(Patria) - Da politika više nije slijeđenje i provođenje određenih političkih ideja i uvjerenja, nego puki interes, sve više pokazuju političari na lokalnoj razini vlasti. Kada to čine pojedinci, nezavisni vijećnici i avanturisti koji se okušaju u političkom bitisanju bez idejnog i političkog svjetonazora, to i ne izaziva čuđenje, ali kada ozbiljne političke stranke ili partije počnu izvoditi ideološke egzibicije iz kojih se može izroditi samo goli interes pojedinca, onda vidimo da je svako pozicioniranje na lijevo, desno ili centar izgubilo smisao kao politička odrednica.
Ako još neko, pored aktuelnih globalnih dešavanja, secesionističkih izleta, kao i koruptivnih radnji političara na entitetskoj razini, uspije da prati lokalnu politiku, koja se ponajviše tiče direktno građana, onda može primijetiti da „ideja“ na lokalnom nivou ne znači ama baš ništa. Pojedini načelnici postaju sakupljači ruku za „svoju stvar“, a to su, po redoslijedu, prije svega budžet, regulacioni planovi, renta, zapošljavanje njima bliskih i partijskih prijatelja, tenderi, javne nabavke, samopromocija itd.
Posljednji primjer navedene trgovine u sarajevskoj Općini Centar je očigledan. U Općini Centar vlast ima Trojka, koja ima i većinu u Općinskom vijeću, ali redovno dolazi do nesuglasica između partnera (NiP na jednoj i SDP, NS na drugoj strani). U takvim prilikama, sa rezervnim rukama, tu uskače SDA kao “prirodan partner” strankama lijevog svjetonazora, a sve u svrhu stvaranja gore navedene interesne prohodnosti za načelnika Mandića. Zato isti često poziva svog prijatelja, predsjednika OO SDA Centar Ahmeda Čorbu. Čorbo zauzvrat dobije neke njima bitne komisije u Općinskom vijeću, a zadnje pazareno je mjesto četvrtog dopredsjedavajućeg, koje će Trojka ponuditi vijećniku SDA Hamdiji Hasanoviću.
Bez obzira što Trojka u OV Centar ukupno ima 18 ruku, zbog međusobnog nepovjerenja Mandiću je puno bliži „drug“ Čorbo nego “mali” Ademović (NiP), koji je uveliko agitovao za njegov opoziv. Dok nova koalicija, sada već Četvorka, obnaša vlast i krišom dijeli pozicije, Mandić dijeli građevinske dozvole za zgrade sa 7 spratova u naseljima i mahalama poput Bjelava, mimo urbanističkih planova koje je donio Zavod za planiranje Kantona Sarajevo. On to više i ne krije, pa često iza govornice poruči da se budžet mora puniti bez obzira na cijenu i da li se krše zakonske procedure, misleći na ubiranje sredstava od rente. Protiv njega je Tužilaštvo Kantona Sarajevo zaprimilo 8 krivičnih prijava, a ostaje da se vidi da li će načelnik Srđan Mandić završiti kao i njegov stranački kolega, ministar Bojan Bošnjak, ili će uz pomoć prijatelja sve to legalizovati kroz većinu u Općinskom vijeću Centar.
Da u vijeću ne sjedi četiri vijećnika SBiH-a i dva vijećnika DF-a, pomislili bismo da u Općinskom vijeću nema oponenata vlasti (opozicije), nego da su svi jedna velika interesna porodica, koja je ideje svojih partija stavila ispod vijećničkih klupa, dok su na stolu samo interesne skripte i brošure u svrhu realizacije predizbornih obećanja Srđana Mandića i parole „Idemo dalje“.