Trojka misli da je vlast ‘one-night stand’: Ne mogu Dino, Edin i Neka preko noći oprati dvije godine katastrofalne politike!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Bila jednom jedna mala čaršija u kojoj je živio Ivan, čovjek poznat po tome što je često donosio ishitrene odluke. Svaki njegov poduhvat bio je praćen nizom grešaka – posao koji nije završavao, obećanja koja nije ispunjavao, i planovi koji su se uvijek rušili kao kule od karata.

Društvo u kafani bi često komentarisalo njegove poteze, neki s podsmijehom, a neki s tugom. "Ivan nikako da nauči", govorili bi. Prošle su dvije godine, a Ivan je bio poznat po jednome – išao je iz greške u grešku.

Jednog jutra, iznenada, Ivan se pojavio na trgu sav uređen, s papirima u ruci, i s ozbiljnim izrazom lica. "Od danas je sve drugačije", rekao je, obećavši da će popraviti sve što je pošlo po zlu. Počeo je dijeliti flajere, organizovati sastanke i praviti planove za budućnost.

Ljudi su gledali s nevjericom. "Kako to preko noći možeš oprati sve te greške?" upita stariji mudrac. Ivan se nasmiješi i reče: "Nisam ja jedini kriv, okolnosti su bile protiv mene." Mudrac uzdahnu i odgovori: "Možda su okolnosti bile teške, ali promjena ne dolazi preko noći. Potrebno je vrijeme i iskren trud da se greške isprave, a povjerenje povrati."

Pitanje je da li je Ivan naučio da nije dovoljno samo reći da će biti bolje – potrebna su djela, i to djela koja govore više od riječi.

Svaka slučajnost sa Trojkom je namjerna, samo su posljedice njihovih grešaka i brzopletosti daleko teže od Ivanovih.

Ono što politički projekat Trojka razlikuje od Ivana je činjenica da se Trojka dva puta češljala i oblačila u odijelo promjene. Prvi put kada su na scenu istrčavali kao lucky loseri Općih izbora i zahvaljujući dobro poznatim sjenkama iz međunarodne zajednice najavljivani kao motor promjena i razvoja za Bosnu i Hercegovinu.

Kravate su se španovale baš kao i pohvale o najbrže formiranom Vijeću ministara, kojem su vjetar u jedra puhale evropske birokrate nevidljivim napretkom koji je samo njima i sjenkama u BiH bio vidljiv kako bi opravdale forsiranje bloka sklepanog od političke nedonoščadi.

Predstavnici politički nekompatibilnog bloka Trojka nisu silazili s pozornice u pokušaju da nam objasne kako je Milorad Dodik “evropski partner”, a Dragan Čović “kooperativan”. I dok su eurobirokrate puhale i otpuhivale, a istovremeno prihvatale sve ono što je državna vlast navrat nanos pakovala, svjedočili smo samohvali koja je prelazila granice svih neukusa.

No, nakon početničke sreće i euro-američke podrške, priča političkog bloka Trojka sve je više ličila na Ivanovu. Zapinjali su na svakom koraku, odnosno klipove im je podmetao prvenstveno Milorad Dodik uz neskrivenu podršku Dragana Čovića.

Evropski put je zapeo, Planu rasta nismo ni prišli jer je Trojkin evropski Dodik želio osigurati prohodnost secesije pod plaštom evropskog puta. Blijedila je priča o ekspresno formiranom Vijeću ministara, a redale su se greške s tenderima i zapošljavanjima.

U međuvremenu je “kroz iglene uši” provučeni Nenad Nešić uhapšen, a Trojka se našla u procjepu vlastitog neznanja i političke nedoraslosti u procjeni kandidata za državnu vladu.

A onda se jednog dana Trojka probudila, obukla novo odijelo i kao nesretni Ivan preko odanih medija plasirala priču kako će oni izbaciti Dodika u vlasti, ali pazi sad “ako bude blokirao evropski put”. Kao da je Dodik do sada bio proevropski, pa eto odjednom se nešto promijenio!

No, kao što mudrac reče Ivanu, riječi i filtriranje u nova odijela nije dovoljno, neophodna su djela koja potvrđuju promjenu. A ako je suditi po onome što smo vidjeli ili gledamo, jasno je da se trojka svog puta iz greške u grešku ne može riješiti ad hoc otklonom od Milorada Dodika i njegove secesije.

Jer, dvije godine njihove zajedničke vladavine državom Bosnom i Hercegovinom ne mogu biti izbrisane, nanijele su toliko štete da će pravosuđe tek trebati ispitati zakonitost i legalnost procesa.

No, ukoliko Trojka želi biti drugačija od Ivana, prije spinovanja o odricanju od Dodika i promjeni u vlasti, morali bi zaustaviti upumpavanje novca Dodikovim kumovima, tendere sa sumnjivim pobjednicima, te revidirati zakone kojim se pogodovalo što Dodiku, što Čoviću.

U suštini, od te priče neće biti ništa, jer je potpuno jasno da ma koliko propagandna mašinerija prodavala spinove o pokušajima da se promijeni vlada na državnom nivou, ne smijemo zaboraviti da su politička nedonoščad Trojke glasala za ljude s crne liste, nasilnike nad ženama, i ljude sumnjive prošlosti.

A kada na to dodamo finansiranje separatističke politike iz budžeta države koju razvaljuju, jasno je da Trojku ni Dunav ni Sava ni Drina oprati ne mogu. Neće ići, moj Ivane, koliko god se ti češljao.