Starmer u Berlinu i Parizu testira raspoloženje saveznika i traži novu ulogu za London

Piše: Armin Sijamić

Premijer Ujedinjenog Kraljevstva (UK) Keir Starmer ove sedmice posjetio je Njemačku i Francusku. Laburistički premijer kod starih saveznika, koji su okosnica Evropske unije, testirao je kakav će odnos imati London i Brisel, ali i brojne druge teme uključujući Ukrajinu.

Nakon što je UK na referendumu u junu 2016. glasalo za izlazak iz Evropske unije i formalno se povuklo iz članstva u januaru 2020. godine, priča o Brexitu i dalje traje, bilo kao posljedica raskida ugovora sa ostakom kontinenta, bilo kao način da se raskid što lakše preboli.

Brexit je proveden od strane konzervativaca, pa se i danas pamti uloga tadašnjeg premijera Davida Camerona, koji je u jednom trenutku bio za izlazak iz Unije, da bi u drugom čekao ponudu Brisela da ostanu u Uniji. Malo je vjerovatno da bi se Brexit desio da su otokom tada upravljali laburisti, koji su posljednjih četrnaest godina bili u opoziciji i defanzivi. Ali, na zadnjim izborima laburisti su pobijedili, što bi trebalo olakšati veze sa starim evropskim saveznicima.

http://nap.ba/qpost/355650

Laburisti su do nogu potukli konzervativce i formirat će novu vladu Ujedinjenog Kraljevstva

Piše: Armin SijamićNakon četrnaest godina u u Ujedinjenom Kraljevstvu na vlast će ponovo laburisti i izgledno je da će novi premijer biti Keir Starmer. Loš rezultat konzervativaca nije iznenađenje. To je posljedica događaja u zadnjih deset go

Ove sedmice Starmer je kucao na vrata evropskih saveznika, pokušavajući ojačati postojeće savezničke veze, kreirati nove i nastaviti zajednički podržavati Ukrajinu, koja se već trideset mjeseci bori protiv ruske agresije. U srijedu Starmer je bio u Berlinu, a dan kasnije u Parizu.

Dogovor Berlina i Londona

Starmerov dolazak u Berlin kod njemačkog kancelara Olafa Scholza novinske agencije su ispratile riječima da se radi o pokušaju zvaničnog Londona da popravi narušene odnose za vrijeme konzervativne vlade te da pregovara o novom bilateralnom sporazumu između Njemačke i UK-a.

Scholz i Starmer su se složili da su spremni raditi na novom sporazumu u oblasti trgovine, odbrane, energije, tehnologije, mobilnosti radne snage, ilegalnih migracija... Starmer je to nazvao „prilikom koja se jednom pruža u životu“, ali je poručio da to ne znači povratak UK-a na jedinstveno evropsko tržište niti poništenje Brexita, iako je u predizbornoj kampanji rekao da će laburisti raditi na redefinisanju sporazuma, jer je štetan za London. Scholz je pozdravio odnose sa starim saveznikom i rekao da je sporazum moguće postići u narednih šest mjeseci.

Važna tema bila je i Ukrajina i mogućnost da se Donald Trump vrati u Bijelu kuću i ograniči američku pomoć Kijevu. Sporazum u oblasti odbrane Stermer je nazvao „srcem sporazuma“ i napomenuo da bi mogao biti sličan onom koji od 2010. godine London imao sa Parizom. Poznati „Lancaster sporazumi“ predviđaju saradnju sigurnosnih aparata, a uključuju dijeljenje resursa dvije vojske. Ruska agresija na Ukrajinu je Evropi pokazala koliko je bitno da saveznici dijele resurse u slučaju sudara sa velikom vojnom silom.


Starmer sa Scholzom

Starmer je u Berlinu pokušao ispuniti predizborno obećanje i tražio pregovore o novim uslovima u trgovini sa Evropskom unijom, ali malo je garancija da će to postići. O tome odlučuju sve članice, a London je ranije pokazao da ima problema u komunikaciji sa svim članicama Unije. Sjetimo se Cameronove turneje pred Brexit kada je obilazio samo neke države u Uniji s namjerom da ih uvjeri da se uvaže stavovi Londona. Prema sporazumu, revidiranje dokumenta moguće je 2026. godine.

