Hoće li opstati koalicija na nivou Vijeća ministara?

Piše: Hamza Memišević

„Rezolucijom (je) potpisan kraj BiH“, izjavio je predsjednik bosansko-hercegovačkog entiteta Republika srpska Milorad Dodik, povodom usvajanja Rezolucije Generalne skupštine UN – a o srebreničkom genocidu.

Mjesec i pol dana kasnije, bliže smo tvrdnji da je samoproglašena europska avangarda oličena u SNSD - u, HDZ – u i trojki okončala svoj medeni mjesec. Milorad Dodik, ali i Dragan Čović u nekoliko su navrata izjavili da koalicija u stvarnosti ne postoji.

Iako je Dodik na početku mandata koalicije dobivao svakojake komplimente, kako stvari stoje - i tome je došao kraj. Sukladno aktualnoj terminologiji Dodik je rušitelj europskog puta, a Konaković levat, koji se prima kao saučešće. Ako bi dio koalicije ponovno htio vidjeti Dodika iz razdoblja kada je ona tek sklopljena, tada bi se moralo udovoljiti njegovim nerealnim zahtjevima, koji uključuju smjenu ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, člana
predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda Denisa Bećirovića i veleposlanika BiH pri UN-u Zlatka Lagumdžiju.

Ovim trzavicama pridonio je i poziv američkog veleposlanika Murphya upućen čelniku HDZ – a BiH Draganu Čoviću, da shodno euroatlantskim stavovima i vrijednostima okonča ovisnost BiH o ruskom plinu, te pokrene izgradnju južne interkonekcije. Ne braneći Čovića, jasno je ipak da američki veleposlanik snosi ponajveću odgovornost zašto je pitanje južne interkonekcije ostalo bez konačnog epiloga.

Aktualni saziv Vijeća ministara sklopljen je svesrdnim zalaganjem američke ambasade u BiH, a Milorad Dodik u znak pažnje i zahvalnosti, što je postao dijelom europske koalicije, putem svojih kadrova u Vijeću ministara progurao je proceduru kojom je omogućena gradnja nove istočne interkonekcije, koja BiH čini ovisnom o ruskom plinu.

Također, američki veleposlanik nedavno je izjavio, da je trenutna zbilja u BiH slična 90im godinama prošlog stoljeća, a da je ključni krivac Milorad Dodik. Budžet za 2024. godinu još uvijek nije usvojen, a partneri u vlasti morat će razgovarati o Zakonu o sudovima BiH, Zakonu o VSTV – u i drugim temama. Ne treba izgubiti iz vidokruga pitanje izbornog zakona, koje i dalje ostaje neriješeno.

S obzirom na kompleksnost odnosa unutar koalicije na državnoj razini, otvara se pitanje i eventualne rekonstrukcije vlasti u Vijeću ministara. Temeljem dosadašnjih iskustava teško je očekivati ozbiljne korekcije (osim onih kozmetičkih) u tom pogledu. U konačnici, svaka vlast u BiH de facto opstaje, jer Ustav BiH ne prepoznaje institut prijevremenih izbora. Postoji nekoliko načina da se pitanje rekonstrukcije vlasti otvori, a to je kroz Parlament BiH, Predsjedništvo BiH ili iniciranjem predsjedavajućeg Vijeća ministara.

Uzimajući u obzir složenu strukturu daytonske BiH, pokretanje smjene kroz Parlament BiH zahtijevalo bi opću i entitetsku suglasnost, odnosno odobrenje Doma naroda BiH. Daljnji tijek stvari bit će uvelike ovisan i o volji žrijeba, prema kojemu je mjesto četvrtog delegata dodijeljeno Nenadu Vukoviću iz PDP – a. Premda je u javnosti izvjesno vrijeme prisutna priča o eventualnoj rekonstrukciji vlasti, ostaje nejasno tko bi preuzeo vodeću ulogu u tome?

Oporbenjaci iz entiteta Republika srpska istaknuli su nezainteresiranost sačinjavanja potencijalnog novog saziva Vijeća ministara. Oni smatraju da bi oduzimanjem četvrtog delegata, SNSD izgubio kontrolni paket, što bi u znatnoj mjeri otupilo oštricu Dodiku.

S druge strane, unutar bošnjačka politička stvarnost, ne nudi jasno artikulirane stavove. Ministar vanjskih poslova, Konaković u nekoliko je izjava spomenuo mogućnost promjene u Vijeću ministara, koja bi uključivala povratak SDA koja je, prema njegovim riječima - stari partner SNSD – a, što bi za posljedicu imalo odlazak trenutne bošnjačke postave u Vijeću ministara.

Denis Zvizdić ipak je dao drugačije izjave u odnosu na stranačkog šefa NIP – a, poručivši da koalicija neće dočekati kraj mandata, ukoliko Dodik ne promijeni pristup, slijedom čega bi trojka bila sklona promjeni političkog partnera i ponovnom zbližavanju s opozicijom iz RS – a. No pitanje je, koliko bi ključne figure SDS – a i PDP – a bili skloni koaliranju s trojkom, uzimajući u obzir bijeg trojke u zagrljaj Dodika.

Neosporno je postojanje otvorenih pitanja u kojima se koalicija razilazi, ali je u konačnici nadvladalo ono što ih povezuje. Jedan od ciljeva koalicije podrazumijeva smjenu rukovodstva Centralne izborne komisije, a što će biti posebno potencirano u situaciji, kada je SNSD ostao bez četvrtog delegata u Domu naroda BiH. Na prvi pogled, odluka CIK – a može djelovati kao poraz Dodika, međutim obzirom na njegovu pragmatičnost i vještinu manipulacije, ovo bi možebitno mogla biti Pirova pobjeda za predstavnike opozicije iz RS – a.

Sigurno je da će Milorad Dodik ovaj slučaj koristiti u svrhe izborne kampanje, koja nam se polahko bliži. Milorad Dodik jeste javno izrekao da je koaliciji odzvonilo, doduše iluzorno je očekivati da će srušiti koaliciju, koja mu omogućava potpunu kontrolu nad financijskim sistemom u trenutku kada su firme i pojedinci iz Republike srpske bliske njegovoj stranci, izloženi sankcijama SAD – a.