Subašić iz Potočara: Srebrenica se ponavlja u Palestini i Ukrajini, a svijet opet šuti

(Patria) - Na obilježavanju 30. godišnjice genocida u Srebrenici, okupljenima se obratila Munira Subašić, preživjela majka i predsjednica udruženja "Majke enklave Srebrenica i Žepa". U potresnom i direktnom govoru podsjetila je na bol koju majke Srebrenice nose već tri decenije, ali i na nepravdu koja, kako kaže, traje do danas.

„Ja sam Munira Subašić, preživjela žrtva genocida. Obraćam vam se u ime hiljada majki čija su djeca ubijena. Onima koji nisu glasali za rezoluciju o genocidu poručujem – živite u mraku. Mi vam nećemo oprostiti,“ kazala je Subašić.

Istakla je da su protekle tri decenije obilježene negiranjem, veličanjem zločinaca i šutnjom međunarodne zajednice:

„Trideset godina gledamo mržnju i veličanje ratnih zločinaca. Našu djecu su ubijali samo zato što su bili muslimani, a svijet i Evropa su aplaudirali, pomagali.“

Dodala je da su mnogi dolazili s ciljem da bošnjačkog naroda bude što manje na ovim prostorima, ali da su majke znale da moraju svjedočiti istini.

„Poslije genocida ostalo je 5.500 siročadi. Neka djeca su se rodila i nakon očeve smrti. Nemaju ni sliku da vide kako im je otac izgledao. Pitaju nas da li liče na njega. Ubijali su i njihove očeve i uspomene.“

Posebno je naglasila odgovornost Ujedinjenih nacija:

„Našu djecu ubijali su pod zastavom UN-a, pred očima svijeta. I svi treba da se stide.“

Munira Subašić je istakla ponos na majke koje su svoju djecu odgojile bez mržnje:

„Naša djeca danas su doktori, inženjeri, govore više jezika. Kad sretnem jedno od njih i čujem ‘ja sam iz Bosne, s Balkana’, ja sam ponosna kao majka. Uspjele smo. I moj sin da je živ, bio bi uspješan, imao bi porodicu. Ubijali su našu unučad zajedno s našim sinovima.“

Na kraju svog govora uputila je apel:

„Dok stojim ovdje, mnoge majke u Ukrajini i Palestini proživljavaju isto što smo mi 1995. godine. Svijet ništa nije naučio. Pričaju nam priče, a kad ih pitamo zašto nas ne primaju u EU i NATO, šute. Mi tamo pripadamo, a ne mraku. Našu djecu niko ne može vratiti, ali možemo imati budućnost.“

Upozorila je i na rast fašizma u savremenoj Evropi:

„Evropo, probudi se. Umjesto pravde budi se fašizam. Dokle ćemo tako – ne znam.“