Ko treba biti novi reisul-ulema i kakva treba biti Islamska zajednica u godinama koje dolaze pitanja su koja nadilaze samu instituciju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Od odnosa prema državi Bosni i Hercegovini i položaju Bošnjaka muslimana, do očuvanja vjerske tradicije, kulture sjećanja i unutrašnjeg jedinstva muslimana.
Jedan od kandidata za reisul-ulemu je Salem ef. Dedović, koji iza sebe ima dvanaest godina službe mostarskog muftije.
U intervjuu za Patriju otvoreno govori o pitanjima koja će, bez sumnje, biti među važnijim izazovima budućeg reisul-uleme.
Govori o državnosti i suverenitetu Bosne i Hercegovine, odnosu prema politikama koje, kako navodi, djeluju protiv interesa države i Bošnjaka, zaštiti tradicionalnog islama, kulturi sjećanja i političkoj nezavisnosti Islamske zajednice.
Posebno poručuje da šutnja pred nepravdom nije mudrost i da od spremnosti da se javno govori ne bi odustao ni kada bi to bilo politički neugodno.
Patria je ista pitanja uputila i kandidatima Nedžadu Grabusu i Mensuru Malkiću, koji su zbog ranije preuzetih obaveza bili spriječeni odgovoriti.
Kako vidite svoju ulogu kao budućeg reisul-uleme u očuvanju dostojanstva Islamske zajednice, muslimana i Bošnjaka, ali i državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine?
Uloga reisul-uleme je prije svega veliki emanet i odgovornost. Reisul-ulema treba biti osoba koja okuplja, čuva jedinstvo i dostojanstvo Zajednice te svojim djelovanjem ulijeva povjerenje i sigurnost njenim članovima.
Upravo su dostojanstvo, čuvanje ljudske časti i preziranje poniženja među najistaknutijim vrlinama koje Islam proklamuje i traži da one nađu svoje mjesto u svim segmentima našeg ličnog, porodičnog i društvenog života. Kur'an Časni naglašava: “...A Allahu pripada dostojanstvo (moć, ugled i čast) te Njegovu Poslaniku i vjernicima…”.
Ne smijemo dozvoliti da Bošnjaci budu obespravljeni ni u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu brojnost. Ne možemo se pomiriti s činjenicom da su naša djeca u školi primorana učiti jezik i historiju druge države. Ne možemo prihvatiti diskriminaciju koja se sistemski provodi tamo gdje Bošnjaci nemaju značajan politički utjecaj. Pokazalo se i dosad da kao muftija neću i ne mogu šutjeti pred nepravdom, posebno kada su ugroženi prava, dostojanstvo i ravnopravnost Bošnjaka muslimana.
Islamska zajednica će se uvijek otvoreno zalagati i tražiti da se poštuju prava, slobode, dostojanstvo i sigurnost svih građana, kao i da se jača državnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Naš je cilj borba za stabilniju i snažniju državu Bosnu i Hercegovinu. Da bismo to postigli svi odgovorni društveni akteri trebaju dati puni doprinos na jačanju njene državnosti i suvereniteta, te ostvarenju strateških ciljeva Bosne i Hercegovine – njenom evropskom putu i članstvu u NATO savezu.
Islamska zajednica će snažno poticati sve odgovorne političke, akademske i kulturne subjekte u Bošnjaka da snažnije rade na političkom obrazovanju, sazrijevanju svijesti o ključnim nacionalnim pitanjima, društvenoj odgovornosti i očuvanju identiteta.
Kakav će biti Vaš odnos prema političkim i drugim akterima koji otvoreno ili prikriveno djeluju protiv interesa Bosne i Hercegovine i Bošnjaka?
Moj odnos prema političkim i drugim akterima koji otvoreno ili prikriveno djeluju protiv interesa Bosne i Hercegovine i Bošnjaka biće principijelan i jasan, kao i dosad. Protiv takvih ćemo se odlučno boriti svim dozvoljenim sredstvima.
