Deset godina od presude 'Azra Zornić' u Strazburu: Bez revizije Ustava BiH i Izbornog zakona nema ni EU ni NATO puta

(Patria) - Narednog mjeseca navršava se 10 godina od pravosnažne presude u slučaju Azra Zornić protiv Bosne i Hercegovine koja nikada nije implementirana. Osim te presude, Evropski sud za ljudska prava donio je još pet presuda (''Sejdić-Finci'', ''Šlaku'', ''Pilav'', ''Pudarić''), dok se postupak u slučaju "Slaven Kovačević" još nije pravosnažno okončao.

Zornić je u pismu koje je pripremila za panel "Bosna i Zapad: Implikacije presuda Evropskog suda za ljudska prava" u okviru konferencije "Politika Bidenove administracije u BiH: 30 godina Federacije BiH", koju su organizirali Američko-evropska alijansa i Internacionalni univerzitet u Sarajevu (IUS) jer je bila spriječena prisustvovati postavila pitanje do kada će čekati implementaciju svoje presude.

Njeno obraćanje prenosimo u nastavku:

"Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, postignutog 1995. godine, čini Ustav Bosne i Hercegovine. Otad su donesene pravomoćne presude u šest postupaka pred Evropskim sudom za ljudska prava, a u toku je još jedan postupak u predmetu ''Kovačević'' radi utvrđivanja diskriminacije i povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je, podsjećam, sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.

Kao pojedincima, uskraćeno nam je pravo kandidiranja na izborima zbog naše bosanske nacionalnosti, (ne)etničke pripadnosti ili mjesta stanovanja. Ustav Bosne i Hercegovine diskriminira sve svoje građane kroz „konstitutivne narode“: Srbe, Hrvate i Bošnjake, jer samo konstitutivni narodi mogu biti birani za članove Predsjedništva, Doma naroda, sudije Ustavnog suda BiH itd. Neprihvatljivo je da u Ustavu i dalje postoji kategorija ''ostali'' i da se time građanima uskraćuje svako pravo u izbornom procesu. Ne postoji niti jedan ustav na svijetu koji svoje građane svrstava u kategoriju "ostali".

Šta znači biti "ostali" u svojoj zemlji, u svom rodnom gradu? Nas šestero pokrenuli smo sudske postupke u svoje ime, a time i u ime svih građana kojima su uskraćena osnovna prava i slobode (više od 400.000 u cijeloj Bosni i Hercegovini). Ni deset godina nakon moje presude – ništa se ne događa. U Ustavu Bosne i Hercegovine i dalje postoji kategorija pod nazivom ''ostali''. Ne mogu se kandidirati za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda na isti način kao što se Bošnjaci i Hrvati iz entiteta Republike Srpske nemaju pravo kandidirati za bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva, odnosno Srbi iz entiteta Federacije BiH kao srpski član. Pravo glasa dopušteno je samo unutar ''svog'' entiteta i svoje etnije.

Država Bosna i Hercegovina nije uklonila diskriminaciju i provela presude. Očito je da strankama na vlasti za to nedostaje političke volje. Napominjem da stvarna provedba presuda nije promjena mjesta stanovanja ili poštivanje koruptivnog etničkog principa, koji je temelj našeg ustava. Proces ustavnih promjena zapravo nikada nije ni započeo
tamo gdje bi se trebao odvijati – u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Podrška zabludi da Bosna i Hercegovina može ući u Evropsku uniju bez izmjene ustavnih odredbi koje krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima služi da se obaveza države da provede presude gurne u što je moguće dalje neizvjesnu budućnost. Odgađanje provedbe i politiziranje ustavne diskriminacije fokusiranjem na rješavanje drugih, suštinski efemernih, aktuelnih političkih ''pitanja'', praćeno stalnim i otvorenim prijetnjama opstrukcijama u donošenju odluka i sukobima, postalo je jedini način rasprave o ustavnim amandmanima u Bosni i Hercegovini dok se istovremeno odvijaju izbori na kojima se građanima Bosne i Hercegovine oduzimaju temeljna ljudska prava.

Suprotno preporukama EU, rezolucijama Vijeća Evrope, mišljenjima Venecijanske komisije, primatu Evropske konvencije o ljudskim pravima i Evropskog suda za ljudska prava, postojeći politički sistem u Bosni i Hercegovini već deset godina služi za poticanje i produbljivanje nepovjerenja među narodima, što zaustavlja svaki napredak zemlje na njenom demokratskom putu ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji. Kao rezultat toga, društvo je talac u stanju kolektivne nesnošljivosti i nedostatka organizirane sile koja bi vodila i pobijedila u borbi za provedbu odluka. Ništa se ne događa u stvarnosti; valja napomenuti da, s jedne strane, političke oligarhije na vlasti koče provedbu, dok, s druge, neke političke opcije daju, ali još uvijek samo verbalnu podršku toj provedbi.

Međutim, niko od njih nije poduzeo bilo kakve korake ka provedbi. Pitanje ustavne diskriminacije je pitanje koje se više od desetljeća koristi kao instrument političke
manipulacije. Stoga pitanje provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava, odnosno otklanjanja diskriminacije u izbornom procesu treba odvojiti od svih ostalih politički manipuliranih pitanja ustavne reforme te kroz zakonsku proceduru izmijeniti Ustav Bosne i Hercegovine u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava.

Prije svega, izražavam zahvalnost Sjedinjenim Američkim Državama na ključnoj ulozi koju su odigrale u okončavanju rata i krvoprolića u našoj zemlji i u kreiranju Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je do danas održao mir u Bosni i Hercegovini. Sada, dvadeset i devet godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora, teško stečeni mir je pod prijetnjom. Ironično, upravo strukture Dejtonskog mirovnog sporazuma su postale prepreka političkom preživljavanju Bosne.

