Piše: Nermin Alihodžić
Koliko god u ovom momentu izgledalo da se svijet radikalno mijenja i da uspostavljanje novih geopolitičkih centara moći u globalnim razmjerama donosi sa sobom i različite poglede i stajališta na političku i ekonomsku budućnost čovječanstva jedna činjenica je ista za sve, a to je da su države nezaustavljivo krenule u proizvodnju čiste energije.
Zašto je to tako? Zašto je velikoj većini, a naročito tehnološki visoko razvijenim državama globalnog sjevera važna energetska tranzicija na obnovljive izvore i zašto se nastoji što prije ovladati ovom tehnologijom? Odgovor je vrlo jednostvan. Zato što je energetska tranzicija na obnovljive izvore energije razvojna šansa i ona donosi ekonomski prosperitet sa svako društvo, ali ono šta je još važnije ona donosi nacionalnu sigurnost države.
Nije slučajno Evropska unija postavila pred sebe cilj da postigne klimatsku neutralnost do 2050. godine. Sa ovakvim ambicioznim zadatkom ova ekonomska zajednica se nastoji transformisati u pravedno i prosperiteno društvo sa modernom, resursno učinkovitom i konkurentnom ekonomijom u kojoj ekonomski rast neće biti povezan sa upotrebom resursa i gdje će zaštitom prirodnog kapitala zdravlje i dobrobit njenih građana biti na prvom mjestu.
Zato se i javljaju od strane Evropske unije sve veći zahtjevi za većim javnim ulaganjima i jača nastojanja da se privatni kapital usmjeri na djelovanje u području klime i životne sredine, uz istovremeno izbjegavanje ovisnosti o neodrživim praksama.
Sa druge strane svjedoci smo da je jedna od glavnih predizbornih platformi sa kojom je ušao u predsjedničku utrku Donald Tramp bila i isključivanje SAD iz Pariskog sporazuma i vraćanje fosilne energije i fosilnog kapitala u američku ekonomiju na velika vrata, što je i konkretizovano donošenjem niza uredbi aktuelne američke administracije.
Ovakvo čvrsto stajalište negiranja fenomena klimatskih promjena od strane američkog predsjednika, pomješano sa visokim carinama drugim državama koje su u najavi i koje se uvode Kini mogu imati za rezultat zaostajanje SAD za ostatkom svijeta u razvoju tehnologija namjenjenih proizvodnji čiste energije.
Kina je trenutno najveći svjetski proizvođač i izvoznik „čiste tehnologije“ i pri tome SAD su „samo fusnota“ u ovom bilansu jer tek 4% ovih proizvoda ide u SAD.
Trampove tarife neće usporiti globalnu energetsku tranziciju jer je prelazak na obnovljive izvore energije proces koji je uveliko počeo i koji je nezaustavljiv i njegov posljednji potez u ovom momentnu malo ili gotovo nikako nema utjecaj na svjetsko tržište čiste energije. U svakom slučaju i ovaj put se u praksi pokazuje da su obnovlji izvori velikim dijelom otporni na ekonomske udare i krize, što je jako bitna činjenica kada je u pitanju nacionalna sigurnost bilo koje države!
Kada je u pitanju država Bosna i Hercegovina mi ni u kom slučaju ne smijemo zaostajati u ovim svjetskim procesima. Zato je i „ekologizacija budžeta BiH“ izuzetno važna i budžet mora imati ključnu ulogu u zelenoj tranziciji našeg društva. Dobro osmišljene porezne reforme mogu pokrenuti ekonomski rast i otpornost na klimatske poremećaje te doprinijeti poštenijem društvu i pravednoj društvenoj tranziciji.
Škole, obrazovne ustanove za osposobljavanje i univerziteti imaju dobar položaj za otvaranje dijaloga sa učenicima, roditeljima i širom društvenom zajednicom o promjenama koje su potrebne za uspješnu tranziciju. Evropski okvir kompetencija može nam pomoći u razvoju i procjeni znanja, vještina i stavova o klimatskim promjenama i održivom razvoju.
Proaktivna prekvalifikacija i usavršavanje potrebni su kako bi se iskoristile prednosti energetske tranzicije. Radnicima je potrebno omogućiti da steknu vještine koje su im potrebne za prelazak iz sektora u opadanju u rastuće sektore i da se prilagode novim procesima. Javnost mora biti uključena i iskustvo iz prošlosti nas uči da revolucionarne inicijative djeluju samo ako su i građani potpuno uključeni u njihovo oblikovanje.
Nakon svega ovoga navedenog iluzorno je očekivati da je aktuelna politička vlast sposobna uspješno implementirati zelenu tranziciju u državi Bosni i Hercegovini. Iskreno govoreći vladajuća Trojka je svojom nekompetencijom, neznanjem i nestručnošću dovela nas u poziciju da od države koja je bila izvoznik električne energije polako ali sigurno pretvaramo se u energetske robove.
Očekivati od pozicije da „razumije i tumači“ politička dešavanja na globalnoj sceni je ipak zadatak kojem ona nije dorasla. Za tako nešto mora se imati predznanje, kompetencije, lično mišljenje i lični stav, a trenutna aktuelna dešavanja na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni samo su očigledan dokaz njihove nekompetentnosti i nesposobnosti vođenja ovako ozbiljnih društvenih procesa.
Kao i svaka socijalna kriza tako i ova politička kriza se sastoji u činjenici da staro umire, a da novo ne može da se rodi. U međuvremenu se može pojaviti velika raznovrsnost bolesnih simptoma i smrt starih ideologija uzima formu politike koja je u najmanju ruku cinična u svojoj neposrednoj manifestaciji. U takvoj društvenoj atmosferi ne treba da nas čude potezi vladajuće Trojke koja sa moći pozicije donosi izuzetno važne političke i ekonomske odluke koje imaju direktan negativan utjecaj na kvalitet života građana, ali i negativne posljedice koje su dovele do toga da je u ovom momentu ugrožen ustavni poredak države Bosne i Hercegovine.
Jedna od definicija klimatskih promjena je i ona koja kaže da je klimatska kriza simptom načina na koji je moderno doba konstruisano kao svijet sa ljudskim bićima u njegovom centru. U političkom smislu ovo prevedeno znači da jedini put za izlazak iz trenutne bosanskohercegovačke ustavne krize jeste smjena i uklanjanje sa političke scene Trojke i dovođenje u poziciju odlučivanja onih političkih opcija koje znaju kako donijeti ekonomski prosperitet i postaviti u centar prioriteta čovjeka i socijalnu pravdu u našem društvu.
Kako nedavno jedan moj sagovornik reče:“Trebaće imati snage da se ovo izdrži do izbora sljedeće godine“.
----------------------------------------------------------
Autor je član Koordinacionog tijela Stranke za BiH Novo Sarajevo