Nije za konflikt, osim sa Komšićem: Je li opozicija posvađala Konakovića i Čovića sa Zapadom ili njihov nerad?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Svađaju se sa svim važnim partnerima Bosne i Hercegovine, šire antizapadnu histeriju, a prijateljstva na Istoku su nam skoro uništili, riječi su ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića i lidera NIP-a govoreći o opoziciji, a prvenstveno misleći na SDA, DF, NES i SBiH. Istini za volju više puta je ovakve tvrdnje iznio Konaković, prvenstveno misleći na kritike koje predstavnici ovih stranaka upućuju ka ambasadoru SAD-a Michael Murphyju i visokom predstavniku Christianu Schmidtu.

Konaković ističe da ne želi svađu, doduše, shvatili smo ne želi svađu sa Dodikom i Čovićem, a u 'rat' sa Komšićem tako lako ulazi!

Konaković se nije svađao, nije se suprotstavljao, šutke je ispunjavao sve što se od njega tražilo, a onda je dobio, kao i cijela 'trojka', politički šamar iz Ambasade SAD! Dogovor iz Bakinaca nije ono što će prosperirati BiH. Vrlo precizno i jasno prijedlozi sadržani u dokumentu napisanom u Laktašima 18. januara govore mnogo o izborima, a vrlo malo o izbornom integritetu. Valjda poučeni ranijim dešavanjima Dodik i Čović ovaj put snimali su partnere iz Trojke.

Naravoučenije pazi kojeg vuka hraniš. To bi mogla biti i poruka za Murphyja koji je previše vjerovao u Trojkinu sposobnost da 'obuzdaju' Milorada Dodika, ne znajući da se prvo oni između sebe ne mogu obuzdati, a onda se još desi i slučaj Dragan Čović.

Njegovo stopiranje izgradnje Južne interkonekcije do koje je SAD jako stalo, uzburkalo je duhove. Konaković je sakrivao istinu, govoreći da 'ide projekat', i neko vrijeme pronošena je ta laž medijima.

Konaković nije kritikovao Dragana Čovića za njegov otvoreni sukob sa Murphyjem niti je jednom riječju kazao da 'nas svađa sa Zapadom', kako često optužuje opoziciju tvrdeći da oni nemaju prijedloge za rješenje problema i da samo smišljaju kako da zakoče ili uspore procese.

Zapravo, sve što rade Dodik i Čović Konaković i ekipa fakturišu opoziciji, a sada kada je konačno i sam Murphy uvjerio se u aljkavost i puno rečenog, a malo urađenog nastala je panika. Ne treba biti filozof, a ni veliki diplomata da vidiš da je urađeno ništa, a da skrivanje iza opozicije liči samo na Vučićev metod poznat kao 'a šta su radili oni prije', jer prosto je nemoguće da se od opozicije očekuje da uradi nešto na putu EU, dok većina ima i potrebne ruke i preuzete funkcije.

Znači li ovo da je opozicija 'svađajući' se sa zapadom posvađala Konakovića sa istim ili se 'trojka' toliko zapetljala u svoje laži da više nema kuda. Opet Sjedinjene Države, kada je gusto, pokažu da su prijatelj Bosne i Hercegovine. Sjedinjene Američke Države napominju, jedini legalni način da se odgovori na presude Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa Predsjedništvom BiH je kroz ustavne amandmane!

I povod sastanka kojeg sada traži Trojka je ova tvrdnja, ne bi li ublažili 'šok i nevjericu' u Ambasadi SAD, u kojoj ibret ne prestaje. Jezičke akrobacije Dragana Čovića, o nekom fantomskom izboru člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda, pa još kroz neku plutajuću 'Herceg-Bosnu' ne može biti ugrađeno u Izborni zakon, jer Ustav BiH kaže drugačije.

Ali fenomen je to koji treba izučavati, da Trojka to uvidi tek kada reaguje Ambasada SAD, a da ne poslušaju plejadu pravnih stručnjaka, uglednih profesora ustavnog prava, pa na koncu i opozicije. Ne, Konaković će otvoriti front s njima, neke će nazvat botovima, neke kočničarima puta BiH u EU!

U konačnici i u Briselu znaju da Predsjedništvo BiH nema zadataka na reformskom putu BiH, već Vijeće ministara BiH, koje ne radi ništa. Jer sve i da neko od članova Predsjedništva BiH zatraži da se ne otvaraju pregovori sa BiH (što je usput rečeno laž), ne bi im želje bile uslišene, jer Vijeće ministara kada završi posao, put je otvoren!

A, u Vijeću ministara sjedi Konaković i njegovi partneri koji osim što snimaju njega tokom pregovora, rade na predlaganju zakona koji će udovoljiti nekim njihovim ličnim potrebama (mandat direktora u BHANSA, upošljavanje stranih državljana kao savjetnika itd.).

Očito se traži alibi za već unaprijed osuđeni neuspjeh. I razumijemo da je lakše okriviti Komšića, koji je eto 'svađajući' se za zapadom posvađao Konakovića, Čovića i Dodika sa Amerikom! Istina je mnogo jednostavnija od one laži koju nam serviraju – radite, jer u radu je spas, a ne priči!