Uplašeni Šefik Džaferović hrabri pogubljenog Christiana Schmidta!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Strah paralizira čovjeka, između ostalog, produkt je nepoznatog i nesigurnosti, a često i očaja, te nemogućnosti reagovanja. Sada se pitam šta je od ponuđenog opredijelilo Šefika Džaferovića (SDA) da danas ponudi izjavu koja sluti na nevolju!

Izjava Šefika Džaferovića, u kojoj poziva visokog predstavnika da “ne bude uplašen“ i da „postupi u skladu s Dejtonom“, možda najbolje pokazuje dubinu političkog poraza bošnjačke politike, a možda i straha, kojeg nasreću nismo imali devedesetih kada smo se branili od agresora! Paradoksalno je da uplašeni Šefik hrabri pogubljenog Schmidta.

“Pozivam visokog predstavnika da ne bude uplašen akcijom koja se vodi protiv njega i pozivam ga da postupi u skladu s Dejtonskim sporazumom, jer Parlament je spriječen da radi svoj posao", rekao je Džaferović.

Ne tako davno kada je jedina opcija bila da se SNSD i HDZ spriječe da raspravljaju o ukidanju stranih sudija iz Ustavnog suda BiH delegati iz Kluba Bošnjaka su pristupili tada potrebnoj, istina nepopularnoj, metodi - blokadi. Bio je to način zaštite institucija Bosne i Hercegovine. I danas je trebaju štititi, ali nikako prizivajući visokog predstavnika! Jer to nije vizija za napredak, to je slabost koja nas skupo košta.

Podsjećamo da su i u vrijeme blokada Kluba Bošnjaka neki prizivali Schmidta da djeluje. I umalo SDA pojedinci iz Kluba Bošnjaka nisu posustali od straha. Ali, tada je stigla vijest iz Brisela, diplomate koji je upozorio da se sudbina BiH ne smije rješavati nasilnim intervencijama koje ignorišu volju naroda i zakonodavnu proceduru.

Ohrabrujuće je tada zvučalo da EU aktivno djeluje kako bi spriječila eventualne političke eksperimente koji mogu ugroziti mir i stabilnost u zemlji.

Diplomatski izvori jasno su poručili da Evropska unija neće dopustiti da se u BiH uvodi praksa kažnjavanja neposlušnih političara oduzimanjem mandata.

Međutim, danas Džaferović, umjesto da artikuliše vlastitu snagu i viziju, se obraća kao plačkonja, a ne kao predstavnik naroda koji ima pravo na suvereno odlučivanje. A, kako vrijeme prolazi, kao da je sve manje suveren! Džaferović je stoga očit dokaz da čovjek mora znati kada je vrijeme za mirovinu, jer što dublje zalazi u treću dob, to mu politički refleksi a i hrabrost popuštaju.

Kada Ilija Cvitanović (HDZ 1990) pokaže drugačiji stav i više političke odlučnosti, jasno je zašto su Bošnjaci sve manje politički narod.

Jer, Džaferović danas nije imao državnički ton, već ton podređenosti. Dok Milorad Dodik grmi, udara, ruši i nameće tempo političke borbe, SDA i njeni kadrovi nastavljaju politiku čekanja da neko drugi uradi ono što oni ne smiju ni izgovoriti.

Pa dokle? Zar se ne vidi da prolazi samo definisana i odlučna politika, politika koja pokazuje snagu i samopouzdanje, ne ona koja moli za reakciju?

Ako je SDA zaista državotvorna stranka, zašto bježi od odgovornosti i stalno traži zaštitnika u liku visokog predstavnika, koji ih je svojim ranijim nametanjima poslao u opoziciju i zanemario volju naroda.

Ovo što smo danas čuli nije poziv na hrabrost – ovo je priznanje nemoći i odsutnosti spremnosti da se preuzme odgovornost. Pitam se samo da li su svi koji zagovaraju djelovanje Schmidta zanemariju opasnost koja se ogleda u antidemokratskom djelovanju koje je u suprotnosti s interesima BiH i evropskim vrijednostima.

Imaju li u SDA snage za reći da ukoliko ne funkcioniše dejtonska BiH krenemo ka vraćanju Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, priznatoj 1992. godine.