Facebook falange i političke neznalice: Recept za sukob među patriotama i raspad države bez metka!

Piše: Rasim Belko

Kada sam u januaru prošle godine zapisao zaključak koji smo Muharem Cero i moja malenkost problematizirali više puta na ovim stranicama, a tiče se falangizma, ni slutio nisam da će nakon samo godinu dana taj falangizam biti toliko opipljiv da je to postalo zastrašujuće.

A tada smo kazali: “falangizam je stranputica opasna po patriotske politike, a time i opstojnost države Bosne i Hercegovine”. No, ozbiljne teme u domoljubnoj javnosti odavno nemaju dovoljno pažnje, jer je bitno postalo dosadno, a u vrh promovisane priče niskih strasti i loše politike.

Koga više u Sarajevu zanima što domoljubna politika nema strategiju, ciljeve, crvene linije, kad je bitnije ko se kako češlja, ko s kim spava, ko se kocka, a ko gura u prvi saf. I nije to nešto novo, na to nam se već više od decenije svela patriotska politika koja je izgubila sve bitke, i one koje je vodila i one koje je neopravdano ignorisala.

Ali, priča o falangizmu unutar patriotskih snaga podignuta je na jedan viši nivo. Na sreću ta interesno-politička borba još se odvija u viralnom svijetu društvenih mreža, ali kao što je očekivano podignuta na viši nivo u tom prostoru, niko ne može negirati mogućnost da se prelije i u stvarnost, a to bi bilo kataklizmično u trenutku teške borbe za opstanak Bosne i Hercegovine. Borbe koju malo ljudi vidi, još manje vodi.

Helem, na društvenim mrežama, Facebooku napose, ali ni druge ne zaostaju, niču anonimne stranice, čiji autori lišeni bilo kakve odgovornosti, bez argumenata optužuju, vrijeđaju, pljuju, omalovažavaju aktere koje targetiraju kao političku opasnost po svoje interese.

U posljednjih nekoliko mjeseci tako je primjetno da skoro sve stranke ili njihove sive eminencije imaju po jednu takvu stranicu. Teško je više i upratiti sve. Tako stranica “Dvije marke”, koja postoji oko dvije godine targetira dio političkih struktura SDP-a, SDA, NiP-a i dio javnih ličnosti.

Kao protuteža “Dvije marke” pojavila se stranica “Razotkriveno” koja brani politike Trojke, a neselektivno ispaljuje teške riječi, uvrede i klevete najčešće prema lideru SDA Bakiru Izetbegoviću, njegovoj supruzi, ali i ostalim SDA kadrovima.

Treća, koju smo primijetili je “Mreža pravde” koja prema sadržaju nekako najviše zagovara politiku Elmedina Konaković, a napada Izetbegoviće, Komšića, Dnevni avaz, Avdu Avdića, Jahju Muhasilovića i manje više sve koji se u javnom prostoru usude kritikovati Konakovića.

Skoro sam siguran da ovakvih i sličnih stranica ima još, naročito onih koje se bave lokalnim kadrovima i interesima.

Međutim, postavlja se pitanje kako da pored toliko sadržaja, koji se kontinuirano objavljuje, a u sebi sadrži mnoge elemente krivičnog djela, niko ne istražuje i ne postavlja pitanje ko se krije iza ovih lažnih stranica.

Kako to da Obavještajno - sigurnosna agencija BiH, FUP, kantonalni MUP-ovi i druge sigurnosne institucije nisu u stanju razotkriti ovu mrežu falangističkih Facebook stranica, koje u viralnom svijetu stvaraju ratnu atmosferu unutar probosanskog političkog spektra, stvarajući preduvjet da u neko skorije vrijeme dočekamo i prve žrtve u stvarnom svijetu zbog političkih sukoba.

Nema opravdanja da se sigurnosno-policijske agencije ne bave ovim pitanjem, jer te stranice otvoreno terorišu veći broj javnih ličnosti, a znamo da su neke i meta jalovih istraga.

