Članak

AMERIČKA POLITIKA

Trumpovo obraćanje naciji bez saveznika i ideološki obračun sa demokratama

„Amerika se vratila“, počeo je Trump svoje obraćanje koje je trajalo nešto manje od jednog sata i četrdeset minuta, što je najduži govor nekog američkog predsjednika na zajedničkoj sjednici oba doma Kongresa.

Piše: Armin Sijamić

U noći sa utorka na srijedu po našem vremenu, američki predsjednik Donald Trump održao je govor pred oba doma Kongresa. Ovakva obraćanja američki predsjednici često su koristili kao priliku da pozovu na zajedništvo i ukazivali su na izazove koji stoje pred državom. Ali ne i Trump. U njegovom svijetu sve je ružičasto, osim politike poraženih američkih demokrata.

„Amerika se vratila“, počeo je Trump svoje obraćanje koje je trajalo nešto manje od jednog sata i četrdeset minuta, što je najduži govor nekog američkog predsjednika na zajedničkoj sjednici oba doma Kongresa. Da je Trump bio posebno inspirisan za ovaj nastup govori i činjenica da su njegova obraćanja sa ovog mjesta u prvom mandatu trajala u prosjeku oko osamdeset minuta.

Trumpa su prekidali brojni aplauzi političara i zvanica, ali i njegovi aplauzi upućeni osobama koje je pominjao, a koje su bile u sali. Tako je dvorana, koja je često sinonim za mjesto ozbiljne politike, ličila na sportsku arenu u kojoj publika aplauzima i uzvicima pozdravlja svoje miljenike.

Da bi ugođaj sportske arene bio potpun potrudio se i demokratski kongresmen Al Green, kojeg je osiguranje udaljilo iz dvorane samo nekoliko minuta nakon što je Trump počeo govoriti. On je vikao i dobacivao Trumpu da „nema mandat“ i odbijao da sjedne. Predsjedavajući Predstavničkog doma Mike Johnson, blizak Trumpu, rekao je da se „Green upisao u historiju na strašan način“.


Al Green (sa štapom) udaljen je iz dvorane

Dio demokrata držao je natpise na kojima je stajalo „Netačno“ i „Musk krade“, ciljajući na najbogatijeg čovjeka na svijetu kojeg Trumpovi kritičari zovu stvarnim predsjednikom Sjedinjenih Država, a što ističe njegovu ulogu u Bijeloj kući. Elon Musk je bio u publici i također je dobio snažne aplauze nakon što je Trump pohvalio njegov rad u Odjelu za vladinu efikasnost.

Trump protiv svih

Trump se nije dao omesti uprkos ponašanju dijela demokrata. Od prvog do posljednjeg trenutka svog obraćanja pokazivao je istu energiju i ni u jednom trenutku nije odustao od toga da sebe i svoju politiku proglašava za najbolje u historiji Sjedinjenih Američkih Država, a da političke protivnike portretira potpuno suprotno od toga, da iznosi proizvoljne i netačne podatke, da prijeti...

Neki mediji provjerili su tačnost Trumpovih tvrdnji i došli do zaključka da je izrekao mnogo neistina. Neke od izjava teško je ocijeniti na bilo koji način. „Postigli smo više u 43 dana nego neke administracije za četiri ili osam godina i tek smo počeli“, rekao je hvaleći uspjehe svoje vlade.

Ali to je za neke ljude van Sjedinjenih Država najmanji problem u Trumpovom govoru. Trump je prijetio nekim državama te ponovio da će Panamski kanal uzeti od Paname i da će Grenland „na ovaj ili onaj način“ pripasti Washingtonu.

Trumpov govor o drugim državama ponekad je djelovao kao poziv na pokoravanje, bez uvažavanja bilo čije pozicije. Gotovo svako pominjanje drugih država i međunarodnih ugovora opisao je kao potkradanje Sjedinjenih Država, dok je prije i poslije toga govorio o „zlatnom dobu“ u državi čiji je predsjednik. Kao dokaz uspjeha naveo je izvršne naredbe koje je potpisao od kada se vratio u Bijelu kuću.

