Piše: A. Čorbo-Zećo
Nermina Nikšića, SDP i Trojku danas je teško uzeti za ozbiljno kada je riječ o političkoj odgovornosti.
Teško se prisjetiti ovakve količine bahatosti, u kojoj se nezakonite radnje nosioca vlasti podvode pod 'sasvim normalno'.
Skandal neviđenih razmjera s objavom poruka između premijera Nermina Nikšića, direktora FUP-a Vahidina Munjića i policajca Muhameda Ohranovića jasno pokazuje koliko je tanka veza između politike i sigurnosnih institucija postala problematična.
Svima problematična, osim samom Nikšiću, kojem je očito sasvim uredu da njemu odani policajac Ohranović faktički postane šef direktoru FUP-a, te da se konkursi namještaju podobnim kadrovima bliskim SDP-u i Trojci.
Nakon što je objelodanjeno kako premijer traži ’spengavanje’ i u čemu ne vidi nikakav problem, priča o slavlju iz Konjica dobija puni smisao.
Naime, na slavlju nakon što je SDP ušao u vlast, Nikšić je užem krugu ljudi iz SDP kazao ’prošli mandat nisam uzeo ništa, sada ću sve što mogu, svakako mi ide penzija. Priču sam čula 2023. godine od osoba koje su bile na pomenutom slavlju.
Današnja bahata Nikšićeva izjava da je „pisao i da će i dalje pisati“ ne samo da razotkriva njegov odnos prema profesionalnim granicama, već i prema građanima čije je povjerenje trebao čuvati.
A, povjerenje ionako nije stekao, u vlast je ušao isključivo zahvaljujući Christianu Schmitu i njegovim nametima, što dodatno ukazuje da građanima nije odgovoran, jer je njegov premijerski mandat rezultat nametnutog izbora, a ne stvarnog političkog legitimiteta.
Danas je otišao i korak dalje, pa kazao da je laž da je Dodik psovao genocid na sastanku vladajuće koalicije u Konjicu, pa je nejasno zašto je pustio da prođe toliko vremena da otkrije istinu! Doduše, Nikšićeva istina prosto se može nazvati LAŽ.
Jer, kada govorimo o odgovornosti, ne možemo ne podsjetiti na njegovu raniju izjavu iz januara 2023., da će se izviniti javnosti ako se pokaže da nisu u pravu oko Dodika. Tada su prvaci Trojke tvrdili da je na sceni ’neki drugi Dodik’, ’neka druga politika kompromisa i dogovora’. Danas to djeluje gotovo ironično.
Nikšić nije samo pronevjerio datu riječ, već i pokazuje da za njega politička odgovornost postoji jedino kada je pogodna za politički marketing. Tada je rekao da će se izviniti, a onda i napustiti vlast. Ali, do danas izvinjenje nikada nije dao, dok rukama čvrsto drži fotelju iz koje ’spengava’.
Trojka je ušla u vlast sa SNSD-om i HDZ-om bez jasnih crvenih linija, ignorirajući sve rizike. Rezultat je blokiran parlament, frustrirani građani, činjenica da nemamo Budžet ni pred kraj godine, dok se stalno suočavamo s prijetnjama rušenjem ustavnog poretka, a koji za sada niko ne procesuira.
Sve se to dešava u vrijeme kada Sjedinjene Države polako skidaju s liste sankcionisane Dodikove ljude, što sugeriše da je negdje daleko napravljen dogovor.
Ovo nije samo pitanje politike kompromisa kakvu su zagovarali Trojkini stručnjaci, ovo je pitanje kredibiliteta i povjerenja. Nikšić nam otvoreno pokazuje da je spreman ignorirati sve norme i granice, dok Trojka i dalje taji odgovornost za blokade i propuste, hvaleći se da su „Dodik poslali u prošlost“.