No, to je posebno pitanje, jer i ovo se može podvesti pod hibridni rat protiv Bosne i Hercegovine na koji se institucije po vertikali i ne trude odgovoriti.

Ali, veći je problem činjenica da smo došli u situaciju u kojoj nam političke stranke vode ljudi spremni da za parče vlasti krenu i u rat među patriotama. To je u cijeloj priči najveći problem.

Jer, da probosanski lideri imaju zrno soli u glavi pobrinuli bi se da se pogase sve pomenute i druge stranice dok ne dođemo do tačke ključanja poslije koje nema povratka. Naročito je bitno da to urade u trenutku kada Hrvatska nastupajući s pozicije nadmoćnije države otvoreno i sve jače radi na razbijanju države i realizaciji svojih ciljeva. Istovremeno, s istoka prijetnje nikada nisu utihnule, samo ih povremeno i na smjenu ponavljaju protagonisti “srpskog sveta”, kao recimo jučer Aleksandar Vučić u Trebinju.

I u trenutku takve opasnosti, dok nam susjedne i ko zna kakve obavještajne službe vršljaju po državi, dok nam geopolitičke prilike ne idu u korist, naprotiv, naše političke elite u stanju su baviti se viralnim omalovažavanjem i vrijeđanjem političkih suparnika i neistomišljenika.

Da stvar bude gora u posljednje vrijeme iznova je otvorena priča o navodnoj tuzlanskoj secesiji, kao da nema dovoljno antagonizma između najvećeg industrijskog bazena u državi i glavnog grada.

Gledajući sve to, ma koliko bilo teško, vrijeme je da se postavi pitanje jesu li današnji bosanski/bošnjački lideri instalirani kako bi se država Bosna rasturila bez ispaljenog metka?

Jer, sve i da nas vode posljednji politički laici teško je povjerovati da svi koji su se mijenjali na mjestima odlučivanja protekle tri decenije nisu mogli domisliti ništa državničko što bi moglo potrajati i biti korisno za državu.

Ne može se više govoriti o slučajnosti. Ovdje se radi o obrascu ponašanja koji ima svoje izvršioce, svoje korisnike i svoje žrtve. A prva žrtva je politička razumnost, druga je društvena kohezija, a treća i najopasnija sama država. Falangizam unutar probosanskog političkog korpusa razara ono malo povjerenja koje je ostalo, proizvodi neprijatelje tamo gdje ih ne bi smjelo biti i slabi front koji bi morao biti jedinstven pred stvarnim prijetnjama.

Ako se ovome hitno ne stane ukraj, doći ćemo u situaciju da se unutrašnji obračuni nastave i kada vanjski pritisci eskaliraju. A tada će biti kasno za pametne analize i naknadna kajanja. Historija nas uči da države rijetko padaju zbog snage svojih neprijatelja, a mnogo češće zbog slabosti i neodgovornosti vlastitih elita.

Zato je krajnje vrijeme da se povuče jasna linija između političke borbe i političkog samouništenja. Kritika je nužna, pluralizam je zdrav, ali organizovani linč, anonimni teror i huškačka propaganda nisu politika, to je falangizam u njegovom najogoljenijem obliku. I on ne gradi, nego ruši.

Ukoliko probosanske stranke i njihovi lideri ne shvate ozbiljnost trenutka i ne preuzmu odgovornost za atmosferu koju proizvode, historija ih neće pamtiti po funkcijama koje su obnašali, nego po onome što su propustili da odbrane. A Bosna i Hercegovina je, više nego ikada, u situaciji da ne može sebi priuštiti još jedan luksuz, luksuz političke gluposti, sujete i kratkoročnih interesa.

Jer, država se ne gubi uvijek u ratu. Ponekad se izgubi u tišini, u kukavičluku i u lažnom uvjerenju da će neko drugi preuzeti odgovornost. A tada je već kasno.