Bude li Nikšić Federaciju BiH vodio kao SDP, nezadovoljstvo će negdje morati pući

Piše: Amra Vrabac

Kada je Nerminu Nikšiću produžen mandat predsjednika SDP-a na Kongresu u junu 2023. za koji su mnogi članovi rekli da je sazvan u suprotnosti sa Statutom SDP-a i kojem su odbili i prisustvovati, za još dvije godine, niko nije očekivao da nakon te dvije godine neće biti održani unutarstranački izbori kao što priliči jednoj partiji koja za sebe tvrdi da je socijaldemokratska.

A bude li Nikšić Vladu FBiH vodio kao što vodi stranku, odnosno kako mu vode partiju, onda se ni Federaciji BiH ne piše dobro.

Iako je prvobitno tvrdio da nije zainteresiran da ostane na čelu SDP-a jer to ne može po Statutu, Nikšić je naprasno promijenio priču i sve okrenuo na „zahtjev kritične mase“.

„Ako vi smatrate, ima neka kritična masa, sjedite pričajte pa ćemo onda vidjeti“, rekao je polovinom decembra Nikšić na Face TV.

Dakle, ono odlučno NE je preko noći nestalo, a Nikšić se ponovo prepustio u ruke mešetarima istim onim koje je uveo u Vladu FBiH i dao im moć.

Ni nekoliko otvorenih pisama članstva SDP-a prema Nikšiću i vrhu stranke nije bilo dovoljno da se ono „D“ iz SDP-a provede u praksi i otvoreno razgovara o svim problemima. A ima ih. Organi partije nikada još nisu razmatrali rezultate lokalnih izbora, iako je SDP izgubio nekoliko općina i gradova gdje su imali jake baze. Dok su u nekom prethodnom periodu redovno održavane sjednice Predsjedništva SDP-a, otkako je Nikšić uveo partiju u vlast na svim nivoima, glas stranke se sve manje čuje, a o najvažnijim pitanjima isključivo odlučuje Nikšić sa još nekoliko odabranih saradnika. Glavni odbor stranke upitnim kvorumom usvojio je kandidatske liste, i od tada više nije zasjedao.

Nikšić je već deset godina na čelu SDP-a, a problemi sa vrha prenijeli su se i na niže nivoe. Sve je rezultiralo gubitkom načelničkih pozicija u Gračanici, Jablanici, Maglaju, Ključu, Gradačcu.

Ono što se Nikšiću zamjera unutar stranke, a o čemu rijetki žele javno govoriti kako ne bi izgubili dobro plaćene pozicije i buduće mandate, sada se ponavlja i u Vladi FBiH. Pogodovanje određenim interesima u i oko SDP-a rezultiralo je da najveći klinički centar u državi nema direktora duže od godinu. Iako se prvo lobiralo da Ismet Gavrankapetanović preuzme tu funkciju, on nikada nije dobio saglasnost ministra zdravstva, a Nikšić je poručio kako mu ne pada na pamet da se miješa u taj proces. No, umiješao se ili ne, već su isplivali podaci o gubicima KCUS-a dok je njim rukovodio SDP-ov Alen Pilav.

Članstvo Nikšiću zamjera preveliku slobodu Vojina Mijatovića koji je odmah postao potpredsjednik SDP-a, obračunavao se u Nikšićevo ime s nepodobnim kadrovima i koji danas u Vladi FBiH kao dopremijer i ministar obrta i razvoja vodi ključne procese. Upravo je u Nikšićevom odsustvu zbog operativnog zahvata, Mijatović vodio sjednicu na kojoj je donesena iznenadna odluka o minimalnoj plaći od 1.000 KM iako se sve vrijeme govorilo o uredbi o ukupnim primanjima koja je uključivala neoporezivi dio.

I dok još niko ne može s potpunom sigurnošću tvrditi kakve će sve posljedice imati ovakva odluka kojom se enormno povećavaju troškovi poslodavaca za račun budžeta FBiH na početku nove godine, Nikšić je Mijatovićem rječnikom stranim investitorima poručio da traže „banana države“ ako im je ovdje puno davati 1.000 KM plaće radniku. I ono malo stranih investitora što imamo Nikšiću ne trebaju. Valjda će Nikšić otvoriti fabrike i zaposliti višak radnika koji će biti kolateralna šteta redukcije poslovanja određenih djelatnosti. Ne, neće. Jer Nikšića ne zanimaju ni fabrike ni radnici, ni stvarne olakšice, već tenderi i novac koji će se sliti u Budžet. A onda će taj novac Mijatović ispumpavati iz Federacije BiH u tek osnovane firme, obrte i šta sve ne na papiru i davati poticaje. Kome i kako to samo on zna. Nadajmo se da novac iz tih poticaja ne kruži kao onaj iz Romanijaputeva zbog kojeg je Nenad Nešić u pritvoru.

Ako samo pogledamo gdje je i kakav je SDP danas, kakve kadrove nam nude, jasno je da Nikšić ni Federaciji BiH ne može ponuditi bolje.

Za vrijeme Nikšićevog prvog mandata gorjele su državne institucije, zgrada Predsjedništva BiH. Revolt zbog određenih štetnih odluka koje se direktno odražavaju na ekonomiju FBiH iz koje se većinski uplaćuju milijarde PDV-a, mogao bi vrlo brzo eskalirati. Samo se nadam da tada neće gorjeti ponovo Predsjedništvo BiH koje nije zapaljeno ni za vrijeme agresije na Sarajevo tokom najduže opsade. No, očito je da u SDP-u postoje strukture koje bi jedva dočekale da Sarajevo ponovo gori ili da ga ekonomski toliko oslabe da u konačnici ostane pusto.

Ideja koju je SDP trebao baštiniti ugašena je sa nezajažljivom željom pojedinih kadrova za ličnim bogaćenjem, pa makar to bilo i na štetu vlastite države. A čini se po broju nekretnina koje posjeduju, da pojedinci svoju budućnost nakon ovog mandata više i ne vide u BiH.

Nikšić bi trebao ipak javnosti ponuditi odgovore koji su benefiti neradne nedjelje, povećanja troškova poslodavcima bez smanjenja stope doprinosa, kako će zaustaviti stalna poskupljenja, hoće li rasti penzije u skladu sa povećanjem životnih troškova, hoće li Vlada FBiH proglasiti moratorij na daljnja zapošljavanja i početi reformu javne uprave koja guta budžetski novac, kako će povećati broj zaposlenih u odnosu na broj penzionera. Pitanja ima još, ali za početak neka Nikšić odgovori na ova. U tome mu mogu pomoći i koalicioni partneri Elmedin Konakovića i Edin Forto čije stranke su dio trojke.