STRATEGIJA JE MISAONA IMENICA Konaković na školovanje diplomate šalje u Mađarsku, a ministri odbrane vojne kadrove u Srbiju!

Piše: A. Čorbo-Zećo

Damir Arnaut, ambasador Bosne i Hercegovine u Njemačkoj gostujući na Face TV izrekao je tvrdnju, za koju se i prije glasanja o Rezoluciji o Srebrenici u UN-u, znalo da je greška – odlazak Elmedina Konakovića na noge Orbanu bila je strašna greška!

“BiH i svi njeni zvaničnici trebaju izvući vrlo važnu političku lekciju, a to je prije svega sa kojim zemljama graditi strateške odnose. Mislio sam da je pogrešna odluka donesena od strane ministra vanjskih poslova da se uđe u strateške odnose s Mađarskom, da njihovo Ministarstvo vanjskih poslova trenira naše osoblje. Evo ovo glasanje u UN je potvrdilo da je to bila ogromna strateška greška otići na noge Orbanu hvaliti se rotacijama i sirenama na putu do Budimpešte i predati naše diplomate, vrlo vrijedne sposobne ljude na dogmatsko učenje mađarskim diplomatama, koji nisu ni trepnuli, a glasali su protiv ovakve jedne rezolucije.

Suzdržani su imali brojne svoje razloge geopolitičke naravi, ali glasati protiv, to je za jednu europsku zemlju nedopustivo, a onda je pogotovo nedopustivo za BiH da uđe u bilo kakvo strateško partnerstvo sa tom zemljom pogotovo da im naše diplomate na tanjiru damo da ih oni obučavaju”, kazao je Aranut.

Ali, ovo o čemu govori Arnaut sasvim izvjesno nikog mnogo ne dotiče, iako bi trebalo da se upale svi alarmi. Jer, ono što Arnaut nije rekao, doduše nije ni bila tema, jeste činjenica da se unazad više godina šalju vojni kadrovi na obuku u Srbiju i to za potrebe vojno-sigurnosnog sektora. Niti prethodni ministar odbrane, a ni sadašnji ne vide ništa sporno u tome da se kadrovi školuju u zemlji koja je otvoreni neprijatelj BiH.

Obojica su Bošnjaci, kao što je i Elmedin Konaković, a očito im je zajedničko da strategiju niti poznaju niti mogu zaključiti koliko je važno ono o čemu je govorio Arnaut, ali i ovo što slijedi u nastavku teksta.

Naime, u Hrvatskoj se i dalje školuju isključivo hrvatski i dio bošnjačkih kadrova u Oružanim snagama BiH dok se u Srbiji školuju pripadnici OS BiH koji su isključivo srpske nacionalnosti.

Jednonacionalni sastav polaznika vojnih akademija u drugim zemljama može biti uobičajen, ali to u okolnostima Bosne i Hercegovine ima sasvim drugačiju dimenziju.

I dok iz Ministarstva odbrane BiH govore da nisu u mogućnosti utjecati na prijave kandidata koji se prijavljuju na javne konkurse za vojne akademije u drugim državama, porazno je da se još nikada nije progovorilo o tome da se vojni kadrovi ne mogu školovati u zemljama koje su bile agresori na BiH, te uobličiti neku strategiju u kojoj će se kadrovi iz BiH školovati u trećim zemljama, najbolje onim koje su članice NATO-a.

Jer ukoliko će nam Rezolucija o Srebrenici, odnosno glasanje za istu, poslužiti kao osnov da se BiH odredi prema zemljama koje su bile protiv i izrade strategiju o tome koje zemlje će biti partnerske u smislu školovanja diplomata, zašto nam ne bi poslužila i za odluke o tome gdje će se školovati vojni kadrovi BiH.

Ako je Rezolucija o Srebrenici, a jeste, afirmacija sudskih presuda, onda znamo da je Srbija kažnjena jer nije spriječila genocid u Srebrenici.

Političko i vojno vodstvo Hrvatske kažnjeno je krajem 2017. godine pred Međunarodnim sudom u Hagu za udruženi zločinački pothvat.

Ove presude međunarodnih sudova potvrdile su snažan utjecaj hrvatskih i srbijanskih vlasti na dešavanja u Bosni i Hercegovini tokom rata. Taj utjecaj nastavljen je do danas. Bosna i Hercegovina ne može postati članicom NATO saveza dok to ne odobri zvanični Beograd, a onda im BiH pošalje kadrove na školovanje. Djeluje samodestruktivno i očajno!

Tako ovu rezoluciju zvaničnici BiH mogu iskoristiti i za izradu strategije u kojoj će prestati ponašati se bolesno i slati kadrove na školovanje u neprijateljske zemlje – kako diplomate tako i pripadnike Oružanih snaga BiH.