VSTV između starog i novog zakona: Reforma ili uvođenje kontrole?

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

U Bosni i Hercegovini malo koja institucionalna tema privlači toliko političke pažnje kao Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH. To bi trebala biti institucija koja garantuje nezavisnost sudova i tužilaštava, a ne arena u kojoj se prelamaju interesi političkih centara moći.

Važeći Zakon o VSTV-u dugo je služio kao okvir u kojem se pravosuđe pokušavalo odbraniti od političkih nasrtaja, ali i u kojem su se godinama taložili problemi: spora imenovanja, nedostatak transparentnosti, neuvjerljivi disciplinski postupci. Sada je pred nama novi, ambiciozno najavljeni nacrt zakona, predstavljen kao 'ključna evropska reforma'.

Činjenica da će čak dvije verzije novog zakona u dva različita doma PS BiH biti razmatrane u dva dana ukazuje na neozbiljnost pristupa normiranju ove oblasti, ali i o potpunom rasulu državne vlasti. Ozbiljan uvid u nacrte ovog zakona otkriva da ispod evropskog pakovanja stoje rješenja koja nose ozbiljne rizike.

Usporedba s postojećim zakonom otkriva šta se zaista unapređuje, a šta se pod krinkom reforme pokušava preurediti u korist potencijalne političke kontrole.

Šta imamo danas?

Važeći zakon definira VSTV kao tijelo sastavljeno većinom od profesionalaca: sudija, tužilaca i advokata, uz prisustvo predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti. Ukupno 15 članova osigurava, barem načelno, profesionalnu većinu koja je ključna za nezavisnost od dnevne politike.

Mandati su jasno određeni, provjere imovine i sukoba interesa su formalno dio procedure prije stupanja na dužnost, a postoje i razrađeni disciplinski mehanizmi, uključujući Ured disciplinskog tužioca. Ovaj model, iako nije savršen, postavio je institucionalne temelje pravosudne samouprave, onog elementa koji Evropska unija smatra minimalnim standardom.

Šta donosi novi Nacrt?

Predloženi zakon uvodi tri krupne promjene.

Prvo, proširuje sastav VSTV-a sa 15 na 20 članova i uvodi rigidniji sistem etničkih kvota. Time se etnički kriterij ne samo održava, nego i dodatno učvršćuje kao ključni element institucionalnog dizajna. U zemlji koja tvrdi da ide prema EU, ovo je korak unazad: umjesto jačanja profesionalnosti, potencira se privatna, identitetska logika.

Drugo, mijenja se odnos između profesionalnih i političkih predstavnika. Ovakva redistribucija pozicija, uz etničke kvote i ubrzanje procedura izbora otvaraju prostor za jače uplive struktura koje nisu dio pravosudne profesije.

Treće, omogućava se da novi članovi preuzmu dužnost prije nego što se završe provjere o imovini i sukobu interesa. To je suprotno antikorupcijskoj praksi i praktično znači da osoba može odlučivati o imenovanjima, disciplinskim postupcima i budžetima, iako još uvijek nije prošla osnovni integrity screening.

Usporedba novog i starog modela

Prednosti koje zagovornici ističu su veća reprezentativnost zbog većeg broja članova, brže popunjavanje pozicija i smanjenje zastoja i 'usklađivanje s preporukama EU' (formulacija koja se često ponavlja, iako je sporna).

Nedostaci, koji se daleko teže mogu ignorisati, su:
• politički uticaj može postati jači nego do sada;
• etničke kvote ostaju trajni mehanizam blokade profesionalne konkurencije;
• provjera imovine, ključni antikorupcijski mehanizam, gubi snagu i smisao;
• proces donošenja zakona obilježen je brzopletim konsultacijama i nedovoljnom transparentnošću;
• dodatno urušavanje povjerenja javnosti u rad VSTV-a.

Evropski put - stvarna reforma ili politički marketing?

Evropska unija od BiH traži tri ključne stvari u oblasti pravosuđa: jačanje nezavisnosti, jačanje integriteta, jačanje transparentnosti. Nacrt zakona, u svojoj sadašnjoj formi, ne garantuje nijedan od ova tri uslova. Dapače: rizik je da se nezavisnost oslabi, integritet relativizira, a transparentnost svede na deklarativni nivo.

Ako reformu pravosudnog sistema pretvorimo u sredstvo etničkog balansiranja i administrativnog skraćivanja, onda smo promašili osnovni smisao: pravosuđe mora biti moćnije od dnevne politike, a ne pod njenim krovom.

EU neće otvoriti pregovore zato što su zakoni 'usvojeni', nego zato što su suštinski usklađeni sa standardima vladavine prava. A vladavina prava ne počiva na kvotama i ubrzanim imenovanjima, nego na integritetu, profesionalnosti i jasnim barijerama protiv političkog uticaja.

Šta je nužno da bi ova reforma bila stvarno evropska? Prvo, profesionalna većina u VSTV-u mora ostati nedodirljiva. Drugo, etnicizacija mora biti smanjena, a ne cementirana. Treće, provjere imovine moraju biti preliminarni uslov, a ne dekoracija. Četvrto, proces donošenja zakona mora biti transparentniji i argumentiran. Uz navedeno, svaka izmjena mora biti usklađena s mišljenjima Venecijanske komisije i EU, ne samo deklarativno, nego sadržajno.

Ako se ovakav nacrt usvoji bez korekcija, Bosna i Hercegovina će dobiti zakon koji će se prodavati kao 'europski', ali će u praksi biti hibridni instrument političke kontrole nad pravosuđem.

Terminologija može ličiti na EU standarde, ali će stvarni efekti ostati zarobljeni u političkoj logici podjela, kvota i kompromisa koji ne jačaju pravosuđe nego ga sputavaju. Umjesto reforme građani bi dobili njenu imitaciju.

Ako BiH zaista želi otvoriti pristupne pregovore i postati evropska demokratija, mora imati institucije koje su jače od politike. VSTV je među prvima koji to mora dokazati.