Koliko će HDZ čekati dok 'spengavanje' ne natjera Nikšića da popusti?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Politička scena Federacije BiH posljednjih mjeseci pokazuje jednu vrlo jasnu, ali neprijatnu istinu, formalni premijer Nermin Nikšić uprkos svom položaju nema stvarnu kontrolu nad Vladom. Dok on izjavljuje stavove, donosi pojašnjenja i “principijelno” odbija glasati za fiskalne dokumente, ključne odluke se zapravo donose iz sjene, preko HDZ-a BiH i resora koje kontrolira.

Najnoviji primjer je Nikšićevo odbijanje da učestvuje u radu Fiskalnog vijeća BiH dok Ustavni sud BiH ne odluči o legalnosti Vlade Rs-a. Žestoko ga je napala Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH.

Premijer tvrdi da svojim stavom štiti pravni okvir i fiskalnu disciplinu, te da čeka odluku Ustavnog suda u vezi sa legalnosti Vlade Rs. No, podsjećamo, paralelno njegov ministar pravde Vedran Škobić, kadar HDZ-a, pregovara s Vladom Rs-a i pokazuje “značaj dijaloga” s onima koje Nikšić smatra nelegitimnim!? Ovdje se jasno vidi nesklad između izjava i stvarnih procesa Nikšić govori, HDZ odlučuje.

Situacija postaje još jasnija u kontekstu aktuelnih afera, uključujući slučaj “Spengavanje”. Iako su mnogi akteri upleteni, formalno se premijer ne spominje u istrazi, koju vodi POSKOK pod Hrvojem Čabrajićem, navodno bliskim HDZ-u. To otvara pitanje zašto HDZ štiti Nikšića? Odgovor je očigledan, on im treba kao premijer koji daje legitimitet Vladi, dok stvarnu moć drže kroz svoje kadrove i resore.

I ne vidi se kraj ove afere. Novinar Avdo Avdić i za sutra 11. januara najavljuje objavu novih poruka u kojima se, kako je najavljeno, vidi kako je federalni premijer Nikšić koristio FUP da sruši Vladu Tuzlanskog kantona te kako Nikšićev prijatelj i poslovni partner premijerovog brata i sina izvlači milione eura iz Autocesta FBiH i prebacuje ih u Zagreb.

I upravo u kontekstu afere 'spengavanje' valja posmatrati Nikšićevu politiku.

Jer formalna principijelnost, javne izjave, ponekad čak kritike na račun kadrova HDZ-a, nisu nikada dovele Nikšića da ima stvarnu kontrolu nad Vladom.

Konzistentnost? Gotovo nikakva. Dok Nikšić odbija glasati za fiskalne okvire, HDZ manipulira budžetom i ključnim odlukama, usmjeravajući resurse i pregovore prema svojim interesima.

Koliko će Nikšiću trebati da se predomisli u vezi sa “glasom koji očekuje HDZ”? Teško je precizno reći, ali iskustvo pokazuje da kad politika “iz sjene” zahtijeva usklađivanje, formalni premijeri poput Nikšića rijetko imaju moć da odbiju pritisak. Jasno je da njegova uloga više liči na figuru za medije nego na upravljača Vladom, dok se HDZ i Dragan Čović ponašaju kao stvarni arhitekti politike Federacije BiH.

Premijer Nikšić može držati moralne i proceduralne stavove koliko želi, ali dok HDZ kontrolira resore, Vlada FBiH je u praksi u rukama Čovića i njegovih kadrova. Pitanje je samo trenutka kada će se “principijelna pozicija” Nikšića susresti sa stvarnom političkom moći i koliko dugo će javnost gledati figuru koja upravlja iz medija, dok stvarni potezi dolaze iz sjene.