Naša domovina Bosna i Hercegovina je komotna zemlja za sve njene dobronamjerne građane i narode. U njoj ima dovoljno prostora za sve koji je prihvataju kao svoju zemlju i žele u njoj živjeti u miru, slobodi i ravnopravnosti.
Problem nastaje onda kada se pojavi želja za dominacijom jednih nad drugima, uskraćivanjem prava ili potiskivanjem drugoga, ali i kada se ponovo zagovaraju koncepti podjele države čije su posljedice Bosna i Hercegovina i njeni građani već skupo platili. Realizatori takvih zločinačkih projekata završili su neslavno, a posebno je opasno što ih pojedinci i danas pokušavaju veličati i rehabilitirati.
Uvijek ćemo ukazivati na štetno političko djelovanje. To, naravno, nije nikakvo političko svrstavanje, nego odgovornost prema svim građanima ove države, a ne samo prema članovima Islamske zajednice. Nećemo dozvoliti da se nameće narativ kako je Bosna i Hercegovina nemoguća država i kako je suživot njenih naroda i građana nemoguć. Takve poruke ne doprinose ni miru ni budućnosti ove zemlje. Naprotiv, riječ je o štetnim političkim konstrukcijama koje treba jasno prepoznati i odlučno u korijenu suzbijati i riječima i djelima.
Kako ćete zaštititi tradicionalni islam u Bosni i Hercegovini od pokušaja nametanja drugačijih oblika vjerske prakse i tumačenja?
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je višestoljetni čuvar i nosilac na zasadama islama organiziranog sistemskog vjersko-duhovnog, odgojno-obrazovnog i kulturnog života Bošnjaka kao autohtonog evropskog naroda.
Naša je obaveza bdjeti nad tim autentičnim tumačenjem islama i čuvati islamsku tradiciju Bošnjaka. To ćemo činiti prije svega afirmacijom znanja, autoriteta naših alima i institucija Islamske zajednice, te jasnim i argumentiranim predstavljanjem onoga što je stoljećima oblikovalo islamski život u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Ne može se ovdje nametnuti nešto što nije prirodno našoj ustaljenoj vjerskoj praksi i tradiciji.
Prema određenim pojavama i izazovima koji se povremeno javljaju trebamo se odnositi odgovorno, prije svega argumentima i jasnim institucionalnim stavom, bez nepotrebnih i beskorisnih rasprava i podjela koje ne vode nigdje.
Naša najbolja zaštita jeste snažna i jedinstvena Islamska zajednica koja će znati čuvati ono što je autentično naše, ali i otvoreno i hrabro odgovarati na savremene izazove. Pri tome moramo čuvati jedinstvo i zajedništvo našeg naroda, jer je to jedna od naših najvažnijih odgovornosti.
Kako vidite ulogu Islamske zajednice u razvijanju kulture sjećanja i osvještavanju muslimana o razmjerima zločina, stratišta i genocida nad Bošnjacima?
Posebnu pažnju treba posvetiti prezentaciji i naučnoj i stručnoj valorizaciji arhivske građe, memorijalnih lokaliteta i drugih svjedočanstava kolektivnog pamćenja. Ne smijemo dozvoliti da se umanjuju i relativiziraju razmjere zločina, stratišta, genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. O tome trebamo uvijek govoriti otvoreno i jasno iznositi činjenice.
Moramo razvijati programe kojima ćemo istinu o dvostrukoj agresiji kvalitetnije prenositi na mlađe generacije. Nije kultura sjećanja samo jedan dan u godini i nije samo prisjećanje na prošlost. Ona je odgovorno čuvanje istine, vrijednosti i iskustava koja trebaju biti oslonac budućim generacijama.
Mi smo ti koji svojim odnosom odlučujemo hoće li žrtva naših šehida, nepravedno ubijenih sunarodnika, ranjenih i osakaćenih, protjeranih i onih koji su prošli golgotu logora, biti opomena nama živima i hoćemo li uzeti pouke i mijenjati svoj odnos prema sadašnjosti.
Naša je obaveza da pamtimo žrtve, čuvamo istinu o počinjenim zločinima i genocidu, ali i da iz vlastite historije crpimo snagu i odgovornost za sadašnjost i budućnost.
Ako to naše sjećanje ne bude utjecalo na naše ponašanje u sadašnjosti onda su beskorisni svi komemorativni skupovi, časovi historije, prigodni programi i govori.
Šta ćete kao reisul-ulema učiniti na smanjenju podjela među muslimanima i jačanju povjerenja u institucije Islamske zajednice?
Međusobno uvažavanje među muslimanima mora biti temelj našeg djelovanja. Članovi Islamske zajednice trebaju njegovati bratske, kolegijalne i dostojanstvene odnose. Čuvajući dostojanstvo jedni drugih i poštujući autoritet onih koji nas kvalitetno i iskreno predstavljaju, možemo postići jedinstvo koje nam je prijeko potrebno. Kada je u pitanju jačanje povjerenja u Islamsku zajednicu, ono se postiže, ustrajnim i kontinuiranim kvalitetnim misijskim radom i djelovanjem. Snaga jedinstva muslimana mjeri se stanjem našeg najmanjeg džemata i uslovima u kojima žive i rade najudaljeniji imami i džematlije, daleko na periferiji.
Hvala Bogu postignuto je jedinstvo među našom braćom u Sandžaku i Srbiji, što nam ulijeva nadu da jača naša svijest da se jedino organizovano i zajednički možemo nositi sa svim izazovima sa kojima se suočavamo.
Još je teže postići jedinstvo Bošnjaka muslimana kada je u pitanju političko djelovanje i predstavljanje, ali samo zajedničkom prodržavnom politikom Bošnjaci mogu sačuvati pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini.
Mora nas objedinjavati jedna misao, a to je kako opstati i kako se održati pred ultra agresivnom politikom koja bi da u ovom poratnom vremenu dovrši ono što joj nije pošlo za rukom izgonom, progonom, konc-logorima, ubijanjem, uništavanjem cjelokupne naše nacionalne, vjerske i kulturne baštine devedeset druge, treće i četvrte godine.
Veliki je izazov podijeljenost našeg naroda gdje je ne bi smjelo biti, a to su pitanja koja se tiču ostvarivanja naših zakonom zagarantovanih prava kao ravnopravnog konstitutivnog naroda u našoj državi. Ako ponovo budemo politički fragmentirani i podijeljeni, bez jasne strategije, a to smo već nekoliko izbornih ciklusa unazad, onda će nam se desiti da nam sudbinu kroje antibosanske politike koje ne žele nimalo dobra ovoj zemlji.
Kako ćete osigurati političku nezavisnost Islamske zajednice, a istovremeno sarađivati s institucijama države kada je to u interesu zajednice i Bosne i Hercegovine?
Islamska zajednica će biti distancirana od svih oblika političkog i drugih vanjskih utjecaja na njena unutrašnja pitanja i slobodu organiziranja. Njena autonomnost i samostalnost nemaju alternativu. Islamska zajednica ni na jednom nivou neće biti akter stranačkih nadmetanja i borbe za pozicije. Islamska zajednica na prvome mjestu mora sačuvati vjerodostojnost među svojim članovima i pripadnicima, a to je moguće samo dosljednim stavom da se neće miješati u domen onoga što je dnevna politika, stranački interesi i borba za vlast.
Islamska zajednica će kada je riječ o odnosu naspram politike gledati samo djelâ i vjerodostojnost narativâ koji se iznose u javnost, pa će pozdraviti svaki korak bez obzira iz kojeg establišmenta dolazio, a koji stvarno doprinosi ostvarivanju društvene pravde, socijalne brige, ekološke osviještenosti i borbi protiv brojnih društvenih anomalija koje danas u društvu gledamo ( kriminal, razbojništvo, korupcija, nasilje nad marginalnim skupinama...). Svaka politička aktivnost i mjera koja će doprinositi opstanku mladih u zemlji, neizrabljivanju radnika i podršci rađanju djece i podizanja porodice imaće u Islamskoj zajednici partnera i sagovornika.
Saradnja s državnim institucijama je neophodna kada je riječ o zakonom zagarantovanim pravima i slobodama, te pitanjima od općeg interesa za muslimane. Među njima su, zasigurno, osiguravanje vjerskih prava i sloboda naših džematlija u svim krajevima Bosne i Hercegovine, ravnopravan tretman od strane nadležnih organa vlasti, ostvarivanje prava na nacionalnu grupu predmeta u školama, zaštita vakufske imovine i očuvanje kulturne baštine.
U tim pitanjima Islamska zajednica uvijek će biti otvoren i pouzdan partner državnim institucijama, ali istovremeno ostati institucionalno i politički nezavisna.
Ta institucionalna saradnja je transparentna i zasnovana je na jasnim stavovima i principima, daleko od bilo kakvih stranačkih i ličnih interesa.
Stvari su jednostavne, želimo biti nezavisni od politike, ali također želimo biti odgovorni prema pitanjima koja su važna za Islamsku zajednicu, naše džematlije i sve građane Bosne i Hercegovine.
Hoćete li kao reisul-ulema biti spremni javno govoriti protiv nepravde, čak i onda kada je to politički neugodno?
Javno govoriti protiv nepravde nije samo pravo nego i obaveza svakoga ko nosi odgovornost za zajednicu.
Moja programska vizija uveliko je određena i iskustvom dvanaestogodišnje službe muftije mostarskog, tokom koje sam, usljed složenih društveno-političkih odnosa i neravnopravne pozicije Bošnjaka na prostoru Hercegovine i Jugozapada Bosne, bio neposredno suočen s nepravdom i pitanjima ostvarivanja punih vjerskih, nacionalnih i općeljudskih prava i sloboda.
To iskustvo me naučilo da šutnja pred nepravdom nije nikakva mudrost. Kada su ugrožena prava naših džematlija i našega naroda, kada se ne poštuje ravnopravnost i kada institucije koje su pozvane da štite ta prava ne djeluju u svom punom kapacitetu, Islamska zajednica mora imati snagu i spremnost da to javno kaže.
Kao što sam i ranije govorio, sve dok oni kojima je narod dao povjerenje da ga zastupaju i govore u njegovo ime budu šutjeli, ja ću govoriti. Od tog principa ne bih odstupio ni onda kada bi to bilo politički neugodno. Naš stav nikako ne smiju određivati nezamjeranje i komfor, nego istina, pravda i jačanje ustavno-pravnog poretka države Bosne i Hercegovine.
Islamska zajednica u BiH nema ugovor s državom Bosnom i Hercegovinom. Očekujete li promjenu u tom odnosu i na koji način namjeravate dovršiti posao vezan za zaključivanje ugovora?
Nažalost, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini još uvijek nema zaključen ugovor s državom Bosnom i Hercegovinom, dok Katolička crkva i Srpska pravoslavna crkva takve ugovore imaju. Na tome se ogleda ravnopravnost i uređenje odnosa između države i vjerskih zajednica.
Krajnje je vrijeme da se ta golema nepravda ispravi i to nikako ne smije zavisiti od toga kakav će biti politički raspored nakon Općih izbora.
Očekujemo da će se prestati sa bespotrebnom politizacijom samog procesa jer je to pitanje ostvarivanja ustavnih i zakonskih prava i ravnopravnosti vjerskih zajednica, a ne bilo kakva politička usluga Islamskoj zajednici.
Naš cilj je u okviru zakona dugoročno urediti odnose Islamske zajednice s državom i pitanja od značaja za vjerski život muslimana u Bosni i Hercegovini. Taj posao ćemo, s Božijom pomoći, dovršiti ustrajnim, otvorenim i upornim djelovanjem sve do zaključivanja ugovora.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
