Članak

ANALIZA IZ PODGORICE

Crna Gora kroz 365 burnih dana: Godina izbornih ciklusa, političkih igrokaza i beskonačnog populizma!

Dva izborna ciklusa na državnom nivou, umnogome su promijenila sliku crnogorske političke scene. Izmijenjene su dominantne snage unutar strukture vlasti, ali i rukovodstvo većine opozicionih partija.

Crna Gora: Nakon Mile došao Jakov, nakon Dritana Milojko

Godinu na odlasku i dešavanja u Crnoj Gori za Patriju analizira Nevena Kovačević

Za nama je turbulentna godina.

Dva izborna ciklusa na državnom nivou, umnogome su promijenila sliku crnogorske političke scene. Izmijenjene su dominantne snage unutar strukture vlasti, ali i rukovodstvo većine opozicionih partija.

Svjedočili smo teškim optužbama, a nedugo zatim i naglim pomirenjima, brojnim aferama kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, te nebrojenim populističkim potezima - ključnom sredstvu u borbi za vlast.

Od lidera u procesu evropskih integracija, Crna Gora postala je "rak rana" Evrope. Nezaobilazni su bili i darovi u vidu raznolikih uticaja najbližeg nam susjeda na unutrašnje procese. Nakon višemjesečne postizborne sage, proces formiranja vlasti dovršen je posljednjeg dana oktobra, izborom Vlade na čelu sa Milojkom Spajićem.
U ovom tekstu, pravimo presjek najvažnijih političkih dešavanja, a koja smo pojedinačno analizirali tokom godine na izmaku.

Fijasko ideje o formiranju Lekićeve Vlade, blokada evropskog puta i zakazivanje predsjedničkih izbora

Početak godine obilježio je pokušaj stare-nove parlamentarne većine da, nakon usvojenih izmjena Zakona o predsjedniku, čiju će neustavnost kasnije potvrditi i Ustavni sud, zakrpi rupe u svojim redovima, formiranjem Vlade na čelu sa liderom DEMOSa Miodragom Lekićem.

No, ubrzo je i sam Lekić nevoljno potvrdio da je dijalog propao. Lideri Demokratskog fronta optuživali su GP URA Dritana Abazovića i SNP da zarad ostanka na vlasti u formi tehničkog mandata sabotiraju čitav proces.

Abazovićeva Vlada, nastavila je tako tehnički mandat, nakon pet ipo mjeseci od izglasanog nepovjerenja. U isto vrijeme, nedugo nakon objavljenog snimka raportiranja predsjednika nekoliko opština pred Milicom zavetnicom, Crna Gora se našla u centru novog regionalnog skandala. Abazovićevi ministri, Marko Kovač i Aleksandar Damjanović, prisustvovali su obilježavanju neustavnog dana Republike srpske, aplaudirajući Vladimiru Putinu, Miloradu Dodiku, slaveći secesionizam i ratne zločine. Pravdanje privatnim odlaskom u Banja Luku bilo je uzaludno. Beskrupulozno sramoćenje države ne može se zaboraviti, a još manje opravdati.
Nizala su se upozorenja evropskih zvaničnika, koja nije čuo jedino premijer, zaokupljen guranjem Crne Gore u Open Balkan. Izborom troje sudija, odblokiran je Ustavni sud, ali je mjesto nedostajućeg, sedmog sudije ostalo upražnjeno.

Propali pregovori o Vladi ubrzo su pali u sjenku, iznenadnom odlukom predsjednice Parlamenta Danijele Đurović da raspiše predsjedničke izbore za 19. mart. Iako se pregovaralo o zajedničkim nastupima, tridesetoavgustovska većina je u prvom izbornom krugu imala četiri, a opozicija dva predstavnika. Sedmi kandidat bio je influenser Jovan Radulović.

