Veliko vijeće, mala pravda: Presuda koja je ogolila evropsku hipokriziju

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) odbacilo je iz proceduralnih razloga predmet Kovačević protiv Bosne i Hercegovine. Iako je u prvostepenom odlučivanju isti Sud već presudio u korist aplikanta! Radnje koje su uslijedile nakon prvostepene presude ukazuju da ovo nije tek pravna odluka, nego i svojevrsna politička poruka. Umjesto da razmatra meritum - pitanje sistemske diskriminacije građana koji se ne žele etnički izjasniti, Sud je aplikaciju odbacio na osnovu proceduralnih prigovora. Navodno, apelant nije bio "žrtva" jer nije bio lično kandidiran, niti mu je direktno uskraćeno pravo da glasa, i uz to je, prema Sudu, "zloupotrijebio pravo na aplikaciju". Time je Sud formalistički izbjegao da presudi o suštini problema: o antievropskom, nedemokratskom i duboko diskriminatornom karakteru ustavno-političkog sistema Bosne i Hercegovine.

A upravo ta suština najviše govori o prirodi ove države. U Bosni i Hercegovini, pravo da budeš biran - i u određenim slučajevima i da biraš, zavisi od toga da li si se izjasnio kao Bošnjak, Hrvat ili Srbin, i gdje živiš. Ako si "ostali" - dakle, Jevrej, Rom, Albanac, Ukrajinac ili naprosto građanin koji odbija etničku pripadnost kao političku kategoriju, tvoj glas ima manju vrijednost, tvoja kandidatura za neke pozicije nije moguća. To je sistem koji je već višestruko osuđen u prethodnim presudama ESLJP-a (Sejdić i Finci, Pilav, Zornić, Šlaku, Pudarić), koje nikada nisu izvršene. Sud je sada, prvi put, odlučio ne potvrditi ono što je već ranije rekao. Time je poslao poruku da Bosna i Hercegovina i dalje ostaje izuzetak, getoizirana unutar evropskog sistema vrijednosti.

Ujedinjeni protiv jednakosti građana

Alarmantno je što je odluka Velikog vijeća došla kao plod političkih i diplomatskih koordiniranih napora Hrvatske, HDZ-a BiH i dijela internacionalne zajednice koji su djelovali sinhronizirano, ne u interesu građana, već u interesu očuvanja etnonacionalne podjele moći. Argumenti koji su izneseni pred Sud nisu bili pravne naravi. Pored pokušaja diskreditacije apelanta, argumenti su bili utemeljeni na strahu, manipulaciji i špekulacijama tipa: 'Bosna i Hercegovina je nestabilna', 'Ne dirajte u osjetljivu ravnotežu', 'Rusija je napala Ukrajinu' (?!) (Timothy Otty, advokat kojeg je poslao visoki predstavnik). Kao da se ovim argumentima može opravdati oduzimanje prava jednakosti građana. Usput, pokazano je da se zaustavljanje evropskog puta BiH od strane Hrvatske može i (pot)kupiti za tričavih 100.000 eura, koliko je Hrvatska u delikatnom vremenskom trenutku uplatila na račun ESLJP-a.

A kada je riječ o 'krhkom miru', moramo se zapitati: ko zapravo prijeti nestabilnošću? Građani koji traže ravnopravnost ili političke elite koje koriste prijetnje nasiljem kao političko sredstvo? Oni koji insistiraju na 'konstituentnosti', uz istovremeni narativ o 'evropskom putu'.

Kampanja diskreditacije i dvostruki standardi

Tretman aplikanta Slavena Kovačevića na saslušanju pred Velikim vijećem suda bio je školski primjer pokušaja obaranja kredibiliteta putem personalizacije i etiketiranja. Isticalo se da je savjetnik člana Predsjedništva BiH, da se ne izjašnjava etnički, da je 'politički motiviran'. A sve to je potpuno irelevantno. Evropski sud za ljudska prava ne bi trebao razmatrati ko je neko i gdje radi, već da li mu je uskraćeno pravo.

Važnu i vrlo zabrinjavajuću ulogu u rušenju ove presude imao je visoki predstavnik C. Schmidt. Još 2023. godine, u izvještaju pred Vijećem sigurnosti UN-a, on je sugerirao da bi potvrda presude iz prvog stepena destabilizirala Bosnu i Hercegovinu (?). Njegov advokat pred Sudom Timothy Otty ponovio je isti argument, iako je istovremeno član Venecijanske komisije, koja već godinama ukazuje na neusklađenost bh. Ustava s evropskim standardima. Ovaj očigledni sukob interesa dodatno kompromituje vjerodostojnost procesa. Otty je govorio protiv stava vlastite institucije. Posebnu odgovornost snose i stranke tzv. Trojke. Njihova kratkovidost, politička naivnost i neshvatljivo prihvatanje "kompromisa" s nacionalistima, doveli su do ove situacije.

Šta presuda zaista znači

Ukoliko ova presuda ostane presedan, Sud je implicitno priznao da "pravo da budeš diskriminiran" može biti ustavna norma, ako to političke okolnosti zahtijevaju. Time se otvara mogućnost da se model etničkog predstavljanja prenese i na druge zemlje: Crnu Goru, Kosovo, Srbiju, Sjevernu Makedoniju... Umjesto da BiH bude upozorenje, ona postaje opasan model. Zato ova presuda, ma koliko formalno bila "tehnička", u političkoj stvarnosti može imati značajne negativne posljedice. Vodeći političari iz HDZ-a i SNSD-a već govore da je sud odbacio i teoretsku šansu za građansku državu BiH, iako se radi o odbacivanju aplikacije iz proceduralnih razloga.

S druge strane, da je presuda potvrđena, ona bi postala ključni alat za demokratizaciju Ustava BiH - jedinih stvarnih promjena koje bi omogućile naš evropski put. Valja promijeniti Ustav koji vas prvo pita ko ste, pa tek onda šta želite? Taj izazov sada je u rukama političkih i građanskih aktera unutar BiH. Na jednoj strani su građani koji žele državu zasnovanu na pravima i slobodama, a na drugoj neke domaće etno-politike i njihova internacionalna potpora koja pod plaštom stabilnosti radi na cementiranju podjela.

Pravna borba se mora nastaviti, novu aplikaciju može podnijeti bilo koji građanin, budući da smo svi diskriminisani. Sada se ulazi u fazu gdje se građanska volja mora potvrditi kao temelj ustavnog poretka. Kao građani nismo greška sistema, nego smo upravo ono po čemu se mjeri demokratija: po pravu da budemo različiti, da ne pripadamo unaprijed favoriziranim kolektivitetima, da budemo slobodni. Odustajanjem od prava da budemo građani, bez specificiranih prefiksa, sa svim svojim identitetima, bez cenzusa krvi, možemo ostati bez države. U suprotnom, ovakav evropski put treba zaustaviti, da bi se spasila država. A za pregovarački stol ponovo sjesti kada se EU vrati svojim vrijednostima.