Građansku BiH neće 'dramatična manjina' enormno bogatih političara, ima ko hoće

Piše: Ernad Metaj

Nisu svi Srbi protiv građanske BiH, kako se to pokušava prikazati galamom iz RS-a i to uglavnom od ljudi bliskih predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku. Svojim stavom danas je to nedvosmisleno pokazao potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović koji je javno dao podršku predsjedavajećem Predsjedništva BiH Željku Komšiću koji se našao na meti osuda iz RS-a zbog izjava s Bleda o neophodnosti odmicanja od principa konstitutivnosti u BiH. 

- Potpuno stojim iza koncepta građanske države jer je vrijeme da nakon skoro tri decenije nakon ratnih sukoba postanemo normalna država poput svih evropskih zemalja. Građansko nije unitarno, građansko nije antisrpsko, antihrvatsko ili antibošnjačko. Građansko je evropsko!!!

Građansko je zapravo bensedin i protivotrov za sadašnje stanje, to je zapravo jedini način za uspostavu sistema vrijednosti koji znači napredak, to je jedini lijek za velike Srbe, Bošnjake i Hrvate koji su pod plaštom konstitutivnisti opljačkali konstitutivne za čije interese se kao bore, napisao je Mijatović na svom Facebook profilu.

Da ljudi oko Milorada Dodika ne štite interes RS-a i srpskog naroda mišljenja je i akademik Slavo Kukić koji smatra da je jedini cilj zadržati status quo u BiH kako oni koji su opljačkali građane ne bi završili u zatvoru. Kukić ispravno rezonuje da je političkim etnonacionalnim elitama problem približavanje EU jer to garantuje da će neki doživjeti sudbinu Ive Sanadera iz Hrvatske, a u BiH je više Sanadera. 

Strah od ukidanja konstitutivnosti koju je u posljednjem izvještaju o BiH odbacila i EU ide toliko daleko da se to želi predstaviti napadom na RS. Dodikovu tezu da se BiH isključivo može očuvati na principu konstitutivnosti demantuju bošnjačka djeca u ovom entitetu koja ne idu u školu jer im se ne dozvoljava izučavanje bosanskog jezika, ali i prazni domovi Hrvata koji su skoro potpuno nestali iz RS-a. Ne treba ići dalje da bi bilo jasno kako se konstitutivnost ustvari isključivo koristi kao instrument koji bi na kraju doveo do konačne podjele BiH.

Zato galamu iz RS-a treba gledati i kao dodvoravanje hrvatskom biračkom tijelu kojem se indirektno godinama unazad obećava treći entitet. Preduslov za to je izmjena Izbornog zakona kojom bi se legitimnost hrvatskog člana Predsjedništva BiH osigurala uspostavom zasebne izborne jedinice na čemu insistira HDZ. Time bi se praktično dao i legitimitet trećem entitetu u BiH.

Sve je izvjesnije da je Dodik ustvari svjestan činjenice da će morati razgovarati sa visokom predstavnikom u BiH kojeg smatra nelegitimnim. Probijanje leda moglo bi se tražiti u stavovima profesora Ustavnog prava Željka Karana koji je faktički jučer priznao visokog predstavnika pozivom da smijeni Komšića jer zagovara građansku BiH. Tračak nade da bi Dodik mogao izbjeći baš tu sudbinu, ili rigorozne sankcije otvorio je upravo novi visoki predatvnik Christian Schmidt stavom da institucije trebaju raditi i da se predstavnici tri naroda trebaju dogovarati. Ipak u RS-u su kao i u HDZ-u svjesni da predstavnici EU za razliku od njih poštuju sudske presude kojima je utvrđena diskriminacija građana, a ne treba zaboraviti da se mijenja američka politika koja je čak i u vrijeme Donalda Trumpa jasno poslala poruku da na Balkanu želi građanske države jer bi to kako je svojevremno rekao bivši specijalni izaslanik SAD-a za Balkan Matthew Palmer "poboljšalo osjećaj za nacionalni, državni identitet za razliku od njegove tradicionalne etničke pripadnosti."

Sve to jasno ukazuje da „političko Sarajevo“ kako ga vole nazivati zagovornici otcjepljenja RS-a i formiranja trećeg entiteta mora učiniti napor više kako bi dokazalo da građanska BiH nije put ka unitarnoj državi u kojoj bi dominirali Bošnjaci. Do politike u Sarajevu je da dokaže kako Dodik ipak nije u pravu kada tvrdi da građansku BiH podržava „dramatična manjina“. Bez pružene ruke ljudima kojih u RS osim Mijatovića sigurno ima još dosta BiH će ostati zarobljena država kojoj konstitutivni za 30 godina nisu donijeli ništa dobro. Naprotiv, podjelom na tri tora uporno rade na generisanju mržnje i nepovjerenja. Za građane to znači tavorenje na granici siromaštva za razliku od onih koji ih guraju u torove. Što narod bude više podijeljen njihovo bogatstvo će više rasti jer na taj način održavaju i kontrolu nad pravosudnim institucijama koje se posljednjih godina skoro uopšte ne bave krupnim kriminalom.