(KAMPANJA U TOKU) CIK mora procesuirati Dodika i SNSD: Raspirivanje mržnje nije politički govor, nego krivično djelo

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Govor Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu, ispunjen nacionalističkim ispadima i otvorenim vrijeđanjem Bošnjaka, još je jedan dokaz da u Bosni i Hercegovini mržnja prolazi bez posljedica.

Riječi poput „niko ne laže više od Turčina“ i pozivi da se grad „brani od islamizacije“ nisu samo sramotne, nego predstavljaju klasičan govor mržnje i to onaj koji bi u svakoj ozbiljnoj državi bio predmet hitne reakcije tužilaštva.

Ali u Bosni i Hercegovini, reakcije nema. I vjerovatno je neće ni biti, a posebno pravosudnog epiloga.

Jer, šta se uopće može očekivati od Tužilaštva BiH i glavnog tužioca Milanka Kajganića, koji je zajedno sa Vedranom Mijović već ranije zatvorio istragu protiv Dodika i drugih političkih aktera zbog rušenja ustavnog poretka? Za njih je pokušaj rušenja ustavnog poretka završio povlačanjem zakona u NSRs!

Uvijek se pri tome mora znati da je prije toga Ustavni sud BiH stvaio van snage iste te zakone.

U zemlji u kojoj se otvoreno negiraju sudske presude, prijeti se secesijom, a državni simboli se ismijavaju, teško je vjerovati da će se neko u pravosuđu usuditi procesuirati raspirivanje nacionalne mržnje. Ali, krivične prijave svakako očekujemo.

A zakoni su jasni. Raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje jeste krivično djelo. Jasno definisano. Pored toga, Izborni zakon BiH zabranjuje korištenje jezika koji može „navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje“.

Međutim, kako taj zakon predviđa sankcionisanje samo u okviru izborne kampanje i to u periodu od 30 dana prije izbora Dodik i SNSD bi trebali snositi posljedice, pa u tom smislu se očekuju prijave i CIK-u.

U normalnoj državi, ovakav govor bi bio dovoljan da se političar suoči sa zakonom, a institucije pokažu da postoje da štite građane, a ne moćnike. U Bosni i Hercegovini, Dodik zna da može reći sve bez straha od kazne. Jer sistem mu to dopušta.

Tako se stvara nova stvarnost ona u kojoj je govor mržnje postao politička strategija, a šutnja institucija saučesništvo.

I dok Tužilaštvo BiH nastavlja spavati pod težinom vlastite kukavičluka, Bosna i Hercegovina klizi sve dublje u zonu moralne i institucionalne paralize. Jer kada država ne kažnjava mržnju ona je zapravo odobrava.