Mantra koju ponavljaju brojni internacionalni zvaničnici, da se Bosna sastoji od dva entiteta i tri konstitutivna naroda, dovela je do duboke egzistencijalne krize. Zbog pomanjkanja internacionalne intervencije, naročito nakon 2006. godine, dejtonske strukture su
prešle na etnonacionalističku retoriku podjela i prijetnje secesijom koje destabiliziraju Bosnu i regiju.

Lider bosanskih Srba Milorad Dodik prijeti secesijom i dosljedno govori o Bosni kao propaloj državi. Bez ikakvih posljedica se služi govorom mržnje prema Bošnjacima i negira genocid u Srebrenici. Lider stranke bosanskih Hrvata Dragan Čović konstantno prijeti formiranjem trećeg entiteta. Obojica ovih separatističkih lidera su eksploatirala koncept „konstituentnih naroda“ kako bi kreirala daljnje podjele i mržnju. Ove separatističke agende su najizraženiju podršku našle od Ruske Federacije, čija je ambasada u Sarajevu u aprilu 2021. godine insistirala da se Bosna, u načelu, sastoji od dva entiteta i da nije
jedinstvena država.

Stoga je jasno da je došlo vrijeme za temeljnu reviziju Ustava Bosne i Hercegovine kako bi naša zemlja mogla ispuniti uvjete za pristupanje NATO-u i Evropskoj uniji. Iskreno se nadam i želim da vjerujem da će Sjedinjene Američke Države, odnosno Bajdenova administracija, napraviti zaokret u svojoj vanjskoj politici prema Bosni na način da pokrene postupak izmjena Aneksa IV, DPA, u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava.

Potrebna nam je iskrena i djelotvorna podrška SAD-a kako bi se Bosni pomoglo da prođe tranziciju od sistema koji daje prioritet konstituentnim narodima i etničkim podjelama u naciju građana jednakih prava i dostojanstva. Do sada diplomatski napori specijalnih izaslanika Palmera, Escobara i drugih težili su udovoljavanju HDZ-u, etnonacionalističkoj političkoj partiji koja ima namjeru da osigura da jedan od njenih članova biva biran u Predsjedništvo – tzv. legitimni predstavnik bosanskih Hrvata.

Međutim, takav rezultat samo bi dodatno produbio etničke podjele i proizveo situaciju u kojoj bi dva od tri člana Predsjedništva tražila put da podrivaju suverenitet BiH. Uz internacionalna miješanja u unutrašnja bosanska pitanja od Hrvatske, Srbije i Ruske Federacije te uz pogoršanje društvenih podjela unutar Bosne, kroz sve izraženiji govor mržnje, negiranje genocida i veličanje presuđenih ratnih zločinaca, sve dok traju prijetnje secesijom i kreiranjem trećeg entiteta, nema ni mira ni napretka za BiH.

Prvi korak u procesu reforme Ustava i Izbornog zakona treba biti stvarna implementacija svih presuda Evropskog suda za ljudska prava: ''Sejdić-Finci'', ''Zornić'', ''Pilav'', ''Šlaku'', ''Pudarić'' i ''Kovačević'', te gašenje na etnicitetu zasnovanog izbornog modela u BiH u korist modela u kojem je građanin Bosne i Hercegovine u prvom planu i u središtu izbornog procesa vođenog načelom „jedan građanin, jedan glas“.

Etnonacionalni identitet osobe ne smije biti isključiva determinanta u procesu upravljanja. Implementacija ovih presuda Evropskog suda za ljudska prava je od ključnog značaja za budućnost BiH. Doista, bilo je, prema očekivanjima Suda za ljudska prava, da se osporena kategorija “konstituentnih naroda” i svaka diskriminacija utemeljena na etničkom principu uklone iz Ustava Bosne i Hercegovine. U članu 43. presude Suda u slučaju ''Zornić protiv Bosne i Hercegovine'' (aplikacija 3681/06), Evropski sud
poziva na uspostavljanje jednakosti među građanima Bosne i Hercegovine te na ukidanje “konstituentnih naroda” kao zastarjelog koncepta koji svoj korijen ima tek u zaustavljanju ratnih dejstava sporazumom koji je potpisan da bi se zaustavili genocid i etničko čišćenje:

"Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir (ibid.). Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje."

Fraza “konstituentni narodi” je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali način na koji je ovaj termin evoluirao ne odgovara duhu ovog sporazuma. Nadalje, građani i ostali su također jasno spomenuti u Ustavu, čime se otvorio prostor za reformu i evoluciju koju Sud navodi u gore navedenom stavu.

Bez temeljnog restrukturiranja Ustava, kako je postavljen u Dejtonu, promjena za Bosnu i Hercegovinu neće biti moguća. Stoga, mi, građani i nerezidentni građani Bosne i Hercegovine, zajedno sa saveznicima, dragim prijateljima i nekolicinom nevladinih organizacija iz inozemstva, potičemo SAD da iniciraju i podrže proces kreiranja potpuno novog društvenog ugovora za 21. stoljeće u Bosni i Hercegovini.

Umjesto kompliciranog i izuzetno skupog sistema upravljanja, koji uključuje državnu vladu (Vijeće ministara), dva entiteta i deset kantona, podržite sveobuhvatnu ustavnu i izbornu reformu koja bi osigurala održivu demokratsku političku strukturu u Bosni i Hercegovini.

Da zaključim, presude Evropskog suda za ljudska prava ne bi trebale biti puko obilježavanje godišnjica neprovođenja kao podsjetnik na neravnopravnost građana Bosne i Hercegovine", navela je u svom pismu Azra Zornić.