Predizbornu kampanju obilježila je afera dvojnog državljanstva Milojka Spajića, sadašnjeg premijera i prvobitnog predsjedničkog kandidata pokreta Evropa sad. Brzina kojom je MUP Srbije Državnoj izbornoj komisiji dostavljao dokumentaciju koja je potvrđivala navode o Spajićevom dvojnom državljanstvu, ukazivala je na težnju njegovog što hitnijeg isključivanja iz predsjedničke trke, budući da u slučaju Andrije Mandića koji je javno priznao da posjeduje srpsko državljanstvo, efikasnost nije bila ni približna.

Već tada, počeo se nazirati sukob dva lidera PES-a, Spajića i Jakova Milatovića, nakon što se se Milatović, javnom kritikom partijskog kolege, faktički pridružio predstavnicima gotovo svih političkih subjekata, koji su Spajića optuživali za prevaru. Spajić se konstantno zaplitao u pokušajima obmanjivanja javnosti, da bi nakon odluke DIK-a o odbijanju njegove kandidature, prepustio mjesto Milatoviću, nesuđenom gradonačelniku
Podgorice.

Neočekivan rezultat predsjedničkih izbora i odlazak Mila Đukanovića sa čela DPS-a

Shodno prognozama koje su ukazivale da će protivnik Mila Đukanovića u drugom krugu biti Andrija Mandić, neposredno pred izbore uslijedila je i njihova predsjednička debata. Ni ovaj izborni proces nije mogao proći bez prljave kampanje u kojoj su dominantnu ulogu imali prosrpski portali.

Najperfidniji potez, nesumnjivo je bilo objavljivanje snimka razgovora Draginje Vuksanović Stanković, s ciljem njene diskreditacije, u vrijeme izborne ćutnje. Tokom izbornog dana nizale su se dezinformacije, dominantno usmjerene na predstavnike opozicije: tajni susret Đukanovića i Vuksanović Stanković, prebijanje gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića...

Iznenađujući izborni rezultat - umjesto Mandića, Đukanovićev protivnik u drugom krugu bio je Milatović. Nakon objavljenih rezultata, kandidatkinja SDP-a Draginja Vuksanović Stanković je, usljed lošeg izbornog rezultata, saopštila da se povlači iz politike, a ubrzo je ostavku na partijske funkcije podnio i lider partije Raško Konjević. Uspjeh novoformiranog PES-a ujedinjuje tridesetoavgustovce, koji pozivaju birače da u drugom krugu podrže Milatovića.

Svrgavanje Đukanovića, postalo je značajnije od samih izbora.

Da se nije radilo o glasanju za bilo koga, a protiv Đukanovića, Milatović, izvjesno, ne bi postao šef države.
Izborna pobjeda slavila se uz srpske zastave i šovinističke pjesme, dok su iz najbližeg susjedstva stizale poruke o padu diktatora i finalnom oslobođenju Crne Gore. Na izborni dan, kamere na graničnim prelazima odjednom su ugašene, što je pravdano tehničkom greškom i preopterećenošću sistema. Međutim, upravo ovih dana ispostavlja se da smo bili u pravu kada smo pisali da nije riječ o propustu, već o prikrivanju nezakonitog dovođenja birača, organizovanog od strane režima Aleksandra Vučića. Scenario po uzoru na bitke za Budvu, Podgoricu i Nikšić.

Dobro testirane prakse na primjerima Crne Gore i Rs-a, Vučić je primijenio na posljednjim izborima u Srbiji, služeći se utvrđeno funkcionalnim metodama. Tezu o nezakonitom dovođenju birača u države regiona, eksplicitno je prije nekoliko dana potvrdio visoki funkcioner SNS-a Vladimir Đukanović. Nakon poraza na predsjedničkim izborima, Milo Đukanović podnosi ostavku na funkciju predsjednika DPS-a, a zamjenjuje ga Danijel Živković.

Đukanović je predsjednički mandat završio posjetom Berlinu, a Milatovićeva inauguracija organizovana je u Podgorici, umjesto na Cetinju. Povod za promjenu mjesta inauguracije bio je incident u kome je, tokom konvencije u prijestonici, Milatović navodno napadnut od strane grupe građana, a za pripremanje napada
optuživan je DPS.

