Specijalni rat sarajevskih medija protiv države: Prestanimo gledati šta radi Dodik, počnimo graditi unitarnu državu i pratiti svoj put!

Istina je postala problem u Sarajevu. Ne sada, nego mnogo ranije. Jer, Sarajevo i mediji u njemu imaju jednu ozbiljnu prepreku suočavanja s realnošću koja bi trebala da ih osvijesti, da kreira narativ, mijenja političke procese.

Umjesto toga, većina komentara posvećena je trenutno najpoznatijem secesionisti u Evropi Miloradu Dodiku. Lider SNSD-a predstavlja otprilike milion bosanskih Srba, politički je jak u administrativnoj jedinici u Bosni i Hercegovini. Ali, kao takav uspijeva preskočiti mnogo toga, doći u situaciju da mu Amerikanci oproste političku izdaju, secesionizam, kriminal, skinu i njega i njemu bitne s crne liste.

Taj Dodik uspijeva istovremeno ići i u Washington i u Moskvu, ali i otići u Tel Aviv, a zadržati dobar odnos sa Turskom i recimo nekim arapskim zemljama s istoka.

Kako? Odgovor je u potpunoj otvorenosti, jer Dodik kada hoda svijetom govori šta hoće i šta mu je cilj. Za razliku od političko - medijske mase u Sarajevu koja svoje ciljeve konvertira u ovisnosti od toga koji ih ambasador u našoj zemlji pritisne ili šta im obeća neka diplomatska ubleha sa Zapada.

Nije ovo pohvala Dodiku, jer njegov cilj je naše nestajanje, ali sada više nema dileme da Milorad Dodik radi potpuno ispravnu stvar iz vizije bosanskog Srbina u entitetu Rs.

A vratimo li se u sarajevsku kotlinu, vidimo potpuno ono što se skriva u magli naručenih analiza, obavještajnih i plaćenih medijskih komentara kojima se ubija svaka ideja kojom bismo jasno i glasno, bez razmišljanja šta će o tome reći Dodik ili Dragan Čović otišli u svijet i rekli mi hoćemo unitarnu, građansku republiku Bosnu i Hercegovinu!

Dok se bave halabukom oko američkih savjetnika ruskom proksiju na Balkanu, sarajevski mediji okreću glavu od pitanja koji bi to sarajevski političar danas otišao u Rijad, Ankaru, London, Brisel i Washington i prenio poruku da mi hoćemo unitarnu, cjelovitu republiku Bosnu i Hercegovinu!

Zašto se lažemo, pitanje je za šira društvena analiziranja u različitim sferama, ali previše se lažemo da smo se uspjeli uvjeriti u tu laž kao svetu osovinu svakog našeg djelovanja. Pa kada Haris Zahiragić kaže u javnom nastupu da treba razgovarati i s Moskvom i sa svim drugim svjetskim silama, biva izložen takvom napadu da se više niko ne usudi takvo što izgovoriti.

Jer, nama je problem što neki američki delegati savjetuju Dodika, ali nije nam problem kada bivši američki ambasador postroji Parlament Federacije i natjera ih da usvoje LOŠ Zakon o južnoj interkonekciji!

Problem su nam američki savjetnici Dodika i za problematiziranje koristimo trenutni rad koji vode ključni američki mediji protiv Donalda Trumpa da udaramo po Dodikovim kombinacijama.

Nikoga ne zanima što strategiju nemamo, diplomatiju također i da nam medijskom slikom u kotlini upravljaju uglavnom inostrani igrači koji rade za svoje gazde, a ne za naš interes. Zato je i prije osam godina bio nametnut narativ da nije problem ona evropska baba koja je u Neumu trebala podijeliti državu kroz izborni zakon, nego je problem Izetbegović koji je bio pod pritiskom, nije popustio, ali eto zamalo je izdao pa ćemo ga napadati.

Mediji koji danas rafalno pucaju na Dodika jučer su pucali po svakom od nas koji se protivio agresiji Christiana Schmidta na Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu.

Krajnje je vrijeme da pronađemo snagu u vlastitim redovima, da uvežemo patriotske snage bile one političke, medijske ili neke treće i da počnemo skidati koprenu s očiju. Jer, to što se samoobmanjujemo, čvrsto držeći ružičastu koprenu na očima i samodopadnost u dijalogu, ne znači da nećemo biti u gabuli.

Da smo se na vrijeme opametili i počeli filtrirati medijsku sliku u Sarajevu, ne bi u i oko Srebrenice glasove uzimao Dodikov SNSD, a u Sarajevu, Brezi, Goraždu... njegov secesionistički partner HDZ.

Dodik radi svoj posao, on je nasljednik Radovana Karadžića i evidentno je da ima apsolutnu podršku bosanskih Srba u tome što radi. Naš posao nije da se cerekamo kada CNN ili neka druga medijska kuća u Americi provali to što Dodik radi, nego da podignemo atmosferu, profilišemo patriotski i državotvorni narativ time stvarajući odlučne političke snage koje će zaustaviti tog Dodika šaljući mu ne poruku, nego dokaze da je nezavisna Rs san koji neće dosanjati.

Ali, to se ne radi naručenim tekstovima, saopćenjima i klecanjem pred svakom diplomatskom ojebinom. To počinje odlučnošću da u Bosni i Hercegovini zaustavimo sve procese dok se ne počne pričati o unitarizmu kao legitimnom metodu uređenja države. To počinje povlačenjem jasne medijske linije između obavještajno-plaćeničkih medija i onih koji mogu biti pogonski aparat za patriotsku politiku. To počinje spremnošću probosanskih političara da kažu NE ako je nešto loše po BiH čak i ako im prijete sankcije. To počinje spremnošću tih političara da se skupe i zajedno odu u Rijad, Peking, Moskvu, Ankaru, pa onda u zapadne prijestolnice gdje će moći otvoreno kazati mi smo za unitarizam i odstupiti nećemo.

Kada se to desi, Milorad Dodik bit će samo mrljava fleka na balkanskom političkom prostoru, koja postepeno nestaje. A to će se desiti kada se počnemo baviti sobom i državom, a ne Miloradom Dodikom, koji je u ovom trenutku objektivno američki, a ne naš suštinski problem.