Izrael i Hezbollah u ratu koji trenutno ne žele, ali ga moraju voditi i zato platiti visoku cijenu

Piše: Armin Sijamić

Ove sedmice Izrael i libanski šiitski pokret Hezbollah na rubu su onoga što su mnogi opisali kao otvoreni rat, koji dalje vodi u regionalni rat. Taj rat bi zahvatio više država i vjerovatno podstakao Sjedinjene Američke Države da se uključe i pomognu Izraelu. Ali takav rat nije u interesu ni Izraela ni Hezbollaha, ali rat se vodi i pojačava i koštaće mnogo obje strane.

Kada je 7. oktobra prošle godine Hamas napao Izrael i potom dobio odgovor Tel Aviva, Hezbollah je odlučio da pruži podršku palestinskom pokretu, što je bila, kako su kasnije objasnili, moralna i vjerska dužnost, ali i važna politička pobjeda u Libanu i na Bliskom istoku. Već narednog dana Hezbollah je ciljao vojne baze Izraela, a nakon pogibije prvih civila u Libanu počeo je napadati naselja. Stotine hiljada ljudi sa obje strane granice je raseljeno.

Ova vrsta rata odgovarala je Hezbollahu, jer su jeftinim projektilima pogađali izraelske vojne baze i uništavali najnapredniju opremu koju ta zemlja ima. Zbog male udaljenosti dvije vojske i sve bolje tehnike Izrael nije mogao napade zaustaviti, a Hezbollah je širio listu meta.

http://nap.ba/qpost/330109

Izrael i Hezbollah proteklih dana suprotnoj strani nanijeli su najteže udarce od 7. oktobra

Piše: Armin SijamićGranični pojas između Libana i Izraela od 8. oktobra, dana poslije upada Hamasa na jug Izraela koji je pokrenuo aktuelni rat u Pojasu Gaze, mjesto je okršaja dva stara neprijatelja. Stotine, ili čak hiljade vojnika, prema nek

Izrael je kao vrstu odgovora na ove napade ciljao Hezbollahove i proiranske vođe širom Bliskog istoka, što je bila operacija koja je mogla zadovoljiti i vojsku i javnost. Ali, na taj način Hezbollah se ne može pobijediti i to je bilo jasno i izraelskoj vojsci koja je, prema izvještajima medija, upozoravala Benjamina Netanyahua da operacije ne donose željene rezultate.

http://nap.ba/qpost/329550/Ameriko-izraelski-napadi-na-proiranske-zvaninike-i-odgovor-Teherana

Američko-izraelski napadi na (pro)iranske zvaničnike i odgovor Teherana

Piše: Armin SijamićOvih dana izvršene su likvidacije političkih i vojnih zvaničnika koji su direktno ili indirektno povezani s Iranom. Vrijeme likvidacije, kao i način i ponašanje onih koje Iran drži odgovornim za te činove ukazuje na novu f

Tako je u jedanaestom mjesecu rata Izrael odlučio da poveća uloge i pokrene operaciju čije će se posljedice osjetiti širom Bliskog istoka, pretvarajući izbor uređaja od strane svakog pojedinca kao pitanje vlastite sigurnosti.

http://nap.ba/qpost/373532/Hezbollah-je-doivio-najvei-udarac-od-7-oktobra-a-Izrael-pokazao-da-gotovo-sve-moe-biti-oruje

Hezbollah je doživio najveći udarac od 7. oktobra, a Izrael pokazao da gotovo sve može biti oružje

Piše: Armin SijamićVijesti koje ove sedmice pristižu iz Libana djeluju kao sažetak nekog špijunskog ili akcionog filma. Komunikacijska oprema eksplodira, ubija i ranjava korisnike. Priča je ipak istinita i govori koliko se način ratovanja mije

Novi talas napada

Bez obzira koliko je taj potez nanio štete Hezbollahu, nije ga bacio na koljena. Izvještaji kažu da nisu stradali pripadnici najvažnijih borbenih jedinica, već uglavnom ljudi koji unutar tog pokreta obavljaju druge vrste poslova, najčešće daleko od fronta. Generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah je rekao da su preko posrednika dobili poruku da je napad izvršen kako bi ih nagnao da odustanu od podrške Palestincima i Hamasu.

Hezbollah je odbacio tu mogućnost, poručujući Netanyahuu da raseljenje neće vratiti kućama i da će napadi trajati sve dok Izrael napada Pojas Gaze. Izrael je onda pokrenuo bombardovanje Libana u kome je život izgubilo oko 600 ljudi u samo dva dana. Prethodno su iz aviona izbačeni leci sa pozivom stanovništvu da se evakuiše, a zvaničnici su tvrdili da se u kućama nalaze Hezbollahove rakete. Više puta bombardovan je i gusto naseljeni Bejrut. Ovaj potez Izraela podsjeća na operacije u Pojasu Gaze, kada su tvrdili da se ispod različitih zgrada nalaze Hamasovih tuneli. Mnoge zgrade su zbrisane američkim bombama, koje nose gotovo tonu eksploziva.



Zatim je Izrael rekao da je pogodio stotine Hezbollahovih lansera raketa i da je poništio napredak te grupe od njihovog zadnjeg rata 2006. godine, kada je libanski pokret pobijedio. Izrael je ciljao prostor uz granicu, tražeći lansere. Hezbollah je potom ciljao mete do Haife, povećavajući domet napada. To govori da izraelske tvrdnje o stotinama uništenih lansera nisu tačne, jer je Haifa gađana sa većim projetilima nego pogranične zone, a njih je teže sakriti od onih koje su manjih dimenzija.