Crna Gora dobila je predsjednika koji je politički sin Momira Bulatovića, relativizator genocida u Srebrenici, malignih uticaja velikosrpskih nacionalista i antidržavnih poteza njihovih ovdašnjih sluga.

Parlamentarni izbori i turbulentni pregovori o Vladi

Milo Đukanović je sredinom marta, u jeku predsjedničke kampanje, donio ukaz o raspuštanju Skupštine i odmah potom raspisao prijevremene parlamentarne izbore za 11. juni. Politički oponenti tvrdili su da se radi o nezakonitom potezu, a ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić iznio je genijalan prijedlog - ne objavljivati ukaz u službenom listu.

Predizborni period obilježio je raspad DF-a, istupanjem Pokreta za promjene iz tog saveza, kao i pomirenje Dritana Abazovića i Alekse Bečića, čije partije se odlučuju za koalicioni aranžman. Do danas, ove dvije partije nijesu izašle iz začaranog kruga ljutih protivnika i beskompromisnih saveznika.

Zajednički nastup opozicionih partija izostao je i ovoga puta, te se SDP opredijelila za samostalan izlazak na izbore, što ih je, uz brojne greške, koštalo gubitka parlamentarnog statusa. Izborna kampanja protekla je u znaku populističkih obećanja o povećanju plata i penzija i sedmočasovnom radnom vremenu kroz program Evropa sad 2, ali i afere Do Kvon, koju su lansirali tehnički premijer Abazović i ministar Adžić, a do danas nije razjašnjena.

Spajić, koji je, objavljivanjem sadržine navodnog Do Kvonovog pisma doveden u vezu sa sumnjivim poslovima uhapšenog južnokorejskog kralja kripto valuta, ni ovoga puta se nije snašao, pa su prilično neuvjerljiva opravdanja davala novi zaplet čitavoj aferi, koja je izazvala trajnu netrpeljivost na liniji bivšeg i sadašnjeg premijera i njihove dvije partije.

Iako su iz PES-a tvrdili kako Abazović traži tužioca koji bi uhapsio Spajića, sve je ostalo na nivou predizbornog marketinga. Uprkos rekordno niskoj izlaznosti, PES je očekivano osvojio najveći broj glasova, a odmah iza
njih našla se koalicija okupljena oko DPS-a. Spajić je odmah isključio mogućnost saradnje sa DPS-om i URom.
Abazovićeva tehnička Vlada, nastavila je sa donošenjem odluka upitnog legitimiteta. Smijenjen je direktor Uprave policije Zoran Brđanin, a nezakonitost njegove smjene u dva navrata je potvrdio Upravni sud.

Unutarpartijska borba Milatovića i Spajića postajala je sve očiglednija zakazivanjem odvojenih sjednica preedsjedništva i glavnog odbora. Nakon provedenih konsultacija sa predstavnicima partija, Milatović je Spajiću i formalno dodijelio mandat za sastav Vlade. Uslijedili su mučni pregovori koje je obilježio netransparentan odnos prema javnosti. Vječiti premijer Abazović, priželjkivao je finalni krah pregovora, slavodobitno ponavljajući opasku o torti koja će se pokvariti.

Iznio je i spektakularnu tvrdnju kako ih međunarodni partneri mole da budu dio Vlade, iako je bilo sasvim jasno da je blokadom evropskog puta potrošio sve kredite kod zapadnih i evropskih partnera.

Raskol između Spajića i Milatovića produbljuje se nakon saopštavanja da će Vlada biti formirana bez koalicije ZBCG i da je pozicija predsjednika Skupštine namijenjena Aleksi Bečiću. Frontovci za pomoć mole Milatovića, koji sve otvorenije kritikuje način i principe vođenja pregovora.

