Šta nakon izraelskog napada na Iran i zašto su za njegov epilog važni američki izbori?

Piše: Armin Sijamić

U subotu je Iran napao Izrael, što je svijet očekivao od početka oktobra, nakon što su iranske rakete zasule teritoriju regionalnog rivala. Napad Izraela je bio drugačiji od ovoga iranskog i nagovještava nastavak sukoba dvije države, dok administracija američkog predsjednika Josepha Bidena pomaže saveznika i pokušava da spriječi rat koji će zahvatiti čitav Bliski istok.

Nakon aprilskog i oktobarskog napada Irana na Izrael, dogodio se i napad u suprotnom smjeru. Napad je visio u zraku i svi su znali da će se desiti, a u javnosti se nedavno pojavio povjerljivi američki dokument sa detaljima napada, odnosno o izraelskim planovima. O incidentu Sjedinjene Američke Države otvorile su istragu, dok se nagađa šta je bio cilj i ko bi odao planove Izraela.

Ali i bez toga incidenta bilo je jasno da Izrael sprema napad i da će mu u tome SAD pomoći. Prvo su u Izrael dopremljeni skupi i rijetki američki sistemi THAAD, kako bi štitili Izrael od novih iranskih napada, zajedno sa američkim posadama. A onda su u američke baze širom Bliskog istoka doletjeli američki borbeni avioni. Dakle, bilo je samo pitanje vremena kada će se napad dogoditi.



Na američko insistiranje Izrael nije gađao nuklearna postrojenja i naftnu industriju. Teheran je obećao da će gađati u Izraelu takva postrojenja, ako budu napadnuta u Iranu. U strahu od širenja rata na Bliskom istoku, SAD su odlučile da na neki način uspostave pravila igre u okršaju dvije regionalne sile.

Šta su pogodili izraelski avioni?

Nakon izraelskog napada na Iran manje je podataka, posebno javno dostupnih snimaka, nego o iranskim napadima u aprilu i početkom oktobra. I izraelska vlast je bila prilično tajanstvena. Uz tvrdnju da su pogodili ono što su ciljali, rekli su da smatraju da su Iranu vratili za prethodne pomenute napade i upozorili da će ponovo napasti ako Teheran uzvrati.

Iz onoga što objavljuju različiti izvori da se zaključiti da su desetine izraelskih aviona ušle u zračni prostor Jordana i Sirije, a kada su bili iznad Iraka lansirali su rakete prema Iranu. Pri tome su, tvrde neki, gađali i dio sistema protivvazdušne zaštite Sirije, koja je saveznik Irana.

Ali o tome nema detalja, baš kao ni o tome kako su SAD pomogle Izraelu u ovom napadu. Bilo bi naivno pomisliti da je američka vojska, nakon što je obarala iranske rakete koje lete ka Izraelu, ostavila saveznika u ovom napadu koji je suštinski bio spašavanje ugleda premijera Benjamina Netanyahua i izraelske vojske. Po tome je napad bio sličan aprilskom napadu Irana.

http://nap.ba/qpost/346175

Iran napadom na Izrael želi novu dinamiku odnosa na Bliskom istoku

Piše: Armin SijamićNakon višegodišnjih prijetnji da će direktno napasti Izrael, Teheran je to učinio u noći sa 13. na 14. april. Taj datum ostat će upamćen u historiji kao jedan od onih datuma koji su početak kraja jedne ere ili početak ne

Ono što je poznato jeste da je Izrael gađao ciljeve u provinciji Ilam i Khuzistan, koje se naslanjaju na Irak, te ciljeve u okolini Teherana, a koji se nalaze na oko 500 kilometara od tih provincija. Izrael je navodno ciljao vojne baze odakle su lansirane rakete na tu državu u dva pomenuta napada i mjesta gdje se proizvodi gorivo i komponente za te rakete.

U medijima su se potom pojavili satelitski snimci na kojima se vidi da je na nekim lokacijama učinjena određena šteta, odnosno da su pogođeni neki objekti. Iran je priznao da su poginula dva vojnika, a naknadno još dvojica ranjenih su preminuli. Ajatolah Ali Khamenei je poručio da učinke napada ne treba ni preuveličavati ni minimizirati i najavio iranski odgovor, bez dodatnih detalja.

(Ne)uspjeh Izraela ili Irana?

Iranci, iako im je ponos još jednom povrijeđen, mogli su biti zadovoljni ishodom napada. Čini se da je iranska protivvazdušna odbrana, zasnovana na ruskim, kineskim i domaćim sistemima, dobro reagovala na najbolje rakete sa Zapada, pod uslovom da je Izrael iskoristio svoje najjače adute.

