Sarajevska politika kmečanja i šićara uzrok je neizvjesne sudbine države Bosne i Hercegovine!

Rasim Belko
AutorRasim Belko
12:53
Podijeli:
Sarajevska politika kmečanja i šićara uzrok je neizvjesne sudbine države Bosne i Hercegovine!

Postizborna kombinatorika u kantonima s bošnjačkom većinom otkrila je apsolutno sve strateško-taktičke nedostatke politika sa sjedištem u Sarajevu. Igrokazi kakve gledamo proteklih mjesec dana svojstveni su banana državama i narodima koji dodir s demokratijom i ozbiljnom politikom imaju tek u rijetkim prilikama kada gledaju neki televizijski program sa Zapada.

Ma koliko mučno bilo definisati to tako, zaista je sarajevska politika kmečavsko-šićarska priča u kojoj ozbiljnih političkih ili državničkih poteza apsolutno nema.

Svaki dan ćete na nekom sarajevskom portalu pročitati kako eto neke institucije državnog, entitetskog ili kantonalnog nivoa protuustavno diskriminišu Bošnjake. E pa sudeći po stanju institucija države u kojima se Bošnjaci pitaju, ali i načinu na koji se odvija komunikacija među strankama bošnjačke većine, postavlja se pitanje je li taj disbalans nad kojim se kmeči zapravo neka šteta.

Jer, tamo gdje su Bošnjaci, nemali je broj primjera kako upravo oni pomažu srpsko-hrvatskoj politici.

Identično rade i njihovi politički patroni, predstavnici SDA, SDP, SBiH, NiP, DF i NES. Pogledajte primjer Milorada Dodika. On je dobio izbore, ali nije se time zadovoljio niti je hodao kroz plaćenu medijsku sferu hvaleći se rezultatom. Umjesto toga, radeći iz sjene, Milorad Dodik osigurao je dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini RS i apsolutnu većinu u Klubu srpskog naroda u Domu naroda BiH.

I zato je trenutno nedodirljiv na političkom prostoru naše države.

Jer, Dodik je lider, političar državničkog kalibra, a kada je potrebno i diktator. Jednostavno rečeno, makijavelista. I zato ima rezultate.

Njemu se ne mogu desiti Nisvet Jusić i Šemsudin Dedić, onako kako su se desili Semiru Efendiću i Bakiru Izetbegoviću. Pomenuti dvojac predsjednika sarajevskih stranaka okreće glavu od haosa koji u Bosanskoj krajini prave Jusić i Dedić. Kao da ih se ne dotiče, a svjesni su, nadam se, značaja svakog kantonalnog premijera, federalnog delegata i stabilnosti u koaliciji bosanskog bloka.

Unsko-sanski kanton još s neizvjesnošću čeka novu vlast, a problemi se gomilaju i sada su u situaciji da vlade nemaju, jer je dosadašnji premijer Mustafa Ružnić (NES) otišao u Skupštinu da se proba izboriti za mjesto delegata u federalnom Domu naroda.

Dedića i Jusića ne spaja nikakva ideologija niti izvrsnost njihovih planova za opće dobro. Spaja ih sjenka koja upravlja NES-om, Rifat Hozonović i budžetski interesi sve trojice političkih šićaroša.

U Mostaru, sjedištu Hercegovačko-neretvanskog kantona, dio SDA je i dalje bliži HDZ-ovom šefu Draganu Čoviću nego centrali, a svim silama da ga na toj poziciji žele prestići kadrovi SDP-a.

U Tuzli su se zaigrali kadrovi Demokratske fronte i Stranke za BiH. Većinu čini 21 zastupnik, ali ni taj komfor nije dovoljan da sve ide glatko. Jer, kadrovi Željka Komšića ne žele Žarka Vujovića, kojeg su iz svojih redova protjerali bez prijeke potrebe i razloga.

U Sarajevu je formiran bosanski blok, koji ima funkcionalnu većinu, ali ih ucjenjuju Bošnjaci SDP-a srpskim rukama i interesima. Njihov predsjednik Nermin Nikšić očigledno je bio preblizu Draganu Čoviću, pa je socijaldemokratiju zamijenio hercegovačkim konzervativizmom poznatijim kao „legitimno predstavljanje“.

Trenutno je najmirnije u Zeničko-dobojskom kantonu, gdje je činjenica da SDA ima 15 mandata od potrebnih 18 za većinu. U takvoj situaciji, većinu će činiti 23 zastupnika.

Sveukupni postizborni haos u većinski bošnjačkom političkom prostoru odrazit će se na konstituisanje i funkcionisanje federalne i državne vlasti. A mi ćemo se i dalje čuditi otkud pravo Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku da poručuju kako će oni birati sarajevsku, bošnjačku ili muslimansku reprezentaciju.

A mi, pardon, naše političke neznalice, omogućile su im to pravo. I nisu ništa naučili na haosu koji je u državi stvorio projekat Trojka, koji je bio prva bošnjačka reprezentacija izabrana od tandema Čović-Dodik.

Sada, kada smo očekivali potpuno suprotno djelovanje, ekspeditivnost i državotvornost u djelovanju, dolazi teži šok. Oni koji su trebali popraviti stanje, vratiti i Federaciju i državu na pravi kolosijek, umjesto svega toga idu samo jednim kolosijekom, onim budžetskim! Za tajkune koji su ih doveli na vlast, a za državu i državništvo prizivat će strance, OHR, ambasade…

Kada ste u takvoj situaciji prinuđeni svakodnevno čitati da su Bošnjaci ekskomunicirani iz državnih i entitetskih institucija, dođe vam da se upitate: A KAKVA JE RAZLIKA?

Ako u institucijama koje sami treba da vode i urede mjesecima traje haos, prepucavanja, podvaljivanja i potkupljivanja, a nakon što su te institucije ruinirale Trojkine neznalice, šta bi nam to donijelo i da sve institucije ove države popune bošnjački kadrovi?

I još nešto, vrlo važno. Bo

Komentari (0)

Prijavite se za komentiranje

Prijava

Jos nema komentara. Budite prvi!

Minuta

Sve →

Iz drugih kategorija