U međuvremenu, stižu prijeteća upozorenja iz susjedstva - srpski ministar odbrane Miloš Vučević poručuje da će nam se priznanje Kosova obiti o glavu, predviđajući ukrajinski scenario, Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, ali i iopozicionarka zavetnica, plasiraju lažne tvrdnje kako u Vladi neće biti Srba.


Poslanice Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović usprotivile su se najavljenom konceptu Vlade sa Demokratama i manjinskim partijama, što Spajića dovodi u pat poziciju. Umjesto prognozirane podrške od 44 poslanika, došlo se do upitne većine od 41, naročito nakon što su i Demokrate stale na stranu ZBCG, postavljajući jasan uslov - neće podržati Vladu, ako njeno formiranje bude zavisilo od Mehmeta Zenke, koga su često nazivali DPS satelitom.

Pod pritiskom Milatovića i njegove struje, a zarad smirivanja sve izraženijih unutarpartijskih tenzija, Spajić popušta, svjestan činjenice da od konstituisanja Vlade zavisi njegovo političko preživljavanje.

Umjesto Aleksi Bečiću, mjesto predsjednika Skupštine ponuđeno je Andriji Mandiću. Tako smo od svakodnevnih prepucavanja na temu ko je šta nudio, a ko odbijao, došli do harmoničnog raspleta drame pune preokreta, od ljubavi do mržnje, nalik toksičnim ljubavnim vezama.

Ubrzo je potpisan i koalicioni sporazum, koji predviđa rekonstrukciju Vlade nakon godinu dana, sa 4 resora kojima će rukovoditi ministri iz proruskog DF-a. Iz vlasti su isključene gotovo sve manjinske partije osim dijela albanskih stranaka. Stvoreni su svi preduslovi za nastavak konstitutivne sjednice Skupštine, koja je započeta još u julu.

Pretposljednjeg dana oktobra, Andrija Mandić, četnički vojvoda, izabran je za predsjednika Parlamenta, a pitanje da li je takav izbor zakonit, imajući u vidu posjedovanje dvojnog državljanstva, ostalo je da visi u vazduhu.

Politička saga završena je izglasavanjem Spajićeve Vlade, nakon cjelonoćne i burne skupštinske rasprave, tokom koje je novoizabrani premijer odbio pročitati i obrazložiti svoj ekspoze, čime je flagrantno prekršio Ustav. Vlada koju suštinski kontroliše četnički vojvoda, po sastavu najglomaznija, uz mogućnost dodatnog povećanja broja resora nakon rekonstrukcije.

Tako je i zvanično otišla u prošlost Vlada Dritana Abazovića, koja će ostati upamćena po najdužem tehničkom mandatu u istoriji, rasipničkom odnosu prema javnim finansijama i državnim resursima, brojnim aferama, ali i sluganskom misionarstvu, kojim je Abazović dobrano doprinio ostvarenju krucijalnih interesa zvaničnog Beograda.

Afere Abazovićeve Vlade

Navešćemo samo neke od afera, koje su potresale crnogorsku, ali i međunarodnu javnost neposredno pred kraj Abazovićeve vladavine, a sve pod krinkom borbe protiv kriminala i korupcije.

Prisjetimo se spektakularne akcije u hotelu Podgorica, u kojoj su, iz još nepoznatih razloga pretresani gosti i zaposleni, a zatim i afere nalik na akcioni film- u depou podgoričkog Višeg suda, otkriven je tunel koji je prokopavan duže vrijeme i vjerovatno bi ostao tajna, da se službenica suda nije požalila na promaju.

Da ne zaboravimo i blamažu države na zasijedanju Generalne skupštine UN, prisustvom dvije brojne delegacije, predvođene Milatovićem i Abazovićem.

Tehnički premijer je posjetu Njujorku iskoristio za saopštavanje novih, samo njemu poznatih spektakularnih detalja o povezanosti medija i organizovanih kriminalnih grupa, te plaćenicima iz Evropskog parlamenta koji pišu godišnje izvještaje.