I ovaj potez podsjeća na ranije operacije. Naime, Izrael je 2006. godine bombardovao navodne pozicije Hezbollaha i tvrdio da ih je uništio. Ubrzo su svi shvatili da se to nije desilo, a Hezbollah je Izrael natjerao da se povuče sa juga Libana. Nakon eksplozije pejdžera prošle sedmice Nasrallah je rekao da bi za njegov pokret bila „historijska prilika“ ako bi Izrael izvršio kopnenu invaziju.

Do mira u Gazi ili do regionalnog rata?

Mnogi tvrde da će Izrael izvršiti kopnenu invaziju na jug Libana, makar ona bila simbolična, da bi se pokazalo da je Hezbollah potisnut od granice. Neki tvrde da bi Hezbollah mogao izvršiti invaziju na sjever Izraela po istom modelu. Najviše je onih koji tvrde da Izrael neće izvršiti invaziju na Liban, jer bi to bio ulazak na teren gdje Hezbollah ima prednost. Oni tvrde da je izraleska vojska iscrpljena ratom u Pojasu Gaze i da ne bi u Libanu mogli voditi dugotrajan rat.

Zato je sve više onih koji kažu da se Netanyahu drži principa „esklalacijom do deeskalacije“, što bi u najjednostavnijem objašnjenju bilo da protivniku nanese težak udarac i onda traži ustupke za pregovaračkim stolom. To Hezbollah zna, ali sebi je svezao ruke stavom da će prestati napadati Izrael kada prestanu napadi na Pojas Gaze. Sa druge strane, Izrael je više puta ponovio da ono što dogovori sa Hamasom ne važi za Hezbollah i svojoj javnosti dao obećanje da će ih poraziti.

Ovdje se ne misli da konačni vojni slom Hezbollaha. Koliko je to teško pokazuje slučaj Hamasa u Pojasu Gaze. Za razliku od Hamasa, libanski pokret nije u okruženju i iza sebe ima kopnene puteve do Sirije i dalje do Iraka i Irana. To znači da mu može stizati pomoć. Poraz Hezbollaha Izrael vidi u povlačenju boraca te grupe preko rijeke Litani, što bi značilo da će se odmaći od libansko-izraelske granice tridesetak kilometara, i povratak stanovnika Izraela u svoje domove na sjeveru.

U protekla dva dana Hezbollah nije mirovao. Navodno su pogađali izraelske vojne aerodrome, fabrike municije, vojne baze... Neki izvještaji govore da su stotine hiljada ljudi noći proveli u skloništima i da ne rade fabrike i škole. Nema izvještaja o masovnom stradanju civila kao u Libanu.



Hezbollahova sposobnost da gađa dublje u Izrael, nakon tvrdnji izraelske vojske da su im uništili stotine lansera raketa, govori da još uvijek nisu iskoristili svoje najbolje rakete. One su duboko ukopane u posebne silose i nije ih moguće lahko uništiti. Korištenje tih raketa zavisiće od Netanyahuovog pristupa „eskalaciji do deeskalacije“, odnosno doziranju odgovora. Treba imati na umu, što je rekao i američki predsjednik Joseph Biden, da je ovaj rat još uvijek moguće zaustaviti.

Hezbollahu je to jasno. Prilikom gađanja Izraela imaju na umu da bi američke snage branile svog saveznika ukoliko bi pretrpio preveliku štetu, kao što su ga branili tokom iranskog napada u aprilu. Sa druge strane, uvlačenje Irana u rat protiv SAD za Izrael bi bio veliki uspjeh. Odatle dolaze pomirljivije poruke iz Washingtona i Teherana, jer nijednoj strani rat u Libanu ne treba, a koji je počeo zbog rata sa Hamasom, koji nije u užem krugu iranskih bliskoistočnih saveznika.

Rat Izraela i Hezbollaha došao je na prekretnicu sa koje je moguće ići u rat punog obima, rat sa ograničenim kapacitetima (čemu svjedočimo jedanaest mjeseci), ili postizanju diplomatskog dogovora. Netanyahu odlučuje, budući da pred sobom ima Bidenov mirovni plan za Gazu, koji je Hamas prihvatio. Ukoliko prestane rat u Pojasu Gaze, nestaće i povod Hezbollahu da napada Izrael.

Dok Netanyahu odlučuje borbe će se nastaviti po dosadašnjem scenariju, a samo zračnim udarima ili raketnim napadima nije moguće slomiti suprotnu stranu. Nastavak rata ovim intezitetom također otvara pitanje i ko može izdržati više, odnosno da li će se dio stanovništva pobuniti protiv Netanyahua ili Hezbollaha, jer na sve većem prostoru Libana i Izraela staje svaka aktivnost, uključujući i ekonomsku. Siromašni Liban i libanski civili bi mogli postati najveće žrtve.

Sinoć je libanski ministar vanjskih poslova Abdallah Bou Habib rekao da su SAD „jedina zemlja koja stvarno može napraviti razliku na Bliskom istoku u pogledu Libana“. To je tačno, jer jedino Washington može uticati na Izrael. U protivnom stvari bi se mogle oteti kontroli i nijedna strana tada ne može biti sigurna da će pobijediti u tom ratu, znajući da će u svakom slučaju imati velike gubitke.