Išerić: Ako vlast službeno ne proglasi kraj korupciji i nepravdi učinit će to građani!

Piše: Dr. sci. Enver Išerić

Čitam pismo Milana Protića koje je uputio srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Sve mu je pobrojao i stres’o pravo u oči. I mi smo nešto od toga znali, ali historičar i profesor Protić zna puno više i puno bolje.

Mi znamo najbolje da je Vučić jedna velika prijetnja miru na Balkanu. Posebno je prijetnja Bosni. I znamo da je rekao da će oni za jednog Srbina ubiti stotinu muslimana. Eto, i to nam je dovoljno.

Onda čitam na istom portalu ispod ovoga tekst pod naslovom “ Ova trojica utjecajnih Hrvata žare i pale državom”.

O stanju u našoj državi je sljedeći naslov na ovom portalu “Vlasnik Tibre pod lupom”.

A ako bi analizirali stanje u ovim državama, uključujući i Crnu Goru, došli bi do zaključka da situacija jadna i čemerna. Nije takva situacija zbog toga što su države siromašne, već što je siromašan zabrinjavajuće veliki broj građana. Pa kako je moguće da je država bogata, a građani siromašni? Eto moguće je.

Najniža penzija 570 KM, dok je najniža plata iznosila 619 KM. Sada su platu podigli na 1000, ako je ne vrate na stari iznos prije nego što bude isplaćena. A plata državnog parlamentarca je u visini najmanje 10 najnižih penzija ili najnižih plata.

Osnovni problem je znači nepravična raspodjela državnog bogatstva. Odnosi naviše i najniže plaće, kao i odnosi najniže penzije i prosječne plaće se moraju svesti u realne i podnošljive okvire. Ne mogu jedni imati više nego što im treba, a drugi da lome ruke i čupaju svoju kosu, jer od primanja ne mogu ni lijekove kupiti.

Nepravda uništava i društvo i državu. A o nelegalnom sticanju bogatstva da i ne govorimo. Možemo li zamisliti da jedan čovjek na jednom tenderu ucjenom dobije u “kešu” 250.000 KM. Zato ova naša država mora napraviti revolucionarne promjene. Ja predlažem da se formira nezavisna grupa eksperata iz raznih oblasti i da se:

1. Izvrši pravičnija raspodjela bogatstva kojim raspolažemo. To uključuje pripremu zakona o reguliranju sistema plaća (odnos naviše i najniže plaće ne bi smio biti veći od 1:3)
2. Utvrditi oblasti od posebnog državnog interesa sa najvećim plaćama (obrazovanje, zdravstvo, vojska i policija)
3. Formirati posebne odjele u tužilastvima i sudovima, ali od postojećih raspoloživih ljudskih potencijala, koji će ispitivati porijeklo imovine i oduzimati sve što je stečeno na nezakonit način.
4. Izmjeniti krivične zakone kojim će propisati drakonske kazne za najmanju zloupotrebu položaja i krađu budžetskog novca.

Ne budemo li što prije krenuli u osiguranje pravde za sve, za očekivati je da će i naši vlastodršci brzo imati proteste i studenata i radnika i penzionera i svih drugih građana.

Ovi što su na vlasti sada i oni što su bili prije njih, su nas ubjedivali i ubjeduju nas, da su oni pravi revolucionari (djeca revolucije) i da rade u korist građana i države.

Možda i jesu, ili se to njima čini. I ako su “revolucionari” oni revoluciju vode i suprotnim pravcem i suprotnim smjerom.

Do revolucije dolazi kada se građani iscrpe toliko da to više ne mogu podnositi. A ta tačka je vrlo blizu. A kada dođe do revolucije onda ona pojede svoju djecu. U ovom slučaju djeca su oni koji trenutno vrše vlast.