Evropska unija i Kina na rubu sukoba zbog Rusije: Okršaj koji bi mogao potresti i Balkan

Piše: Armin Sijamić

Najave Evropske unije da će sankcionisati kineske kompanije zbog trgovine sa Rusijom u oblastima koje Kremlju mogu pomoći da vodi rat protiv Ukrajine, nije ostala bez odgovora. Peking je poručio da je spreman zaštititi svoje kompanije i uvesti kontramjere. Tako bi Brisel, u namjeri da kazni Rusiju i pomogne Ukrajinu, mogao kazniti svoje i kineske kompanije.

Ove sedmice u Briselu zvaničnici EU i evropskih vlada raspravljaju o novoj rundi sankcija Rusiji. U prijedlogu sankcija, koje moraju podržati sve zemlje članice unije da bi stupile na snagu, navodi se i kažnjavanje svih kompanija koje Rusiji isporučuju opremu koja se može koristiti u ratu protiv Ukrajine. Tu se ne radi samo o oružju, već o različitim sredstvima koja se koriste u industriji, poput visokih tehnologija, odnosno robi „dvostruke namjene“. Na listi sankcionisanih kompanija našlo se i osam kineskih.

Ovim potezom, koji prije svih podržava Njemačka i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, EU želi zauzeti stav sličan stavu Sjedinjenih Američkih Država. Administracija Josepha Bidena, čini se, spremna je da kazni sve koje krše sankcije koje su uvedene Rusiji. Baerbock je spremna tu politiku „gurati“ i unutar EU, što bi efekat sankcija pojačao. Uvođenje sankcija samo od prve (američke) i četvrte (njemačke) ekonomije svijeta govori o proporcijama štete koje bi mogle pogoditi sankcionisane kompanije.

Kineski odgovor

Vrijeme koje je ispred nas nagovještava da ćemo sve rjeđe imati situaciju da se Kina povlači pred upozorenjima Zapada. Kina od rata u Ukrajini otvoreno štiti svoje interese na način da najavljuje kontrasankcije. Peking je taj alat počeo koristiti od okršaja sa Donaldom Trumpom koji je Kini uvodio razne sankcije. Tada je Kina odgovarala mjerama koje su pogađale SAD, ali ne u toj mjeri da bi izazvale bijes u Bijeloj kući, posebno ne dok je tamo nepredvidivi Trump. Međutim, EU nije za Kinu važna kao SAD i EU nema snagu SAD.

Kineski ministar vanjskih poslova Qin Gang je prije tri dana otvoreno upozorio EU da ne uvodi sankcije Pekingu koji je za „normalnu razmjenu i saradnju“ i koji će „zaštititi“ svoje kompanije i interese. On je obećao da će Peking uzvratiti na sankcije EU, dodavši da Kina Rusiji ne prodaje oružje, da se zalaže za dijalog Moskve i Kijeva i za postizanje mira. Stav Kine o dijalogu, miru i slobodnoj trgovini nije iznenađujući, jer je jasno da to odgovara njenim interesima više nego bilo kakav oružani sukob. Kineska ekonomija je posljednjih decenija našla recept za uspjeh i tim putem želi nastaviti. Ali ono što je iznenađujuće i za Evropu vjerovatno šokantno jeste najava Kine da će odmah odgovoriti na sankcije.

Trendovi i najave

Tromost birokratiije EU je poznata stvar i čini se da je samo krize mogu natjerati da radi brže. Složeni mehanizmi odlučivanja i unutrašnjih konsultacija usložnjava rad. Ipak, u kineskom slučaju moglo bi se reći da se pravi izuzetak, jer sama odluka Njemačke da se suprostavi Kini stvari je ubrzala. Mnoge evropske zemlje nisu vezane za Kinu kao što je veliki broj država bio vezan, na primjer, za ruske energente. Odluka Brisela da uzvrati Kini udarac, odnosno da na svom terenu njen uticaj suzbije, priča je koja je stara nekih 18 mjeseci.

U decembru 2021. godine EU je napravila važan korak ka suzbijanju kineskog uticaja na evropskom kontinentu i u dijelovima Afrike i Azije. Usvajanjem inicijative „Global Gateway“ EU je odlučila da se suprostavi inicijativi „Pojas i put“. U svoju inicijativu EU će uložiti 300 milijardi dolara, što će u kombinaciji sa sličnim inicijativama SAD i Ujedinjenog Kraljevstva biti dovoljno da parira Kini. Inicijativom se zemljama Afrike, Azije i Zapadnog Balkana do 2027. godine nudi 300 milijardi eura za izgradnju infrastrukture, razvoj digitalne industrije, borbe protiv klimatskih promjena, ulaganje u čistu energiju, obrazovanje, nauku, istraživanje i zdravlje, provodeći vrijednosti za koje se EU zalaže (demokratija, radnička prava, održivi razvoj). 145 milijardi eura osiguraće evropske institucije, a ostatak privatni investitori.

