
Piše: Armin Sijamić
Jučer su predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump i njegov ruski kolega Vladimir Putin razgovarali putem telefona. Glavna tema bila je Ukrajina, iako dva predsjednika nisu previše zainteresovani da za pregovarački sto dovedu ukrajinskog kolegu Volodimira Zelenskog.
Javnost još uvijek skuplja fragmente telefonskog razgovora Trumpa i Putina, koji je trajao oko devedeset minua, i pokušava ih staviti u kontekst aktuelnih događaja, odnosno povezati sa onim šta su američka i ruska strana pregovarale proteklih sedmica. Citiraju se zvanična saopštenja obje strane, prenose izjave zvaničnika bliskih Trumpu ili Putinu, navode poznati stavovi...
Ranije spektakularni sastanci američkih i ruskih predsjednika preselili su se na telefonske i video veze što njihove pregovore mistifikuje do krajnjih granica, iako je i ranije bilo jasno da javnost sa tih sastanaka dobije mrvice i nekad čeka decencije da sklopi širu sliku.
Međutim, ovaj put javnost nije morala nagađati da je Ukrajina bila glavna tema razgovora Trumpa i Putina. Nepisano diplomatsko pravilo da onaj koji nije za stolom gdje se odlučuje obično bude na tom stolu i o njemu se odlučuje jučer je primijenjeno na Ukrajini.
O Ukrajini bez Zelenskog
Da Zelenski ne stoji najbolje u dijelu Zapada, posebno u Sjedinjenim Državama nije tajna. Nedavni skandalozni razgovor Zelenskog i njegovih domaćina u Bijeloj kući pokazao je ono što je dugo u zraku – dio američkih zvaničnika želi da Zelenski napusti predsjedničku poziciju, smatrajući bi se bez njega lakše došlo do mira na istoku Evrope.
Sa druge strane, Putin mjesecima ponavlja da Zelenski nije partner za pregovore, jer mu je mandat istekao i da Ukrajini trebaju novi izbori ili da tamošnji parlament izabere njegovog nasljednika.
Međutim, stvarni razlog ne leži u legitimitetu Zelenskog. Washington i Moskva ne paze na takve „sitnice“ dok prekrajaju Ukrajinu ili druge države. Zelenski od početka ruske agresije na Ukrajinu ponavlja da neće pristati da se Moskvi ustupi ni najmanji dio teritorije i to je najveći problem koji s njim imaju Bijela kuća i Kremlj. Washington zna da Ukrajina nema snage da povrati sve izgubljene teritorije, a Kremlj zna da ruski resursi (ekonomski i ljudski) nisu beskonačni i da zbog toga žele da Kijev čim prije odustane od borbe i dozvoli da se o njemu odlučuje i nakon rata.
Dok je Zelenski putovao u Finsku, Trump i Putin su pregovarali o Ukrajini i dogovorili da Rusija prestane trideset dana napadati ukrajinsku elektroenergetsku mrežu, da traže „tehničke pregovore“ o miru u regionu Crnog mora i da su spremni da se dogovore o kraju rata. Kako navodi američka strana, Putin je odbio da se primirje od trideset dana uspostavi na čitavom frontu. Zelenski je rekao da prihvata dogovor, ali da mu trebaju detalji o čemu su dvije strane pregovarale.
Dogovor o tridesetodnevnom prekidu napada na elektroenergetsku mrežu odmah je otvorio pitanje o tome kome to više odgovara. Oni koji brane Trumpove stavove kažu da je to dobar sporazum za Ukrajinu, a oni koji brane Putina kažu da je dobar za Rusiju. Vjerovatno su i jedni i drugi upravu, jer Ukrajina štedi municiju za protivvazdušnu odbranu, a Rusija rakete i dronove kojima napada. Međutim, kako se bliži proljeće i zima odmiče, djeluje da se radi o simboličnom činu.
Ista meta, još veće odstojanje
Putin nije bio jedini koji je odbijao zahtjeve druge strane. Amerikanci kažu da je Putin tražio od Trumpa da prekine slanje naoružanja Kijevu i da obustavi razmjenu obavještajnih podataka Sjedinjenih Država i Ukrajine. Trump je prijedlog odbio. Zelenski je komentarisao i ovaj dio razgovora i rekao da Ukrajina nikada neće pristati na takav dogovor.
To što Zelenski zvuči kao komentator svoje sudbine i budućnosti Ukrajine govori o apsurdnosti pregovora Trumpa i Putina. Ako je Zapad Ukrajinu proglasio za važnog saveznika, onda bi Kijev morao znati o čemu se pregovara i u javnosti ne istupati kao da je o sadržaju razgovora obaviješten iz medija. Poruka Zelenskog da treba još detalja i da ne vjeruje Rusiji govori o tome da pretjerano ne vjeruje ni Washigntonu pod Trumpom, a u čemu je ranije dobio podršku evropskih sila.
Ali Trump želi da sklopi mir na istoku Evrope po svaku cijenu i onda da se okrene Izraelu i planu koji u Sjedinjenim Državama ima dvostranačku podršku – obuzdavanje Kine. Da bi se to desilo potrebno je da Kijev prihvati sve što mu se ponudi, a da Putin namiri svoje teritorijalne pretenzije.
Kijev je jučer pokazao da se to ne prihvata. Nakon što su dijelom povukli snage iz ruskog regiona Kursk, Ukrajinci su upali u region Belgorod, nekih desetak kilometara od državne granice. To pokazuje namjeru Kijeva da Moskvi još jednom poruči da nemaju dovoljno vojnika za cjelokupni front i da je pošten dogovor jedini način da se rat okonča. Rusija je jučer saopštila da je odbila pet pokušaja upada ukrajinske vojske na rusku teritoriju, uz ocjenu da je Kijev izveo operaciju kako bi sabotirao pregovore Trumpa i Putina.
Razgovore sa Putinom američki predsjednik će sigurno predstaviti kao uspjeh. Ali sve ukazuje da su na početku teškog puta i da je Trump dalje od mira od svog predhodnika Josepha Bidena. Biden je pokušavao da slomi Moskvu i donese „pravedan mir“ za Ukrajinu, a Trump istovremeno lomi obje strane. Trumpovo jučerašnje insistiranje na miru u regionu Crnog mora dobra je vijest za Ukrajinu, jer bi tako mogla zadržati grad Odesu, koja je po mnogima ključ ovoga rata.
Da li su Trump i Biden razgovarali samo o Ukrajini javnosti nije poznato. Međutim, jasno je da će Ukrajina prije ili kasnije prestati biti jedina tema u razgovorima Bijele kuće i Kremlja. Neke od tema koje se nameću su Bliski istok (Izrael, Palestina, Sirija, Liban, Jemen i Iran), Kina, Grenland i Arktik, sankcije Zapada protiv Rusije, energetska sigurnost i odnos prema Evropi. I Washingtonu i Moskvi se žuri da se okonča rat u Ukrajini, dok Kijev traži uvažavanje njegovih interesa. Razgovori Trumpa i Putina bez ukrajinskih zvaničnika garantuju da nešto od tih želja neće biti ispunjeno.