdje dolazimo i, do monumentalnog djela Milana Kundere „Šala”.
Niko bolje nije uspio od Kundere, koji je najplodnije godine svog spisateljskog rada proveo u Francuskoj, pokazati kako je šala ili humor bio govor kojim se razlikovao govor partijskog moćnika od govora naroda. Slijepu privrženost čovjeka „Sistemu“ mogli ste razumjeti kroz njegov odnos prema šali, prema vicu, humoru. U tom svijetu bez šarma zbog šale ili vica odlazilo se na robiju.
„Probudi se, Evropo!”
Šta mladi Francuzi žele danas pokazati masovnim korištenjem ovog simbola?
Oni su pokazali taj jaz, taj raskol generacije. Zbog toga ovaj francuski slogan na jedan poseban način jako podsjeća na sarajevski ratni slogan mladih ljudi „Probudi se, Evropo!”
Bio je to slogan kojeg su nosili mladi intelektualci, umjetnici i mnogi drugi mladi iz Sarajeva sa nadom da će pokrenuti uspavanu Europu i, da će potpaliti Platonov „Timos“ – vatru, hrabrost, žar u Evropi kako bi razumjela i shvatila što govore i poručuju mladi ljudi iz Bosne.
Ovaj kultni slogan „Probudi se Evropo“ pokazao je također, kako smo pogrešno shvaćeni - od strane Evrope, kako je slika o nama kao „strašno opasnim ljudima“ davno ranije oblikovana od onih koji su željeli naš nestanak.
Slogan „Bismillah...“kao i slogan „Probudi se, Evropo!" otkrili su predrasude o karakteru ljudi za koje je Evropa vjerovala da su njeni saveznici ili, osobodioci.
Sarajevski slogan prokazao je ljude kako žive u lažnom svijetu svojih imaginacija o velikim državama u kojima nema mjesta za Druge, one privržene Bosni.
Tako je ovaj slogan i onda ali, i danas ukazao na neofašiste poput Dodika koji živi u imaginarnom svijetu svog sela Bakinci kojem se „stalno vraća sa velikih putovanja“.
Ova slika idiličnog sela pokazuje razmjere odanosti imagiranom i lažnom svijetu kao najmoćnijeg simbola evropskog neofašizma.
Što stoji iza „Bismillah...“ Stoji zapravo, isto ono što je stajalo “Probudi se Evropo“.
Jedan mali evropski narod u predgrađu Evrope kao i tinejdžeri iz predgrađa Pariza imali su iste snove i iste vizije i iste nade.
Oni su svojim sloganima upozorili na nasilje i podlost onih koji su se infiltrirali ili predstavljali kao “dašak svježeg vjetra“ a sa konačnim planom da svojim žrtvama dođu glave.
Djeca širom Evrope i svijeta ustaju i upozoravaju nas – preispitajte nasilje, preispitajte ubojstva i zločine. Stari govore “To je mrak”.
Mladi još imaju svoje snove i to sada poručuju svojim sloganom.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija

Amar Dedić asistirao u Premier ligi



