U dokumentu Kina se ne pominje, ali je jasno da je meta. Neposredno poslije predstavljanja dokumenta predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je rekla „da države koje imaju iskustva s kineskim ulaganjima i s nama znaju da smo drugačiji. Znaju da iza naših ulaganja ne postoje zamke i dugovi. Mi iza sebe imamo privatni sektor, što nije slučaj s Kinom.“ Drugim riječima, Brisel namjerava ponuditi partnerstvo i novac u zamjenu za oslobađanje od kineskog prisustva.

Balkanski front

Potiskivanje Kine iz Evrope biće jako teško, ako Brisel krene u otvoreni obračun s Pekingom. To će biti teško i unutar samih država EU, kakve su, na primjer, Grčka i Mađarska, a još teže izvan EU i izvan kontinenta, posebno u Africi, u državama koje su privržene partnerstvu s Kinom. U nekim državama Kina je ovladala strateški važnim infrastrukturnim objektima. U Grčkoj, naprimjer, Kinezi su kupili najveću brodsku luku. Kineska kompanija Cosco ima 51% posto udjela u luci u Valenciji, 90% posto u Zeebrugeu (Belgija).

Kinezi su ušli i na tržište tzv. Zapadnog Balkana, odnosno u Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, sa izuzetkom Kosova kojeg Peking ne priznaje kao nezavisnu državu. Kinesko prisustvo posebno je vidljivo u Srbiji. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić Kineze naziva „braćom“, a omogućio im je ulaganje u različite sektore privrede, uključujući puteve i željeznice, rudnike, energetiku i industrijsku proizvodnju.

Oko tri milijarde dolara koje su Kinezi uložili ili namjeravaju da ulože u BiH i milijardu u Crnu Goru u posljednjih desetak godina svjedoče o pojačanom prisustvu Pekinga u ovom dijelu svijeta. Jedan od razloga kineskog ulaganja u Zapadni Balkan leži i u činjenici da njihove investicije nisu uslovljavane ni na koji način i vlade su ih rado prihvatale. Zato, ukoliko dođe do zatezanja odnosa Pekinga i Brisela cijenu bi mogao platiti ovaj dio Evope koji je stavljen na čekanje od strane svih važnih geopolitičkih igrača u svijetu.

Njemačka odlučnost

Posebno oštri u namjeri da se Kini pokažu zubi jeste Njemačka i ministrica Baerbock. Ona je se javno sukobila u Pekingu sa ministrom Qin Gangom koji je nekoliko dana prije toga mogao likovati zbog stavova Emmanuela Macrona koji je izjavio da EU ne treba zauzimati stranu u sukobu SAD i Kine oko Tajvana. Baerbock je tada djelovala kao ekspedicija koja mora popraviti Macron nastup. Ona je direktno tražila od Pekinga da pritisne Rusiju da bi se postigao mir u Ukrajini, da poštuje ljudska prava i da protiv Tajvana ne koristi silu.

Ovakav njemački nastup nije dobra vijest za Kinu, budući da je najveća evropska ekonomija važan partner kineskih kompanija, a obim trgovine dvije zemlje u prošloj godini je bio 236 milijardi eura, od čega njemački uvoz iznosi 120 milijardi eura. Pored toga, Njemačka na čelu sa Angelom Merkel bila je protiv da EU prati sve američke sankcije uvedene Kini i drugima. Vlada Olafa Scholza očigledno je napustila taj pristup.

Iako je Kina poručila da će uzvratiti na moguće evropske sankcije, ovo nije povoljan trenutak za mogući okršaj sa EU i za to je nekoliko razloga. Prvo, sankcije koje je EU uvela Rusiji, a koje su nanijele štetu evropskim državama, govore o spremnosti Brisela da djeluje. Drugo, Kina ima ekonomski suficit u trgovini sa EU od 395 milijardi eura za 2022. godinu. Treće, rat u Ukrajini bi mogao kinesku inicijativu „Pojas i put“ zaustaviti u Moskvi i Minsku i prekinuti daljnje ekonomsko povezivanje sa bogatom Evropom. Iako Peking nije tražio sukob ne preostaje mu ništa drugo nego da čeka odluku Zapada koji od početka rata u Ukrajini zbija redove. Tako bi i Kina mogla platiti cijenu ruskog rata u Ukrajini.