Izraelska opozicija nije krila razočarenje ishodom napada. Vođa opozicije Yair Lapid rekao je da je Iran „trebao platiti mnogo veću cijenu“. Pišući na društvenoj mreži X, on je rekao da je „odluka da se ne napadnu strateški i ekonomski ciljevi u Iranu bila pogrešna“, dodajući da Iran predvodi „osovinu zla“ i da bi trebao „platiti visoku cijenu za svoju ratobornost“.

Šef stranke Yisrael Beytenu Avigdor Liberman, bivši ministar odbrane, rekao je da će Iran nastaviti pokušavati da nabavi nuklearno oružje i da će svojim proxy snagama slati zaradu od prodaje nafte, te je osudio vladu jer se „još jednom zadovoljila aktivnostima vezanim za odnose s javnošću“.

Parlamentarka Tally Gotliv, iz stranke Likud premijera Netanyahua, rekla je da ograničeni napad predstavlja „predaju Bidenovoj administraciji“ i propuštenu priliku da se izbace iz kolosijeka nuklearne težnje Irana, prenio je The Times of Israel.

Drugim riječima, pomenuti trojac smatra da je Izrael trebao napasti snažnije i tako odgovoriti na drugi iranski napad, onaj iz oktobra, koji je nanio dosta više štete nego aprilski.

http://nap.ba/qpost/375049

Drugi iranski napad na Izrael: Uvod u novu fazu rata ili u dogovor regionalnih aktera?

Piše: Armin SijamićPrvog oktobra Iran je ponovo napao Izrael, što je događaj koji je visio u zraku mjesecima. Svi su vjerovali da će do iranskog napada doći, ali malo je onih koji su mogli pretpostaviti kada će se dogoditi. Napad je došao u t

Bilo je i drugačijih stavova. Yair Golan, bivši general i lider novoosnovane stranke Demokrati, smatra da je napad bio dobar, jer je „oštetio odbrambene i ofanzivne sposobnosti Irana bez da nas je uvukao u rat iscrpljivanja“. Dodao je da je „američki pritisak uspio, ili je možda vojni glas razuma djelovao za promjenu“, i da ako je završena razmjena vatre sa Teheranom sada se „možemo vratiti na rješavanje najvažnije stvari, kojom vlada odbija da se bavi, dogovor o taocima“ u Gazi.

Dakle, dio izraelske opozicije tražio je snažniji odgovor Iranu. Dio izraelske političke elite vidi iranski nuklearni program kao najveću prijetnju Izraelu te da je ograničavanje prodaje iranske nafte način da se Teheran slomi, ali da to nije moguće s aktuelnom vlašću koja popušta pod pritiskom Bidenove administracije. Istovremeno, oni koji imaju vojno iskustvo, barem u slučaju generala Yaira Golana, upozoravaju na posljedice dugotrajnog rata sa drugom regionalnom silom.

Čekajući američke izbore

Ovakve razlike unutar izraelske političke elite govore o tome kako Netanyahu vodi ovaj rat i da nikome nije jasno kako će ga i kada završiti. Čini se da Netanyahu sada čeka američke izbore, koji će se održati naredne sedmice, i da će na osnovu ishoda odlučiti kako dalje voditi rat.

Nema sumnje da je Netanyahu na strani Donalda Trumpa, uprkos pomoći koju je dobio od Bidenove administracije, čiji je dio i Kamala Harris. Biden je nedavno izjavio da bi Netanyahu trebao imati na umu da je on predsjednik koji je najviše pomogao Izrael u njegovoj historiji, a početkom juna rekao je da rat u Pojasu Gaze Netanyahu produžava radi svoje političke dobiti.



Netanyahu je obavio više razgovora sa Bidenom, Harris i Trumpom, pa mu je poznato kakva će politika biti vođena prema Izraelu u narednom periodu. Samo je pitanje od kojeg dana. Naime, ako Kamala Harris pobijedi, Biden će do predavanja dužnosti na vlasti ostati još dva i po mjeseca. Pobjeda Harris značila bi da je evenutalna promjena politike moguća već prvi dan poslije izbora, a u slučaju Trumpove pobjede za promjenu bi se moralo čekati najmanje do 20. januara.

Koliko je svaki dan važan za dešavanja na Bliskom istoku govori i pisanje medija od ponedjeljka da Izrael priprema novi napad na Iran, a kao jedan od razloga naveden je nedavni napad dronom libanskog Hezbollaha na kuću u kojoj živi Netanyahu. Sa druge strane, Iran je obećao osvetu za subotnji izraelski napad. Pri tome, i jedni i drugi znaju da su američki predsjednici bili skloni donositi neke teške i važne odluke u zadnjim danima svog mandata, gradeći svoje političko naslijeđe i pokušavajući da isprave svoje propuste i greške.