Opasne igre NIP-a i SBB-a, za vlast spremni na podjelu BiH

Piše: Ernad Metaj

Nažalost sve je izvjesnije da među strankama koje sebe vole nazivati probosanske postoje i one koje preferiraju nastavak etničke podjele BiH. Da NIP ima parlamentarni potencijal gotovo je sigurno da bi Čovićeve želje za izmjenu Izbornog zakona bile ispunjene. Konaković nema dileme, “Nije fer da Bošnjaci biraju Hrvatima, predstavnika. To nije građanski!” – mjesecima unazad nas ubjeđuje Konaković. Pri tome lider NIP -a svjesno, ili iz vlastitog nerazumijevanja političkih sistema zbunjuje javnost kontradiktornostima poput posljednje da je agresija na BiH bila etnička, da je njena odbrana bila multietnička, a da je mir etnički. U prevodu mirna BiH je podijeljena BiH.

S obzirom na neraskidive veze Konakovića s muftijom kojem se politika omilila Muamerom Zukorlićem, inače miljenikom srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića teško se oteti dojmu da iza svega ne stoji opasna agenda kojom se Bošnjaci trebaju prelomiti da odustanu od multietničke odbrane BiH. Na tom fonu je odavno i lider SBB Fahrudin Radončić koji valjda tek treba da svom prijatelju Čoviću isporuči poklon adekvatan rođendanskoj zabavi “legitimnog Hrvata” kojoj je zajedno s Miloradom Dodikom prisustvovao. U tom pravcu SBB je prema riječima njenog predsjednika spremna opet pružiti ruku Bakiru Izetbegoviću da ne izgubi šahovsku partiju protiv “nervoznog Dodika i upornog Čovića”.

“U ovako dramatičnoj situaciji nema mjesta za lične i stranačke sujete, nema mjesta za skrivene destruktivne namjere, ima mjesta samo za nesebični patriotizam i principijelnu toleranciju - zaključio je Radončić na tribini u Brčkom. Pružena ruka iz SBB-a prema Izetbegoviću je poziv da SDA "pusti niz vodu" predsjednika DF-a i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića tako što će odustati od dogovora da se ne dozvoli nastavak etničke podjele kroz Izborni zakon BiH. Povod za to je dao sam Izetbegović konstatacijom da će Komšića pokušati ubijediti kako je bilo kakav direktan izbor članova Predsjedništva BiH bolji od indirektnog iako se u oba slučaja HDZ-u daje traženi ekskluzivitet. Našoj stranci to nikada i nije bio problem, a što su već demonstrirali nesretnim kandidovanjem Boriše Falatara za člana Predsjedništva BiH.

Očigledno je da dio nazovi probosanskih stranaka u nastavku etničke podjele BiH isključivo vide vlastiti interes u pokušaju da se domognu vlasti na nivou F BiH. 
Na tom putu građane žele ubijediti kako je Čović nezaobilazan partner umjesto da zajednički rade na ukidanju mehanizama blokade koje su HDZ-u omogućene kroz Dom naroda F BiH. Stavovi NIP-a i SBB su svojevrsno upozorenje i SDP-u da bude oprezan kako na kraju ne bi ispao kolateralna šteta i instrument u rukama onih koji samo sanjaju da se probude u građanskoj BiH. U pravu je Saša Magazinović iz SDP-a kada kaže da se ustavne reforme ne mogu realizovati bez opozicije. Ne može ni bez SDA pa je jasno da pragmatični stranci traže “trojanskog konja u probosanskim snagama” da bi došli do kakvog takvog rješenja bez obzira da li je ono u skladu s demokratskim principima i zaštitom ljudskih prava. Situacija danas slična je onoj kada se dogovorao Dejton, 25 godina poslije opet nam poturaju da je cijena mira u podjeli BiH. Jedina promjena bi bila da bi umjesto Izetbegovića mogli dobiti Konakovića kao lidera Bošnjaka.