OPASNA PASIVNOST Šutnja BiH dok retorika Vučića podsjeća na devedesete

Piše: A. Čorbo-Zećo

Izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se „cijeli svijet sprema za rat“ i da „kopaju rovove i čekaju“ ponovno podsjeća na osjetljive sigurnosne rizike u regionu, posebno za Bosnu i Hercegovinu. Skoro 24 sata nakon ove ozbiljne izjave, u BiH gotovo potpuna šutnja.

Jedina reakcija dolazi od ministra odbrane Zukana Heleza, koji je, više šaljivo, komentarisao Vučićeve riječi, aludirajući na bivšu ratnu prošlost: „Možda Vučić ponovo sanja da puca sa Jevrejskog groblja na civile u Sarajevu“.

Helez je ipak istakao: „Bilo kako bilo, Bosna i Hercegovina neće dozvoliti da joj iko prijeti ratom pa ni predsjednik Srbije. Izjave koje prizivaju novi sukob na Balkanu nisu samo opasne, one su duboko neodgovorne i podsjećaju na mračne devedesete, kada je upravo takva politika dovela do brutalne agresije na BiH.“

Međutim, reakcije nadležnih institucija izostaju. Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije se oglasilo, a šanse da Elemdin Konaković uputi diplomatsku notu ili barem javnu izjavu o važnosti regionalne stabilnosti izgledaju minimalne.

Podsjetimo na riječi Željka Komšića da „sigurnosne procjene dobiva samo kada ih traži“, što dovodi u pitanje sistematsko praćenje i procjenu prijetnji.

Logičnije bi bilo da BiH ima redovan sistem izvještavanja mjesečno, kvartalno ili po potrebi, jer je očito da mirno nije isto što i sigurno.

BiH takođe ne koristi dovoljno međunarodne kanale – EU, SAD, NATO i OSCE imaju mehanizme za praćenje sigurnosnih rizika u regiji, ali aktivna koordinacija s ovim partnerima je minimalna.

Isto važi i za jačanje unutrašnje otpornosti institucije, sigurnosne agencije i Oružane snage BiH trebale bi biti bolje pripremljene, uz transparentnu komunikaciju s građanima kako bi se spriječila panika i destabilizacija. Trenutno toga nema.

Mnogo je neodgovorenih pitanja dok riječi Vučića paraju uši i vraćaju bolna sjećanja. Šutnja i nedostatak javne, aktivne i koordinirane reakcije omogućava da Vučić i Milorad Dodik preuzimaju primat u javnom prostoru, bez adekvatnog odgovora iz BiH. Da je situacija obrnuta, vjerovatno bi već danas u Beogradu zasjedala komisija za nacionalnu sigurnost.

Zaključak je jasan BiH nije obavezna ući u konfrontaciju, ali pasivnost u ovakvim situacijama može biti shvaćena kao slabost.

Aktivna diplomatska reakcija, kombinovana s unutrašnjim jačanjem otpornosti i sigurnosnih mehanizama, jedini je realan način da država zaštiti svoj mir i stabilnost u ovom nestabilnom regionu.