Prve odluke Vlade, nove parlamentarne prakse i popis

Popis stanovništva pripremala je Vlada Dritana Abazovića, po diktatu zvaničnog Beograda. Prvobitni rok na kome se insistiralo bio je početak novembra. Opozicione partije su tokom oktobra otpočele kampanju bojkota popisa, navodeći da Abazovićeva Vlada ne želi pregovarati o učešću opozicije u popisnim komisijama, te
obezbjeđivanju kontrolnih mehanizama.

Abazović, dosljedno sprovodeći interese nalogodavaca iz susjedstva, autokratski je odbijao pregovarati sa opozicijom. Popisne komisije formirane su prema rodbinsko-kumovskoj liniji. Višemjesečna agresivna pretpopisna kampanja iz susjedstva, prolazila je gotovo ispod radara, sve dok u Podgoricu nije stigao Vučićev duhovnik Porfirije Perić.

Ne treba podsjećati na propagandni govor održan u hramu Hristovog vaskrsenja, uz prisustvo srpskih ultradesničarskih opozicionara. Osim jednoidentitetskih i jednojezičnih poruka, Porfirijevu posjetu obilježili su i sastanci sa Abazovićem i Milatovićem. Popisne projekcije nizale su se i dolazile sa najviših adresa, kako iz Srbije, tako i iz Republike srpske.

Kako bi pokušao izbjeći bojkot, novoizabrani premijer predlaže odgađanje popisa za mjesec, a odluka je formalizovana na prvoj sjednici Vlade. Uslijedio je dijalog sa opozicijom, civilnim sektorom i vijećima manje brojnih naroda. Uporedo sa početkom popisnog dijaloga, stigao je i izvještaj Evropske komisije, u kome se,
najkraće rečeno, konstatuje stagnacija u gotovo svim oblastima. Za vlast mapa puta, za opoziciju najlošiji izvještaj od početka pregovora, a za Abazovićevu Vladu gotovo beznačajan dokument, u maniru standardnog bježanja od političke odgovornosti.

Nakon niza kalkulantskih igrica, opozicija odustaje od bojkota, tvrdeći kako su ispunjeni svi zahtjevi sadržani u sporazumu koji su potpisali sa Spajićem. Popis je, nakon dva odgađanja, počeo 3. decembra, uprkos brojnim kontroverzama koje su pratile čitav proces, svakodnevnim projekcijama rezultata koje su saopštavali srpski i ovdašnji propagandisti, kontradiktornim informacijama, te ranijim tvrdnjama opozicije da popis namještaju pripadnici BIA angažovani u Monstatu.

Sam proces pratile su brojne afere, koje dovode u pitanje njegov legitimitet: raskid ugovora sa popisivačima i instruktorima zbog korišćenja takozvanepiši briši olovke u nekoliko opština, nedostatak popisivača, primjedbe građana koji nijesu popisani, an uoči kraja popisa predsjednik komisije za izradu softvera za kontrolu podataka podnosi ostavku.

Uprkos svemu navedenom, te prijetnjama opozicionara da će prekinuti proces ako softver do kraja popisa ne bude izrađen, juče su iz opozicije licemjerno hvalili rad Monstata. Izborom Andrije Mandića za predsjednika parlamenta, odjednom su utihnula zapadna upozorenja o pripadnicima rusko-srpske agenture kao neprihvatljivim partnerima.

Svjedočili smo i praksi koja vjerovatno predstavlja novinu u istoriji ne samo crnogorskog, već i evropskog parlamentarizma - Mandić je održao sjednicu pred praznom plenarnom salom, bez prisustva poslanika.

Burna skupštinska zasijedanja, prepuna teških optužbi i verbalnih prijetnji, koje su umalo dovele i do fizičkog sukoba između Dritana Abazovića i poslanika Socijaldemokrata Nikole Zirojevića. Gotovo u isto vrijeme, predsjednik države se, u Beogradu, klovnovski divio Vučićevom poznavanju vina.

