Čović i Dodik u strateškom partnerstvu po zagrebačkom receptu

Piše Muharem Cero 

---

Da je zgoda dobru lovinu loviti  i za mutne vode nije strano dobrom znalcima bh. političkih zbivanja. 

Dok je za vrijeme korona-morina  sveopći strah ušao na velika vrata bosanskih domova, neki su baš u tome vidjeli zgodu za lovinu. 

Daleko od riječi varalica su se vukli koordinirani politički potezi osvjedočenog strateškog partnera Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Dobro uštimani višegodišnji tandem je baš u takvom ambijentu prepoznao zgodu postizanja svojih političkih ciljeva koji bi završnicu trebali imati na sutrašnjem završnom skup u povodu okončanja predsjedavanja Republike Hrvatske Vijećem Evrope. 

Vješto je dvojac pleo mrežu kako dobru zgodu ne propustiti. Daleko od očiju bh. javnosti lobiralo se ostvarivanje dva njihova bitna politička cilja. Lobiralo se po hodnicima i salonima evropskih birokrata, poslaničkih grupa i značajnih osoba. 

Netom pred sam zagrebački sastanak politička frakcija EPP u EU je održala i svoju online konferenciju, s namjerom zauzimanja usaglašenih zajedničkih stavova u zagrebačkom nastupu. 

Uslijedio je cijeli niz zbunjujućih političkih manevara, prvo Čovića a potom i Dodika. Lider HDZ BiH je putem odanog Bevande zaustavio raspodjelu odobrenih sredstava MMF-a, ucijenivši davanje svoje saglasnosti jasnom participacijom kantona u činu odobravanja. 

Na mala vrata, a dobrom zgodom, po prvi puta se pokušalo ostvariti međunarodni subjektivitet kantona, a što bi trebao postati novi presedan za buduće svakoliko finansijsko i političko djelovanje. 

U drugom koraku Čović, Bevanda i Krišto su unatoč ranije preuzetoj obavezi odbili pristupiti radu ad hoc političkog tijela u procesu ispunjavanja BiH 14 uvjeta EU. 

Treći, vjerovatno ranije dogovoreni korak, učinio je strateški partner Dodik. Prvo je legitimizirao Čovićevo odbijane ad hoc tima, što je imalo za posljedicu i barem privremeno zaustavljanje cijelog procesa, ali možda i važnije, uoči zagrebačkog sastanka poslao poruku o nefunkcionalnosti BiH. 

Nekako istovremeno Dodik je uputio pisma svim učesnicima sutrašnje online konferencije i predočio im svoje političke stavove. Naravno i ovoga puta je opravdao Čovićevo djelovanje, nepropustivši još jednom potvrditi da je sa njim saglasan. 

Naravno, radi se o etničkom legitimitetu i provođenju presude Ljubić.

Ciljevi dvojca i njihova očekivanja od sutrašnjeg zagrebačkog sastanka ma koliko djelovali neusaglašeno, svakako su veoma koordinirani i u svojoj suštini antibosanski. 

Namjera je u hodu, u korona ambijentu, izmijeniti ustavnopravni karakter BiH i mehanizmom koordinacije, a za što je posebno zainteresiran Dodik, dati status općeg ustavnog djelovanja u Bosni i Hercegovini. 

Ukoliko bi Dodik postigao ovaj cilj, afirmirao bi princip nadređenosti entiteta državi, a državne institucije sveo na mehanizam delegatskog odlučivanja, gdje bi se svaka državna odluka donosila na način prethodnog dobijanja ovjere na organima i institucijama entiteta, a tek potom ko po kuriru, prosljeđivalo u institucije BiH, koje bi bile svedene na tek prosto usaglašavanje entitetskih a u krajnjem etničkih stavova. 

Ovaj proces traje već duže, zamaskiran krinkom očuvanja autonomije entiteta, kako to često voli reći Dodik. Čovićev je cilj da po svaku cijenu u taj proces pozicionirati kantone i ojačati Dodikovim rječnikom govoreći njihovu “vidnost”.

Analitičarska sloboda mi dozvoljava da promišljam da je eventualni uspjeh u ovom, tek samo prijelazna faza operacionalizacije Rezolucije o konsocijativnom federalizmu donesene u Evropskog parlamentu.

Veću bojazan valja imati od derneka pod maskama, nego onih sa prepoznatljivim licem.