Film ‘Pravda’ prikazati u Parlamentu FBiH, pa ko od trojkaša glasa za Vukoju neka mu Karamatić uruči zastavu HZHB!

Piše: Rasim Belko

Tri decenije od počinjenog udruženog zločinačkog poduhvata i šest godina od presude Tribunalu u Hagu haškoj šestorici, odnosno političkom i vojnom vrhu tvorevine Herceg Bosne, ali i hrvatskoj državi, Bosna i Hercegovina i dalje je prinuđena braniti se od istih politika i njihovih ciljeva.

Ubijali su neselektivno, zatvarali u logore i progonili Bošnjake muslimane po suludoj viziji Franje Tuđmana da istrebljenje bosanskih muslimana (uglavnom Bošnjaka) predstavlja konačnu dekolonizaciju. Rušili su gradove i simbole koji spajaju ljude, jer im je etnički čist hrvatski prostor bio jedinstven cilj. Srušili su spomenike civilizacije i zajedništva poput Starog mosta.

Danas, nakon svega negiraju presude, međunarodno pravosuđe i pravdu tretiraju zavjerom, jer politika zvaničnog Zagreba i njena ekspozitura u Bosni je zapravo identična politici Franje Tuđmana i njegovih zločinaca.

Ta politika i danas sanja veliku Hrvatsku, napravljenu na prostoru Bosne i Hercegovine koju je Tuđman zacrtao, a njegovi zločinci i njihovi sljedbenici pokušavaju istrgnuti iz međunarodno priznate države.

Rješenje oružanog sukoba koje nam je u najvećoj mjeri nametnula međunarodna zajednica primoralo je prodržavne snage Bosne i Hercegovine da državu grade s onim silama koje su počinile dvostruki UZP i genocid, a potpomognute dvostrukom agresijom Srbije i Hrvatske.

I to je u osnovi temeljni razlog tavorenja Bosne i Hercegovine u procjepu između krhkog mira i ozbiljnije izgradnje moderne države.

Haške presude su veoma jasne, jasno je šta su bili ciljevi i kako je hrvatska politika tada namjeravala čerupati BiH. Jasno je kako to pokušava i sada, ali nije jasno čime i kako su se osjetili pozvanim da im pomogu oni koji se deklarativno i javno guraju u prodržavni blok stranaka.

A sarajevski politički blok koji trenutno vlada sa HDZ-om Bosne i Hercegovine se na pladnju ponudio politikama koje funkcionišu na ciljevima Jadranka Prlića, Gojka Šuška, Darija Kordića i drugih. Samo ka tim ciljevima idu perfidno, jer ih tako podučava i usmjerava zvanična politika Hrvatske. I dok HDZ Dragana Čovića potpuno shvata šta Zagreb hoće i šta mu je činiti, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto izgledaju kao nedovoljno slobodna djeca u vrtiću koja robusnom Čoviću prepuštaju sve što on zatraži.

A popustljivost politikama koje su naslonjene na zločinačke ciljeve presuđene u Hagu ništa je drugo do pomoć u ispunjavanju tih ciljeva, odnosno, put u konačnu podjelu Bosne i Hercegovine.

I dok trikolori američkog ambasadora Michaela Murphyija tepaju politikama proisteklim iz zločina, nude im kompromis i dijalog, HDZ podiže ljestvicu zahtjeva i prohtjeva navode sve na vodenicu koja tzv. Herceg - