Foto: Patria
(Patria) - Predsjedavajući Željko Komšić i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović priredili su večeras u Sarajevu svečani prijem povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH.
Prijemu u Vijećnici prisustvovali su predstavnici diplomatskog kora, kao i brojni zvaničnici iz političkog, društvenog, sportskog, kulturnog, vjerskog i ekonomskog života Bosne i Hercegovine.
U nastavku možete pročitati kompletno obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića.
"Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine, večeras slavimo najznačajniji događaj u historiji naše zemlje. Slavimo 1. mart kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Dan u kojem je, prije 34 godine, naša domovina Bosna i Hercegovina stekla nezavisnost putem demokratske odluke njenih građana, donesene na referendumu o nezavisnosti.
Prvi mart predstavlja izraz vjekovnih težnji građana Bosne i Hercegovine za samostalnošću i suverenošću naše domovine.
U vrtlogu historije, kroz različite epohe, naša zemlja je, kao rijeka ponornica, tonula i izvirala, smanjivala se i širila, bila moćna i nemoćna, nemirna i mirna, okupirana i neokupirana, i slaba i jaka, ali nikada ni u jednom trenutku nije gubila ništa od svog smisla postojanja.
Iako su počesto objektivne okolnosti, pogotovo u trenucima slabosti, navodile na racionalnu dilemu o tome da li jedan takav organizam ima smisla, život običnog čovjeka, pa i jedne zemlje, nije baš uvijek racionalan nego je često, na prvi pogled, iracionalno hrabar i spreman na svaku žrtvu.
Tako je i sa našom Bosnom i Hercegovinom, za neupućene, iracionalno, često van svake pameti, hrabrom zemljom!
Ono što vijekovima ovu zemlju drži na okupu jeste njen karakter i ono što ova zemlja jeste u svom biću i suštini.
U prirodi njenog karaktera stanuju generacije ljudi koje su bile spremne da za nju polože svoje živote, a sve kako bi odbranile Bosnu i Hercegovinu kao zemlju, ali i kao način života na ovim prostorima, bosanski način života.
Smjenjivala su se, dakle, i carstva, i različiti tipovi državnog uređenja, ali se uvijek i mimo toga živjelo bosanski. Kada kažem bosanski, mislim baš na ove dane u kojima i muslimani, i katolici, i pravoslavci u istom momentu, poste i svako za sebe, i svi skupa, čak i zajedno.
Taj način života nadživio je sve one već pomenute oblike političkog organiziranja, u svim epohama.
I to je, rekao bih, najveća snaga ove zemlje. Bez te snage teško bi naša domovina uspjela savladati sve historijske izazove i iskušenja pred koje je bila dovedena.
Upravo na temelju takvog načina života, a nazivam ga bosanskim načinom života, te na temelju tih uvjerenja i ideje o jednakosti svih građana, raspisan je i uspješno proveden referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Danas, gledajući istini u oči, moramo sebi priznati da je ta naša ideja, koja je u samoj suštini našeg bića, na jednom globalnom nivou u velikoj krizi.
Foto: Patria
Već odavno motivacija silnih i moćnih u svijetu nije jedino gomilanje materijalnih bogatstava, što često pokreće ratove i masovna stradanja.
Vidimo da se u pozadini vodi ono što se nepopularno naziva sukobom civilizacija, i ne možemo ali i ne smijemo ostati slijepi pred time.
Sveopći progres čovječanstva, u materijalnom smislu, kao da nas u duhovnom i moralnom smislu vraća u srednjovjekovlje i dijeli na progonjene i one koji progone.
Niko sa sigurnošću ne može tvrditi da na međunarodnom nivou ne može doći do eskalacije i to upravo na identitetskim osnovama.
Mi u Bosni i Hercegovini možemo učiniti veoma malo ili gotovo nimalo po tom pitanju, ali ono što možemo jeste da ipak, ma koliko bilo teško, ostanemo vjerni sebi i onome što je ovaj komad planete oduvijek bio, a bio je mjesto na kojem inkvizitori bilo koje vrste, nikada nisu bili dobrodošli.
Stoga, uvjeren sam da mi nikada nećemo odustati od ideje zajedničkog življenja, jer je to u prirodi ove zemlje koju čuva sam narod, neka viša sila ili sam Bog, ovisi o tome kako ko na to gleda.
Ali, moramo biti spremni da izdržimo i moramo biti spremni da pod svaku cijenu branimo svoju zemlju.
Kada danas bacimo pogled na ono što se u svijetu dešava, a svjedočimo jednom historijski perverznom karnevalu nepravde i nasilja, mi mirne duše možemo sebi reći da se vrijedilo boriti i žrtvovati za svoju zemlju i njenu suštinu.
Da se za nju tada nismo borili i žrtvovali, bila bi zbrisana sa svjetske mape. Ovako, mi smo tu, u svojoj zemlji koja nije idealna, ali je se ne može ugroziti i poništiti kako neki misle da može.
Znam koliko Bosna i Hercegovina znači i našim ljudima koji trenutno žive izvan nje.
Bosna i Hercegovina će uvijek biti i naša i njihova kuća, zemlja naših djedova i onaj kutak na planeti u koji se uvijek možemo skloniti. Za sve Bosance i Hercegovce ova država predstavlja oazu slobode.
Ovaj grad, koji je kao i mnogi drugi naši gradovi, simbol bosanskog načina života, uvijek će biti i duhovni i politički centar za sve one Bosance i Hercegovce koji se identificiraju sa Bosnom i Hercegovinom ma gdje oni živjeli, da li u Bosni i Hercegovini ili izvan nje.
Na to jesmo i trebamo ostati ponosni.
I na kraju, treba vjerovati u ovu zemlju. Biti realan ali istovremeno odbaciti svaku vrstu malodušnosti. Biti mudar, ali i iracionalno hrabar, kako već rekoh.
Trideset godina mira u Bosni i Hercegovini još jednom je pokazalo sposobnost ove zemlje da se digne iz pepela. Te godine porodile su jednu potpuno novu generaciju, lišenu bilo kakvih kompleksa i vještački nametnutih sumnji.
U licima te djece vidim ista ona lica koja su odbranila ovu zemlju. I ja im vjerujem!
Oni neće dopustiti niti da ova zemlja propadne i nestane, kao što neće više dopuštati da ih 'tramvaji moje generacije' kao personifikacija ukupne poslijeratne aljkavosti, korupcije, licemjerja, neodgovornosti, nebrige, nedostatka elementarne ljudske empatije, ubijaju i unesrećuju!
Svim Bosancima i Hercegovcima, u domovini i širom svijeta, čestitam Dan nezavisnosti!"