Scholz je izrazio spremnost za saradnju sa kolegom socijaldemokratom. Zvanični Berlin je pokazao razumijevanje za Starmera, koji je došao na vlast nakon konzervativaca. Berlin je želio sporazum o mobilnosti mladih, što bi značilo da oni u dobi od osamnaest do trideset godina mogu slobodno studirati i raditi u drugim državama Evropske unije, a Starmer je rekao da nije došao zbog tog sporazuma, ali da je spreman napraviti bilateralni dogovor sa Njemačkom i o tome.

Kako je Berlinu jasno da će UK teško dobiti pristup zajedničkom evropskom tržištu, čini se da je Scholz izrazio spremnost da sa Londonom sklopi sporazum na nivou država i kompanija iz dvije države, odnosno da britanske kompanije u Njemačkoj budu ulaznica na evropsko tržište.

Kod Macrona na potvrdu dogovora iz Berlina

Nakon Berlina, Starmer je došao u Pariz kod predsjednika Emmanuela Macrona. Pored toga što su jedine evropske nuklearne sile i članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, ako izuzmemo sada njima neprijateljsku Rusiju, Francuska je uz Njemačku glavna snaga u Evropskoj uniji. Pored „resetovanja odnosa“ sa ostatkom kontinenta, Starmer je rekao da su razgovarali o trgovni, odbrani, sigurnosti, ileganim migrantima i naglasio da je poseban akcenat stavio na rast ekonomskih veza. Posebno važno pitanje su ilegalni migranti koji u čamcima prelaze Le Manche.

Macron je bio sretan što je sreo Starmera, nakon loših veza sa bivšim konzervativnim premijerima. Borisa Johnsona je ranije opisao kao „klovna“, a britanske premijere od Brexita je želio kazniti što strožijim uslovima povlačenja iz Evropske unije kao primjer drugima da je to bolno i kao poruku biračima koliko bi Francuska patila ako na vlast dođe Marine Le Pen, koja je prijetila Frexitom.


Starmer kod Macrona

Macronu, kao političaru lijevog centra, Starmer je u mnogo čemu bliži od konzervativaca. Zajedno sa Scholzom, socijaldemokratom, oni sada imaju priliku da dokažu desnici u usponu da neke stvari mogu popraviti kod kuće, ali i na vanjskom planu, posebno u podršci Ukrajini. Šta više, Macron i Starmer imaju još jednu poveznicu – protivnici su krajnje ljevice i desnice svake vrste.

Nakon sastanka njih dvojice nije bilo velikih najava. Starmerov plan je bio da odobrovolji Macrona da u Briselu više ne zauzima tako snažan stav protiv saradnje sa Londonom, što je Pariz godinama predstavljao kao posvećenost ideji ujedinjene Evrope. Nakon uspjeha u Berlinu, Pariz se Starmeru nametnuo kao logična adresa.

Ruska prijetnja

Nema sumnje da je Starmer posebnu pažnju na razgovorima u Berlinu i Parizu posvetio ruskoj agresiji na Ukrajinu. Zvanični London je stajao uz Kijev od prvog dana, a prilikom svog odlaska sa funkcije premijer Johnson je poručio nasljedniku, ma ko on bio, da ne ostavlja Ukrajinu.

Starmer je nastavio tu politiku. „Evropa je pred nekim od najvećih izazova našeg vremena“, rekao je nedavno u kontekstu „ruskog barbarskog rata“ koji „odjekuje našim kontinentom“.

Ovakvo ponašanje zvaničnog Londona nije iznenađenje. Gledajući kroz historiju, svaki ruski prodor ka centralnom ili južnom dijelu Evrope palio je alarme na otoku. Suzbijanje ruskog širenja je gotovo prirodan refleks Londona i od toga ne odstupaju ni laburisti ni konzervativci. Kolika je uloga Londona u Ukrajini možda najbolje ilustruju gosti u ruskim medijima, koji kada govore o ratu u Ukrajini govore i o napadu na London kao prvoj meti u obračunu sa Zapadom u Evropi.


Premijer UK sa Zelenskim

Starmeru je jasno da će biti teško zadovoljiti potrebe Kijeva ukoliko Trump dođe na vlast i sprovede ono što govori. Raspodjela tereta rata u Ukrajini u Washingtonu bi pozdravila ova i svaka druga predsjednička administracija, a UK, Francuska i Njemačka su jedine koje to mogu uraditi.

To što je Ujedinjeno Kraljevstvo izvan Evropske unije otežava zajedničko djelovanje, na primjer u polju ekonomije ili proizvodnji oružja, ali nije prepreka koje te tri države ne mogu preskočiti u zajedničkom interesu. Istovremeno, to je način da se London dodatno približi Evropskoj uniji.