Ideološki rat

Međutim, najvažniji dio u Trumpovom obraćanju je nastavak njegovog obračuna sa u Kongresu manjinskim demokratama i bivšim predsjednikom Josephom Bidenom, koji je po svemu sudeći svoju političku karijeru okončao sa krajem svog predsjedničkog mandata.

Ciljanje Bidena nije slučajno i vjerovatno upućuje na revanšizam, čega se mnogi pribojavaju od trenutka kada se vratio u Bijelu kuću. Ali, nema sumnje da je Trump obraćanje pred Kongresom iskoristio da se, što je legalno i legitimno, obračuna sa politikama Bidenove administracije. Sa istog mjesta Biden je ciljao Trumpa mnogo prije predsjedničkih izbora u novembru.

Spin majstori iz Trumpovog tima uzeli su LGBTQ+ pitanja i „woke kulturu“ kao simbol sunovrata američkog društva. Sve što je vezano za to, a što su podržavali i neki republikanci bivajući između ostalog i dio te populacije, Trump je pripisao demokratama. Takve politike nije teško napadati, a Trump to radi navodeći gdje je i kako utrošen američki novac. Navodio je Lesoto, Srbiju, Moldaviju, Ugandu... kao mjesta gdje su za ove namjene utrošene desetine miliona dolara.

Mnogi birači će to podržati. Nije teško utvrditi da jedna prezadužena država, a što Sjedinjene Države jesu, ne treba širom svijeta slati milione dolara za programe koje birači ne bi podržali ni u svojoj ulici. Amerikancu koji se bori da se prehrani užasno zvuči ideja da se američki novac šalje za programe socijalne inkluzije u Peruu ili Kolumbiji. Broj onih koji će podržati taj Trumpov stav sigurno će rasti, posebno ako dožive ekonomske teškoće i dok taj narativ postaje dominantan. Tako će Trump pokušati pokopati politiku koju je porazio na predsjedničkim izborima.

Taj ideološki obračun, a koji će zahvatiti razne oblasti života, biće Trumpova magična karta na domaćoj političkoj sceni. Bez obzira kakve će rezultate imati u drugim oblastima, njegova administracija će koristiti činjenicu da je ukinula sve rodove osim muškog i ženskog, da je ženski sport zaštitila od transrodnih osoba ili da je iz jezika eliminisala riječi koje označavaju takve ljude.

Ovakav pogled na svijet Trump će „izvoziti“ tamo gdje su pristalice njegove politike i sljedbenici navodnog konzervativizma koji bi „obične“ ljude trebao spasiti od „zle ljevice“, a koja je suštinski u najvećem dijelu svijeta to prestala biti prije nekoliko decenija. Na toj matrici Trump će skupljati simpatije širom svijeta i ponegdje ojačati američke pozicije.

Ipak, to neće promijeniti činjenicu da Sjedinjene Države i Zapad trebaju promjene i da se problemi gomilaju. Podjele među državama Zapada su sve izraženije, a Trump ih podstiče. U Bidenovim obraćanjima je barem bila prisutna nada da je saradnja moguća i da Washington treba saveznike. U Trumpovom poimanju svijeta i najbliži saveznik može biti neprijatelj. U govoru u Kongresu to je potvrdio, sugerišući da su demokrate i američki saveznici radili samo ono što je pogrešno.

Dio republikanaca, svjesni navedenog, vjerovatno će u jednom trenutku početi Trumpa gurati na pozicije koje su zauzimale prošle administracije, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost. U protivnom, veoma brzo će se govoriti o Sjedinjenim Državama „koje smo nekad poznavali“.

#ArminSijamić #SAD #DonaldTrump #Republikanci #Demokrate #JoeBiden #ljevica #Desnica #Svijet #izdvojeno