Piše: A. Čorbo-Zećo
U političkom ambijentu Bosne i Hercegovine često se čuje da Bošnjaci prave neprijatelja od Zapada, takav narativ dolazi od dolaska na vlast Trojke, s kojom je došla nova normalnost. Naprosto ubijedili su nas da teror manjine nad većinom je sasvim prirodan, te da na putu nekog imaginarnog ulaska u Evropsku uniju trebamo udovoljiti Draganu Čoviću za početak, na način da mu se dopusti da član Predsjedništva BiH bude iz HDZ-a sve dok države BiH bude i postojalo.
A, suština je ustvari obrnuta. Zapad je, ma šta on bio, iznevjerio državu BiH, jer zapravo oni treba da dokažu da su prijatelji BiH, a ne Bošnjaka, Srba ili Hrvata.
Jednostavno desila se namjerna zamjena teza što je uvijek odgovaralo agresorima i susjedima.
BiH je u raljama Beograda i Zagreba, a sve to podržavaju SAD i EU.
Jer, sasvim je očito da ratni ciljevi susjednih država i njihove hegemonističke težnje nikada nisu prestali. Dejtonski mirovni sporazum i svi ‘napori’ međunarodne zajednice nisu dali nikakve rezultate kojim bi se međunarodno priznata BiH oslobodila agresora.
Apsurd je da oni koji su nametnuli Dejtonski mirovni sporazum nisu učinili da se isti zaštiti i implementira.
Evropska unija je svojom ‘podrškom‘ BiH još više učinila da stanje u zemlji bude najgore na svijetu posebno u domenu kriminala, korupcije, pljačke i svega lošeg što živimo u BiH. Oni naprosto stalno nude neke uslove za koje se unaprijed zna da se ne mogu ispuniti zbog politika koje vode Dodik i Čović, a koji su direktno njihov izbor u BiH.
Činjenica je da ova dva nacionalna lidera sve dogovaraju ne pitajući trećeg i četvrtog za mišljenje. Kako je utihnula priča da Čović i Dodik ne dozvoljavaju ravnopravnost Ostalim u Bosni i Hercegovini? Zašto se sve manje spominje deceniju stare presude Evropskog suda za ljudska prava, poput presude Sejdić-Finci?
A Ambasadi SAD, pak, smeta spomenik generalu Mehmedu Alagiću.
Autoru ovih redova nisu željeli precizno odgovoriti na pitanje smatraju li da je križ iznad Mostara materijalno obilježio hrvatski teritorij, etničko čišćenje i protjerivanje Bošnjaka i Srba tokom posljednjeg rata. Čak više, u odgovoru su opet spomenuli Mehmeda Alagića!?
“Bosanskohercegovačke vlasti na svim nivoima bi trebalo da promovišu međusobno poštovanje i okruženje u kojem će se svaki građanin osjećati kao kod svoje kuće”, kazali su.
A, činjenica je da se Bošnjaci sve manje osjećaju kao kod svoje kuće u sve većem dijelu svoje države BiH. O Ostalim da ne pričamo, oni nemaju nikakva prava, ali su zato Dodik-Čović ‘svoji na svome’. Kroz političku borbu uz svesrdnu pomoć SAD i EU ratni cilj pretvaraju u stvarnost.
Ipak, važno je znati ko su im saveznici na tom putu, a međunarodni faktor svojim trenutnim djelovanjima dokazuje da embargo na oružje nije bila greška, već unaprijed utvrđeni plan!
Da to nije tako ne bismo imali izjednačavanje strana. Jer nakon kritika za spomenik generalu Mehmedu Alagiću, ali i odavanje počasti od strane Delegacije EU poginulim borcima VRs, spoznali smo konačno da je grijeh što smo se odbranili.