Piše: Muamer Bandić, član Predsjedništva Stranke za BiH i zastupnik u Skupštini KS
Proces izbora suca Ustavnog suda BiH, u kome se već tokom konkursa znalo ko je taj najpametniji, najstručniji, najsposobniji, najhrabriji i prema Draganu Čoviću jedini legitimni kandidat za tu prestižnu funkciju, ponovo nas je podsjetio da Čovićevi sarajevski partneri svoje glasače smatraju zlatnim ribicama. Zlatne ribice inače prati mit da imaju veoma loše pamćenje, koje traje tek tri sekunde.
Sarajevski ogranak HNS-a istinski vjeruje da su Bošnjaci baš poput zlatnih ribica i da se ne sjećaju ni šta su im do jučer govorili o (ne)saradnji sa nacionalistima, vladavini prava, borbi protiv korupcije, pravdi, jednakosti, izgradnji institucija, borbi za državu i evropskim vrijednostima.
Pored svih lijepih predizbornih obećanja za promjenama “iz temelja” nova vlast je, dok je zasjela u fotelje, nastavila tamo gdje je prethodna stala, štaviše čineći neke stvari još grozomornijim nego što su ikada bile. Pogazili su sva obećanja i principe koje su zagovarali čineći ponekad sulude ustupke otvorenim neprijateljima države Bosne i Hercegovine i mrziteljima Bošnjaka, samo kako bi sačuvali svoje fotelje. Crvenih linija nigdje nije bilo, niti ih je iko spominjao.
Tek je puka sreća da su se s „Laktaškim sporazumom“ u Ambasadi SAD upalili alarmi, te su neke crvene linije postavili naši američki prijatelji. Nikada više, u modernoj političkoj historiji Bosne i Hercegovine, naša država i naš narod nisu bili podređeni ličnim interesima pojedinaca kao što je to slučaj danas. Vođeni tom glađu za ličnim namirivanjem trenutni vlastodršci nisu prezali ni od rušenja ustavno-pravnog poretka u FBiH, otvorene političke korupcije putem kupovine ruku u Skupštini Kantona Sarajevo, prepuštanja važnih državnih institucija poput Uprave za indirektno oporezivanje i Ministarstva sigurnosti BiH ljudima koji svakodnevno iskazuju prezir prema našoj državi, a Bošnjake, bez ikakvog povoda, časte svakodnevnim uvredama.
U sarajevskim općinama, gdje su u predizbornim kampanjama nudili najbolje, najpametnije, najhrabrije kandidate, te najprljavijim populističkim metodama blatili oponente, dobili smo na kraju četiri godine stagnacije, neuređenosti i potpune anarhije, dok se vlast bavila sobom, u potpunosti zaokupljena međusobnim obračunima oko atraktivnih građevinskih lokacija. I bez obzira što Trojka drži potpunu vlast po vertikali sve ovo je kulminiralo najtežom političkom krizom u Bosni i Hercegovini, izazvanom slijepom i kontinuiranom povlađivanju antidržavnim agentima u političkom sistemu BiH. Iako svakim političkim potezom i izjavom, Milorad Dodik i Dragan Čović uopće ne kriju da su vjerni sljedbenici ideologija i političkih ciljeva presuđenih u Hagu za genocid i UZP, to izgleda jedino naši najpametniji i najsposobniji lideri Trojke nisu vidjeli i dan-danas odbijaju da priznaju.
Na prvom mjestu ne žele da vide zbog ličnih interesa jer ih ovaj kriminogeni duet drži u vlasti, čime pokazuju da njih zapravo i ne interesuje budućnost ove zemlje, već ostvarenje ličnih interesa u onim oblastima koje im partneri prepuste na višim nivoima, te u onim dijelovima BiH, poput Sarajeva, gdje na lokalnom nivou drže vlast. Drugo, uopće ne razumiju unutarnju logiku nacionalizma i fašizma. Protiv nacionalizma i fašizma se ne bori tako što im se povlađuje i daju ustupci, posebne ne oni koji se suprotstavljaju logici prava i izlaze iz okvira ionako krhkog ustavno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Takav pristup samo jača ove antidržavne elemente, kojima su prepuštene državne i entitetske institucije i tome upravo svjedoči aktuelna politička situacija u Bosni i Hercegovini, ali i u Federaciji BiH.
Treće, lideri Trojke u političkom djelovanju zanemaruju važnost osiguranja stabilnosti pravnog poretka i izgrađenih institucija države za budućnost naše zemlje i sigurnost našeg naroda. Gdje god vrše vlast, bilo da je to općina, kanton, entitet ili država dobili smo vlast koja često ne poštuje i krši zakone i propise koje sama donosi, što šalje veoma negativnu poruku građanima i obezvređuje i zakone i institucije. Na kraju krajeva kako iko može od građana očekivati da oni poštuju zakone, kada to ne čini sama država, odnosno njeni predstavnici?!
Koliko je Trojka opterećena ličnim interesima pojedinaca svjedoči i činjenica da je rad Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH već godinu dana podređen samo jednom zadatku, imenovanju, onog s početka teksta najpametnijeg, najstručnijeg, najsposobnijeg, najhrabrijeg i jedinog legitimnog kandidata za Ustavni sud BiH, Marina Vukoje. Pri tome je, u tom bljutavom i montiranom procesu, pogažen svaki princip i svaki propis koji se mogao pogaziti, samo kako bi se ispunila volja Dragana Čovića. Svakodnevni problemi i interesi građana su potpuno zanemareni, pa čak i oni s najtežim oboljenjima u većinskim bošnjačkim kantonima.
I to sve zbog jednog stranačkog čovjeka! Izbor vjernog vojnika jedne partije i jedne antidržavne ideologije u Ustavni sud BiH više nije gutanje žaba, već da prostite, kusanje govana lopatom, za sve nas koji želimo da živimo u normalnoj i evropski uređenoj Bosni i Hercegovini. Ne znam i ne mogu da shvatim kako se bestidno može govoriti o izgradnji države i napretku, kada se proces izbora u najvišu sudsku instancu u našoj državi pretvorio u politički cirkus, jednu očitu korupcijsku farsu u kojoj su obesmišljeni svi propisi, procedure, principi, te u konačnici i same institucije Parlamenta FBiH i Ustavnog suda BiH?
Ustavni sud BiH je posljednja linija odbrane države Bosne i Hercegovine, od koje u ovakvim političkim okolnostima, ovisi opstanak države Bosne i Hercegovine i našeg naroda na ovim prostorima! Bez političke nezavisnosti i pravne profesionalnosti Ustavnog suda BiH ova država ne da neće nikada biti dio EU, već neće ni postojati. Politički montiranim procesom izbora sudije u FBiH u Ustavni sud BiH se ne ubacuje pravnik ili sudija profesionalac, već stranački vojnik bez dana sudske prakse, koji tu ostaje narednih 20 godina.
Dok nam na sva zvona pričaju o borbi protiv korupcije, mi svjedočimo školskom primjeru korupcije i to pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice, koja je ovu vlast i nametnula poništavajući izbornu volju jednog konstitutivnog naroda. Ja iskreno vjerujem da građani koji vole svoju zemlju vide i prepoznaju ovu kleptokratsku anarhiju, političku farsu i ljudsku nepravdu koja se danas odvija pred našim očima. Zbog ovakvih stvari ljudi bježe iz Bosne i Hercegovine glavom bez obzira i zbog ovakvih stvari naša djeca svakodnevno odlaze. Odlaze jer na svakom ovakvom slučaju visoke korupcije osjećaju da Bosna i Hercegovina nije više njihova zemlja, već privatni posjed Milorada Dodika i Dragana Čovića, u kojem onaj pošteni, fini i politički neuzemljeni svijet nema šta da traži. Razočarenje za Čovićeve i Dodikove sarajevske vazale je što najnovija istraživanja pokazuju da zlatne ribice imaju impresivna sjećanja.
Pozivam građane Sarajeva, Federacije BiH i sve patriote, da pamte šta im je ko pričao, a sude svakoga po onome šta je i za koga radio. Izbori dolaze, pa sami sudite onima, koji su svojevoljno i svojim rukama u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, učestvovali u ovoj korupcijskoj i antidržavnoj farsi jer ti vam ljudi, svjesno ili nesvjesno, rade o glavi!