Piše: Armin Sijamić
U Čečeniju, rusku kavkasku republiku sa većinskim muslimanskim stanovništvom, došao je predsjednik Rusije Vladimir Putin. Ova neobična posjeta šefa države dijelu te iste države pokazuje strahove koje Putin ima i otkriva planove Kijeva i Moskve nakon upada ukrajinske vojske u Kursk.
Analizirajući kako je Putin upravljao Rusijom od početka ovoga stoljeća i kakvu je transformaciju ta država doživjela u kratkom roku, neki su rekli, dijelom i u šali, da tamo važe ustav i zakoni za sve osim za njega lično i čečenskog vođu Ramzana Kadirova.
Da bi se taj sistem održao, Putin je naprosto izbjegavao da se javno bavi Čečenijom, dok je Kadirov vladao onako kako je mislio da treba. Za smirivanje nemirnog Kavkaza Moskva je Kadirovu dala odriješene ruke i enormne količine novca, kojim je pretvorio uništeni Grozni u moderan grad.
Ovosedmični dolazak u Čečeniju kod Kadirova nakon trinaest godina, posjeta džamiji i ljubljenje Kur'ana, posjeta grobu Ahmata Kadirova - protiv kojeg je ratovao, aplaudiranje maloljetnom Kadirovu koji puca iz puške i pohvale „čečenskim dobrovoljcima“ u Ukrajini, nisu običan Putinov radni dan nakon posjete Azerbejdžanu. Između Azerbejdžana i Čečenije, Putin je bio u Beslanu, u Sjevernoj Osetiji, gdje je sreo majke djece ubijene u terorističkom napadu na školu 2004. godine.
Na koga Putin računa?
„Sve dok imamo ljude poput vas, mi smo apsolutno, apsolutno nepobjedivi“, rekao je Putin čečenskim borcima u Groznom. Ti borci su nedavno teško poraženi u regiji Kursk od ukrajinskih snaga, a tokom prošlogodišnje pobune Wagnera izbjegli su okršaj sa plaćenicima.
Ipak, za odnose u Rusiji oni jesu trenutno nepobjedivi, budući da čvrsto drže vlast u tom dijelu zemlje i da su odani Putinu. To je trenutno važno za Putina, posebno nakon što je u Kursk poslao svog bivšeg tjelohranitelja Alekseja Djumina da nadgleda pokušaj izbacivanja ukrajinskih snaga.
Ovakve Putinove odluke dođu pod lupu medija sa Zapada nakon svakog većeg ruskog poraza, vojnog ili političkog. Tada se aludira na razlike unutar elita i priželjkuje slom Putinove vlasti. Pri tome, često se ne računa da bi Putinov nasljednik mogao biti još agresivniji prema Zapadu i susjedima. Sada nema naznaka da se Putinova pozicija promijenila zadnjih mjeseci i da bi ga neko u ovom trenutku mogao srušiti sa vlasti. Neprijatelji i rivali unutar elita postoje, ali trenutno Putinova struja drži stvari pod kontrolom.
Ukrajinski upadi i moguće pobune
Ipak, stvari se mijenjaju velikom brzinom i zato što je Kijev proteklih sedmica Putinu nanio teške udarce. Reputacija vođe koji sve drži pod kontrolom uzdrmana je kod javnosti, dok desetine hiljada etničkih Rusa napušta pogranični pojas sa Ukrajinom.
Taj pogranični pojas je trebao biti briga „nepobjedivih“ Čečena, kojima je povjeravana uloga neke vrste vojne policije iza linije fronta i snaga za brzo reagovanje. U nekim drugim okolnostima Putin bi Kadirova i načelnika Generalštaba Valerija Gerasimova pitao za propuste njihovih jedinica i tražio odgovornost, što je radio smjenama brojnih zvaničnika od početka agresije na Ukrajinu.
Kadirov je Putinu rekao da je 47.000 ljudi treniralo u njegovom vojnom kampu za specijalne snage u Čečeniji od početka rata u Ukrajini i da ima „desetke hiljada“ rezervista spremnih za borbu. On je također rekao da je Putinov „pješadinac“ spreman da izvršava naredbe. Putin je poručio da Kijev „pokušava destabilizovati“ Rusiju i da će „kazniti zločince“ te da „u to ne može biti sumnje“.
Iz ovih riječi može se vidjeti zašto je Putin posjetio Kavkaz i hvalio čečenske borce. Naime, Putin se suočava sa nedostakom iskusnih vojnih formacija, koje će pokušati zaustaviti ukrajinske trupe u Kursku. Najbolje ruske jedinice u Donbasu ovih dana imaju inicijativu i Putin to želi iskoristiti, odnosno ne želi ih poslati u Kursk.
U Kursk i pogranične zone sa Ukrajinom Putin želi poslati „nepobjedive“ Čečene, koji vježbaju kod Kadirova o državnom trošku. Proteklih dana Rusija je u Kursk poslala vojnike na služenje vojnog roka i te snage su, očekivano, doživjele težak poraz od iskusnih ukrajinskih trupa.
Druga opcija koju Putin ima na raspolaganju jeste masovna mobilizacija, ali to je malo vjerovatno, jer Rusiji nedostaje radnika u ekonomiji. Pored toga, mobilizacija etničkih Rusa, u evropskom dijelu Rusije, posebno u Moskvi i Sankt Peterburgu, razbija narativ o „specijalnoj vojnoj operaciji“ koju vojska uspješno provodi protiv „ukrajinskih nacista“. Nastavak mobilizacije manjinskih naroda također nije dobra opcija, jer bi očekivano bilo da dijelove Rusije u kojima žive gotovo isključivo Rusi, što je teritorija uz granicu sa Ukrajinom, brane upravo etnički Rusi.
Prijetnja pobune manjinskih naroda u Rusiji uvijek je prisutna i Putin je uložio ogromne napore da se taj rizik smanji na minimum. Pored eliminacije onih koji su se tome opirali, Moskva je uspješno provodila različite programe socijalizacije i pružala ruku saradnje. Međutim, rizik i dalje postoji i to je jedna od karata na koju bi rado igrali neprijatelji Rusije. Čak i ukrajinska vojska ima čečenske vojnike u svojim redovima. Njihov glavni motiv je pad Putinove vlasti.
Zato Putin hitno treba slom ukrajinske ofanzive u Kursku, a onda i osiguravanje granice od novih upada. Proteklih dana, prema izvještajima iz Rusije, ukrajinske snage pokušale su izvršiti upad u okolini Belgoroda i u regiji Brjansk. Više čečenskih vojnika uz granicu je dio odgovora na ove planove Kijeva.
Ukrajinska vojska želi nastaviti sa ovim upadima, iskorištavajući činjenicu da niti jedna strana nema dovoljno vojnika na pokrije cijelu liniju fronta. Ako je to tako i nema političkog rješenja koje će zadovoljiti obje strane, onda bi rat mogao doći i u ruske gradove, dok u borbama za male gradove i sela na istoku Ukrajine svakim danom stradaju stotine vojnika.