Vrlo brzo, prešli smo put od Milatovićevog divljenja Vučiću, do Mandićevog prisustva proslavi izborne pobjede u štabu SNS-, čime je bestidno ponizio instituciju kojom predsjedava, ali i državni integritet.

Premijer Spajić, zaokupljen "ekonomskim" temama, prećutao je Mandićevo brukanje države, dok se Milatović poslužio dobro oprobanom tehnikom - relativizacijom.

Tako je slučaj "bez kravate" ostao bez reakcija Vlade i parlamentarne većine, u kojoj bi se mnogi rado mijenjali sa Mandićem. Faruk Resulbegović izabran je za sedmog sudiju Ustavnog suda, kao i tri člana sudskog savjeta,
dok se na izbor Vrhovnog državnog tužioca i dalje čeka.

Popune mjesta u pravosuđu, poslužile su kao novo sredstvo za prikupljanje političkih poena i hvalisanje efikasnim rezultatima Vlade i nove većine, na planu deblokade procesa evropskih integracija.

Najavljeno je i vraćanje pozicije glavnog pregovarača, koju je ukinula abazovićeva Vlada. Smjenom jednog od Abazovićevih ključnih saradnika Artana Kurtija, nagoviještene su krupne kadrovske promjene u ANB I čitavom bezbjednosnom sektoru.

Rezime lokalnih igrokaza

Podgorica je u aprilu, nakon šest mjeseci čekanja, dobila novu lokalnu vlast, na čelu sa gradonačelnicom Oliverom Injac, nakon čega se krenulo sa nizom nezakonitih imenovanja. U Nikšiću je i zvanično donijeta odluka o proglašenju slave grada, protiv predsjednika opštine Marka Kovačevića pokrenut je postupak zbog povrede ugleda države, odnosno slučaja podizanja srednjeg prsta tokom izvođenja državne himne, na proslavi jubileja nikšićkog dnevnog centra.

Kakav je bio ishod postupka, nije teško zaključiti - Kovačević je oslobođen optužbi. Uhapšeni predsjednik opštine Budva Milo Božović, iz zatvora je potpisivao zarade zaposlenih. U Andrijevici građani mjesecima blokiraju rad lokalnog parlamenta, dok je u Pljevljima lokalna vlast vjerski praznik Sveta Petka proglasila za novi Dan opštine. Za kraj godine, kao poklon građanima i građankama Tivta, na dan proslave katoličkog Božića, nastup Baje malog Knindže na trgu Pine.

Ovo je samo djelić lokalnih neočetničkih egzibicija, o kojima smo pisali, a pisaćemo i u narednom periodu.

Gušenje kritičke misli i sve izraženija mizoginija

Brojne prijetnje kritički orjentisanim medijima obilježile su i ovu godinu. Posljednja u nizu je prijetnja silovanjem, upućena urednici M portala, Danici Nikolić, a isti mejl sadrži i prijetnje na račun novinarki i urednika drugih medijskih kuća. Abazovićeva Vlada ostaće upamćena i po konstantnim obračunima sa medijima i predstavnicima civilnog sektora, koji se nastavljaju i iz opozicionih poslaničkih klupa.

Osim krivice zbog kritičkog izvještavanja, mediji su optuživani i za izazivanje porasta slučajeva vršnjačkog nasilja. Apsurdno, ali istinito. Mizogini napadi na ministarke i poslanice, bili su gotovo svakodnevni.
Najprizemniji je, svakako, sramni uradak Vojislava Šešelja, posvećen Draginji Vuksanović Stanković.

Konstanta su i prijetnje gašenjem Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, a propagandi protiv ove ustanove priključili su se i srpski propagandisti, koristeći prorežimska glasila. Protiv istoričara i profesora pomenutog fakulteta Bobana Batrićevića, vodi se prekršajni postupak, zbog kolumne u kojoj je, između ostalog, napisao da popovi crkve Srbije ne propovijedaju vjeru Hristovu.

