O’Brienu je Srbija garant regionalne sigurnosti, a Vučić gomila oružje - Znamo ko mu je cilj, pitanje je vidimo li?

Piše: Rasim Belko

– Vjerujem da ćemo u saradnji sa brojnim privrednicima moći da do kraja godine pokažemo veliku količinu dronova-samoubica ili dronova-kamikaza. Sve će biti domaće proizvodnje i to će predstavljati veliku prednost Srbije u odnosu na okruženje. Srbija je ozbiljna država koja ima ozbiljnu vojsku, spremamo se da sačuvamo svoju zemlju, jer u sadašnjim uslovima ako nemate dovoljno snažnu vojsku nećete imati ni zemlju ni državu.

Poruka je ovo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koju je sa Topčidera uputio susjedima, a ponajprije Bosni i Hercegovini i Kosovu kao targetiranom prostoru proširene Srbije, odnosno srpskog sveta.

U kasarni na Topčideru prikazan je dio arsenala Vojske Srbije, a Vučić je uz prisustvo izvođača secesionizma u BiH Milorada Dodika jasno naglasio da će Srbija još da se naoružava. I to ofanzivnim naoružanjem. Dakle, naoružanjem koje služi za napad i osvajanje teritorije, a ne kako to Vučić pokušava predstaviti za odbranu Srbije, jer i Vučić i cijela regija znaju da Srbiju niko u okruženju ne namjerava napasti.

Ali Vučić od dolaska na vlast kontinuirano napada u više pravaca. Politički je preko pipaka osvojio Crnu Goru, te ostvario stratešku prednost u realizaciji projekta srpski svet. Naoružavanje Vojske Srbije provodi u kontinuitetu i tako jasno daje svima na znanje da u skladu s onom Dodikovom, čeka povoljan trenutak za realizaciju projekta.

Ali, ni Bosnu ni Kosovo ne bi toliko plašila vojna moć Srbije, jer bila je Srbija i devedesetih moćna pa planove nije uspjela realizovati. Više ih mora uplašiti kontinuirana politika koja u Srbiji vidi zaštitnicu mira na Zapadnom Balkanu, pa povrh svega i nosioca regionalne ekonomske saradnje.

Dvosmisleno je zato da sa Zapada Bosni i Kosovu poručuju da su strogo opredijeljeni za očuvanje njihovog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, a istovremeno ih prepuštaju tokovima koje kontroliše Beograd.

Tokom svoje posjete Sarajevu, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen predstavila je program privrednog rasta, što su ovdašnji komentatori i analitičari odlično prepoznali kao prepakovani Otvoreni Balkan. Jer, taj program podrazumijeva ekonomsko uvezivanje zemalja Zapadnog Balkana koje nisu u EU, a ne moramo pogađati ko ima primat među tim zemljama.

Istovremeno, tokom brifinga za novinare evropskog odjela State Departmenta, pomoćnik sekretara Biroa za evropska i evroazijska pitanja, ambasador James O'Brien podržava program Von der Leyen, ali i kaže:

“I mislim da ćemo očekivati da će ove parlamentarne grupe raditi zajedno da isporuče ono što je potrebno građanima Srbije i, iskreno, i regionalnoj stabilnosti, i to je fokus koji ćemo imati dok idemo dalje. Mislim da ne želimo da propustimo kako konstelacija političkih snaga pruža veoma jasan način da vidimo kako Srbija napreduje i ko je za to odgovoran. I mislim da je to dobrodošla stvar za narod Srbije i za sve nas”.

Iako sumnja u integritet u Srbiji, O’Brien koji za koji dan dolazi u BiH ipak stavlja fokus na saradnju SAD sa Srbijom zarad REGIONALNE STABILNOSTI!

A svima nama koji živimo u komšiluku Srbije jasno je još od prije 30 godina kako Srbija čuva stabilnost. Jasno je to i O’Brienu, koji je pisao Dayton u danima nakon genocida i udruženog zločinačkog poduhvata u čijem su počinjenju saučestvovali pripadnici vrha Službe bezbednosti (danas BIA), ali i Vojske i policije Srbije.

Bosni i Kosovu u takvom razvoju situacije ne preostaje ništa drugo nego da prvenstveno pokušaju pripremiti se kako bi zaštitili stanovništvo. Jer, ne bi im se smjelo ponoviti da “čuvari regionalne stabilnosti” ponovo pokolju nezaštićenu djecu, žene i starce. Isto tako, Bosna naročito mora mijenjati pravce u razvoju odbrambene moći, jer ukoliko ne bude spremna odgovoriti Vučićevim kamikazama, Lazarima, Milošima i čemu sve ne, nije nemoguće da je popolove, a ovaj ili neki drugi O’Brien zaključi u State Departmentu ili Kongresu kako je to dobro zbog regionalne sigurnosti.

Jer, O’Brien, čovjek koji 1. februara dolazi u Sarajevo, pisao je Dejton iz kojeg se rodio secesionizam Rs i HZHB, paralelne veze kojima se otima Bosni u korist Srbije i sve slične nedaće kojima smo izloženi od tada do danas.

Zato nemamo pravo biti naivni i vjerovati da taj isti O’Brien jednog dana neće napisati sporazum po kojem, uslovno rečeno, Bosna pripada Srbiji, a Hercegovina Hrvatskoj. Na kraju krajeva napisao je da Srebrenica pripada Rs čija je vojska genocidom etnički očistila Srebrenicu i Podrinje.

A Vučić se ne naoružava da bi se slikao, jednog dana kada nagomila dovoljno naoružanja i dovoljno spremnih profesionalnih i rezervnih vojnika sa završenom obukom, neće imati dilemu da krene prvenstveno na Bosnu. Jer, čovjek koji je spreman izaći iz frižidera zarad političke kampanje, dovoljno je indoktriniran psihologijom i svetosavljem da ratuje, baš kao i njegov nekadašnji idol!