Izdaja i kriminal porodice Trojkalone: Kao da ih je pravio Al Pacino!

Piše: Rasim Belko

Politički projekat Trojka (SDP BiH, NiP i NS) nastao je u augustu 2020. Godine. Prvenstveno su formirani kako bi iz Kantona Sarajevo na lokalnim izborima 2020. godine “počistili SDA”.
Uspjeh na tim izborima, osvajanje načelničkih mjesta u nekoliko sarajevskih općina bio je temelj za ono što će se desiti dvije godine kasnije. Očekivalo se da će u sarajevsku kotlinu vratiti sunce nakon vladavine SDA.

Kasnije su djelovali pod patronatom ambasadora SAD u Bosni i Hercegovini Michaela Murphya. Za potrebu njihovog napredovanja i realizacije cilja sada već ugašeni USAID upregao je značajan broj medija i stvorila se fama o naprednom političkom projektu.

A dvije godine kasnije, Trojka će uz skoro plebiscitarnu pomoć svih stranaka kojima je smetala SDA, te uz međunarodnu zajednicu i plaćene medije osigurati pobjedu Denisu Bećiroviću u utrci za Predsjedništvo BiH, te ostvariti napredak u broju glasova za nivo FBiH i države.

Ipak, savez formiran oko Trojke vrlo brzo će se početi osipati, što zbog gladi Trojkinih kadrova za funkcijama, što zbog planova međunarodne zajednice. No, sva bulumenta usmjerena u dobar rezultat Trojke, koji je trebao biti dovoljan za jednostavno formiranje vlasti, na kraju se ispostavila nedovoljnom. SDA je imala dovoljno da bude ravnopravan partner u vlasti, a u međuvremenu su joj se pridružile stranke koje nisu željele biti poslušnici ambasada.

Christian Schmidt tada poziciju visokog predstavnika mijenja za političkog koordinatora s maksimalnim ovlastima, pa prvo u oktobru mijenja Izborni zakon, a onda u aprilu 2023. godine suspenduje Ustav FBiH. Sve to da bi osigurao mogućnost formiranja vlasti bez SDA, a s obaveznim učešćem HDZ-a i Trojke. Bio je to početak izdajničkog puta političkog bloka formiranog da “ne bude SDA, pa makar nam bilo gore”.

Pilo se i jelo s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, najavljivale ekspres integracije u Evropsku uniju, metla svih “lopova i kriminalaca iz ranije vlasti”, državna vlast napravljena mimo svake prodržavničke logike. Kako su mjeseci odmicali, države je bivalo manje, a korupcije sve više.

Sagledamo li cijeli put Trojke od augusta 2020. godine do danas, dvije pojave su konstanta – izdaja i kriminal. Zbog toga s punim pravom možemo postaviti pitanje bi li Trojka bila manje izdajnička i korumpirana da ih je pravio Al Pacino. Jer, rusvaj kumova, ili ti perjanica Trojke i njihovih bulumenti, nije viđen u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.

Sve što su mogli politički su predali u ruke Čovića i Dodika i time omogućili sljedbenicima agresorskih politika da razvaljuju državu po širini i dubini. Dvije godine su nam pričali o evropskom putu, evropskom Dodiku, kooperativnom Čoviću… A niko u državi nije mogao posvjedočiti napredak.

A da su u laži kratke noge, uvjerila se i politička porodica Trojkalone, kada se Dodik resetovao na fabričke postavke i podigao ljestvicu separatizma. Bio je to početak agonije, tenzija i prijetnje stabilnosti Bosne i Hercegovine. Porodica Trojkalone uvjeravala nas je da im je potrebno par mjeseci da počiste Dodika s političke scene. Bilo je to u januaru 2025. godine, danas je 20. dan decembra i Dodikovi kadri drže sva strateška mjesta, te u partnerstvu s Čovićem apsolutno kontrolišu državu.

U entitetu Federacija je samo jedan gazda – Dragan Čović. Lider HDZ-a je kao neki patron južnoameričkih plantaža koji odlučuje o životu i smrti gdje god se pojavi, a porodica Trojkalone radi za njegov račun i usput se bavi kriminalom.

Skoro da nema nivoa vlasti na kojem kadrovi Trojkalone nisu predmet istraga, podignutih ili potvrđenih optužnica. Meta istraga su Trojkini ministri na državnom nivou, šef diplomatije Elmedin Konaković povezivao se i sa superkartelom, predsjednik SDP-a i premijer Federacije Nermin Nikšić jedan je od aktera afere “Spengavanje”, iako ga pravosuđe još amnestira, ministri u Federaciji također su pod istragom, a koliko se dobro radilo ispod žita pokazuje i činjenica da istražitelji Evrope rade na predmetu vezanom za Autoceste.

Malo je ministara u kantonalnoj Vladi u Sarajevu koji ne strahuju ili su već hapšeni, a istrage se vode i protiv Trojkinih načelnika. Posljednji primjer izvan Sarajeva je i gradonačelnik Goražda Ernest Imamović, protiv kojeg je potvrđena optužnica.

Tu su i optužnice i procesi protiv Trojkinih direktora i službenika u javnim preduzećima na kantonalnim nivoima.

Kada se sve sabere, jasno je da je međunarodna zajednica projekat Trojka koncipirala da skloni SDA, ispuni želje Dragana Čovića, te ih usput pustila da pletu kriminalne mreže. No, odlaskom Murphya, nikad većom krizom u državi i gašenjem USAID-a kao ključnog pokrovitelja režimskih medija, situacija se uveliko okrenula protiv Trojke.

Zbog toga bi se njihovom djelovanju ibretili i likovi iz filmova o Al Pacinu, jer kombinacija izdaje i kriminala u Trojkinoj vladavini ozbiljan je scenario za jedan od takvih filmova.

A tek kada se do kraja rasvijetle sve sumnje, koje još nisu došle na red pravosuđa, blockbuster bi bio zagarantovan. Ono što je skoro pa izvjesno jeste i to da će ovaj projekat živjeti do izbora naredne godine, a poslije je vrlo vjerovatno da će država Bosna i Hercegovina morati širiti svoje zatvorske kapacitete.