Šta Crnu Goru očekuje u narednoj godini

Godinu završavamo usvajanjembudžeta, za koji opozicija tvrdi da je potrošački i fiskalno neodrživ, problematizujući januarsko povećanje samo minimalnih penzija, te nedostatak podataka o načinu na koji će biti sproveden program Evropa sad 2. Spajića optužuju da je prevario građane.

Nnasuprot tome, Spajić tvrdi da će obećanja biti ispunjena, a da će sredstva od zaduženja u iznosu od 650 miliona eura, biti korišćena isključivo za naplatu starih dugova. U krajnjem, posljedice neodgovorne ekonomske politike, populističkih i demagoških obećanja, snosiće građani.

Nakon što je ranije smijenjeni direktor Uprave policije odlukom Vlade vraćen na tu poziciju, skupštinski odbor za bezbjednost odbio je dva njegova izvještaja o radu, te je ministar unutrašnjih poslova, u skladu sa unaprijed projektovanom političkom igrom, najavio ponovni prijedlog za njegovo razrješenje.

Na kraju godine stižu i nove opasne relativizacije - ministar odbrane Dragan Krapović, govoreći o ranije postavljenoj spomen ploči u Morinju, problematizujući istaknuti natpis, ustvrdio je da ono što se desilo u Morinju nije posljedica velikosrpske agresije, već rata u bivšoj Jugoslaviji. Ovakav stav se, nesumnjivo, odnosi na sve zločine uzrokovane zlokobnom idejom o stvaranju velike Srbije, a detaljnijom analizom štetnosti ovakvih relativizatorskih izjava, bavićemo se u pojedinačnim tekstovima.

Andrija Mandić i ostatak frontovaca, najavljuju rekonstrukciju Vlade početkom ili polovinom godine, suprotno odredbama koalicionog sporazuma, dok Spajić tvrdi da nije bilo razgovora na tu temu.

Na sceni je i nastavak propagiranja ustavnih izmjena u dijelu promjene statusa srpskog jezika, a ekipa nekadašnjeg Demokratskog fronta aktivno zagovara i potpisivanje sporazuma o dvojnom državljanstvu sa Srbijom.

Uveliko izlaze na vidjelo trvenja i nepovjerenje unutar parlamentarne većine, što znači da je pred nama još jedna godina puna obrta, očekivanih i neočekivanih poteza. Mandić i družina neće propustiti priliku da postanu dio izvršne vlasti, pa će pritisci usmjereni ka Spajiću biti sve intenzivniji, a njegovo odbijanje skorije rekonstrukcije Vlade, moglo bi dovesti do otvorenih sukoba, koji bi rezultirali gubitkom podrške i eventualnom inicijativom za izglasavanje nepovjerenja.

Imaginarna kohezija ubrzo bi mogla biti i formalno razbijena. Realno je očekivati i konačni razlaz Spajića i Milatovića, te podjelu pokreta na više tabora. Opozicione partije najavljuju krupne reforme. Slijede neposredni unutarpartijski izbori u DPS-u, ali i kongres Socijaldemokratske partije. No, ukoliko se reformisana opozicija bude držala ranijih praksi - pasivnost i kalkulantska borba za vlast, od očuvanja nacionalnih interesa i građanskog koncepta države nema ništa.

Nakon objavljivanja rezultata popisa, partije će ubirati sopstvene zasluge, ali se, kakvi god oni bili, neće stati sa zagovaranjem ustavne redefinicije. Kraj institucionalne i političke krize se, uprkos fingiranju jedinstva i dalje ne nazire.

Vlada pod kontrolom rusko-srpskih agenata, izvjesno, ne može biti garant mirnije i prosperitentnije budućnosti, te bi finalno otrježnjenje opozicionih partija, bilo od krucjalnog značaja za putu daljeg strateškog razvoja zemlje i zaštite njenog suvereniteta.

#analizagodine #burnagodina #CrnaGora #igrokazi #NevenaKovačević #političkipotresi #Region