Natkrovljujuće načelo Ustava BiH nije 'konstitutivnost', nego ljudska prava

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

Natkrovljujuće načelo Ustava Bosne i Hercegovine nije 'konstitutivnost', nego su to ljudska prava.

Tako piše u samom Ustavu Bosne i Hercegovine! Još jednom da podsjetim čitaoce na Član 2, Stav 2 Ustava: 'Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svakim drugim pravom'. U pogrešnom prevodu Ustava BiH stoji: 'nad svakim drugim zakonom'.

Nerazumijevanje (ili neprihvatanje) upravo ove ustavne odredbe, uz uvođenje niza novih termina, novih političkih kovanica, okosnica su politike HDZ-a BiH, ali i originalnog HDZ-a kada je u pitanju politika prema Bosni i Hercegovini. Tako su u nastupima političara iz oba HDZ-a kao nezaobilazni postali termini kakvi su: konstitutivnost kao natkrovljujuće načelo Ustava, europska načela federalizacije, konsocijacijska demokracija, jednakopravnost 'konstitutivnih' naroda (ponovo pogrešan prevod ustavnog termina, umjesto kojeg treba da stoji riječ 'konstituentni'), izborna volja hrvatskog naroda, suvereni narodi, legitimno zastupanje, majorizacija, unitarizacija i preglasavanje.

Većina navedenog političkog novogovora nema utemeljenje u političko-pravnoj teoriji, a pogotovo praksi. Tako se može, s lakoćom, problematizirati upotreba nekih od navedenih pojmova. Npr. termin 'hrvatski (ili bilo koji drugi) suvereni narod', u smislu suvereniteta etničke skupine unutar bilo koje države, ne postoji u modernim demokratskim društvima, gdje su nosioci suvereniteta svi građani. Slično je i s terminom 'konsocijacijska demokracija' koji se vrlo često zagovara kao rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Naime, koncept konsocijacijske demokracije nigdje nije zaživio u praksi (niti je to moguće), a usput, napušten je i od samog autora tog koncepta. Konsocijacijska demokracija je suprotstavljena i misiji i presudama Evropskog suda za ljudska prava, koji potencira zaštitu individualnih građanskih i političkih prava.

Kao politički narativ koristi se i pojam "europska načela federalizacije", ali njegovo stvarno značenje i evropska praksa se bitno razlikuju od načina na koji ga interpretiraju akteri iz dijela hrvatskih političkih krugova. Evropski modeli federalizma (u slučaju Bosne i Hercegovine ispravan termin bi bio model regionalizacije), zasnivaju se na funkcionalnoj decentralizaciji, a ne na etničkoj podjeli teritorije. EU načelno podržava funkcionalnu decentralizaciju (bilo gdje, a ne samo u BiH), ali isključivo uz jačanje države i njenih institucija. Također, načela regionalizacije podrazumijevaju poštovanje suvereniteta države u cjelini, demokratske procedure, vladavinu prava i jednakost građana - a ne naroda.

Dakle, dosljedna primjena 'evropskog načela federalizacije' u Bosni i Hercegovini hipotetički bi dovela do srednjeg nivoa vlasti kojeg bi činilo pet regija. Ove regije bi bile utemeljene na ekonomskim, geografskim, kulturno-historijskim, prometnim, privrednim i drugim principima, a nikako na etničkim osnovama. Regionalizacija cijele države temeljena na historijskim i geografsko-ekonomskim načelima je dobrodošla. Od ovakve funkcionalne regionalizacije bi svi građani Bosne i Hercegovine imali koristi, ali se HDZ-ovo 'evropsko načelo federalizma' odnosi samo na 'federalizaciju federacije'. Dakle, evropska načela federalizacije ne znače etnički separatizam, niti pravo na 'razdruživanje', već efikasno, demokratski uređeno upravljanje u okviru jedinstvene države. U BiH, ovaj pojam je instrumentalizovan, a ne primijenjen u duhu evropske prakse. Država je već isuviše decentralizirana, u tolikoj mjeri da to zapravo predstavlja smetnju njenim evropskim integracijama.

I najnovija Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora (HNS), koji sebe predstavlja kao 'krovno predstavničko tijelo hrvatskog konstitutivnog naroda u BiH' (ma šta to značilo, budući da HNS nije do sada izlazio na izbore), sadrži i zagovara političke koncepte koji se nalaze u koliziji s principima liberalne demokratije.

Tako u preambuli Deklaracije HNS-a, koja je u suprotnosti s preambulom državnog Ustava, stoji: 'Vođeni legitimnom političkom i demokratskom izbornom voljom hrvatskog konstitutivnog naroda u BiH na svim administrativno-političkim razinama u BiH'. U demokratskim sistemima ne postoji izborna (politička) volja bilo koje etničke skupine. Na izbore izlaze građani, a rezultati izbora predstavljaju političku volju građana. Govoreći o pojmu izborne volje neke etničke skupine, u nekim državama postoje tzv. prava nacionalnih manjina, ali se hrvatski narod Bosne i Hercegovine nikako niti može, niti smije smještati u taj kontekst.

U pogledu ljudskih prava, HNS smatra: 'Pozivajući se na Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum, koji su uspostavili okvir za mir i institucionalno funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao zemlje triju jednakopravnih konstitutivnih naroda i osiguranju pune zaštite kolektivnih i individualnih ljudskih prava.' Pojam 'jednakopravni narodi' nije ustavna kategorija, niti je demokratski standard. U pitanju je napušteni sovjetski koncept koji ne postoji u demokratskim državama. A ako su u državi zadovoljena sva individualna, pojedinačna ljudska prava, prava svakog građanina, automatski su zadovoljena i kolektivna prava.

Sama suština političke strategije bazirane na (zlo)upotrebi prethodno analiziranih pojmova, iskazana je sa svega pola rečenice preuzete iz Deklaracije HNS-a: '... konstitutivnosti kao natkrovljujućeg načela Ustava BiH, kao i opća načela federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti i konsocijacijske demokracije'. Ovaj vrlo kratki i kondenzovani iskaz je sve ono što je suprotno ljudskim pravima, suverenitetu građanina, evropskim demokratskim standardima i u konačnici 'evropskom putu Bosne i Hercegovine'. Poglavlje Deklaracije iz kojeg je uzet ovaj dio rečenice nosi naziv 'Ustavno domoljublje' i u kontekstu trenutne politike HDZ-a ima gotovo pa ciničan prizvuk.

Smjer u kojem treba da idu ustavne i političko-pravne reforme u Bosni i Hercegovini jasno je zacrtan kroz dosadašnjih pet presuda Evropskog suda za ljudska prava. Zanimljivo je da se analizirani temeljni pojmovi i politički koncepti koje propagiraju oba HDZ-a ustrajno pokušavaju predstaviti kao osnova za naš europski put, iako predstavljaju njegovu suprotnost. Na kraju, dosljedna, sistematična i stalna upotreba ovog novog kategorijalnog aparata jasno ukazuje da političke stranke koje se predstavljaju kao 'nosioci interesa bosanskih Hrvata' ponovo lutaju kroz 'bespuća povijesne zbiljnosti'.