Za NAP piše: Haris Silajdžić, zastupnik Stranke za BiH u PFBiH
Aktuelne afere Trojke često su njihov najveći prijatelj. Paradoksalno zvuči, ali evo dokaza za to.
Kada govorimo o 70 miliona eura iz Plana rasta, koje smo propustili zbog nesnalaženja vlasti na državnom nivou, kada su društvene mreže i mediji zaokupljeni ovom temom, a kada pomislimo da je to štetno po Trojku (HDZ BiH i SNSD), to je, ustvari, odlično skretanje s nedavnog samopriznanja da je Elektropriveda BiH za godinu nagomilala gubitak od 331 milona KM.
Nismo, nažalost, svjesni te gomile novca koja je izgubljena zbog koruptivne, nametnute i nenarodne vlasti u Federaciji BiH. Kada bismo za neki duži period sabrali sve afere, kriminal, namještanje tendera, neznanje i korupciju vlasti u BiH, ne bismo dosegli ovu cifru.
A nije li korupcija postaviti nesposobne da upravljaju ovim resursom? I povrh toga, Trojka, onako umišljena da Facebook statusima može zamagliti ove historijske neuspjehe, i ne pomišlja da smijeni odgovorne za ovaj generacijski propust u elektroenergetskom sektoru. Ponovimo: izgubili su 331 miliona KM za godinu!
I gdje smo sada? Sada nam već taj broj odlazi iz vidokruga jer imamo nove izdaje i spoticanja Trojke. Zar njihove aktuelne afere nisu njima od pomoći da zaboravimo one prethodne. Zbog toga predlažem da u analitičkom miljeu postoji neka konstanta koja će nas podsjećati na nedjela izdajnika.
Lijepo je što smo obilježili godišnjicu obnove Starog mosta, ali nam ta slika Elmedina Konakovića na ovoj ćupriji ne smije istisnuti iz sjećanja ono kada je ovaj uposlenik stranih ambasada preporučivao Bošku Ćavar, a koja je kasnije, u sadejstvu sa Irmom Baralija, otela gradonačelničko mjesto probosanskim snagama i tu dovela HDZ-ov kadar.
Kada gledamo Konakovića na Starom mostu, ne možemo da ne vidimo kako u Zagrebu, onako naizgled odlučan, samouvjeren i snažan, ovaj sluga HDZ-a, kukavički na HRT-u izbjegava reći da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH.
Rušitelj Starog mosta ima svoj mural u Neumu. Došli su predstavnici Trojke da slave uspjehe drugih u izgradnji Mostara i obnovi mosta, ali nemaju snage ni slova napisati Draganu Čoviću zbog murala presuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku koji se nalazi usred našeg grada na Jadranu.
Dok Adnan Delić kritikuje opoziciju jer neće da glasa onako kako on želi, ne zaboravimo da je ova štetočina, dok je bio ministar privrede KS, a da sada ne govorimo o ekskurzijama u Dubai, spiskao nevjerovatna 4,5 miliona KM u amatersko takmičenje šumara iz Evrope, koje je održano na Igmanu. Koje je opravdanje za ovo rasipništvo? Da li smo svjesni ovog iznosa?
Dok govorimo o zapošljavanju jednog člana Naroda i pravde, a tim povodom je i patetično i neiskreno reagovao i predsjednik ove stranke, zaboravljamo na stotine primjera stranačkog zapošljavanja u režiji NiP-a i Trojke. Uzmimo u fokus kandidate ove stranke za načelničke pozicije, koji su izgubili te utrke tokom izbora 2020. godine. Svi su oni dobili mjesto u institucijama vlasti, na budžetu.
Adnan Delić nije uspio u Novom Gradu, ali je umetnut u ministarsku poziciju u KS, a kasnije i u Vladi FBiH. Enver Hadžiomerović nije uspio postati načelnik Breze, ali je i on ubrzo postao ministar u KS, a zatim i direktor KJKP ViK Sarajevo.
Vogošćani nisu htjeli Dženana Brkanića za načelnika, ali ga je nenarodna vlast imenovala za direktora Kantonalne uprave civilne zaštite. Kandidat za načelnika Općine Hadžići Enes Kazić je izgubio na izborima, ali je dobio mjesto direktora u KJKP Park. Amar Dovadžija nije uspio postati načelnik Ilijaša, ali je i njega Trojka uhljebila, dugo je bio direktor JU Studentski centar Sarajevo.
Dakle, ovo su samo neki od primjera kada nas novi događaji, pa barem i bili štetni za Trojku, odmiču od njihovih katastrofalnih poteza iz prošlosti. Zato s pravom možemo reći da sada imamo jedan fenomen na našoj političkoj sceni. Trojka preživljava od svojih novih afera. Jer snop pažnje javnosti po svojoj prirodi može obuhvatiti jednu tačku, jedan uži pojas na vremenskoj crti.
Treba pozvati novinare, analitičare i ostale hroničare naše zbilje da uvijek pronalaze korelaciju sadašnjih Trojkinih postupaka s onima iz prošlosti. Tek tada možemo imati potpuniju sliku koja će nas zaprepastiti i zabrinuti. Tek tada ćemo vidjeti da je Trojka historijska nepogoda koja je zadesila ovaj narod.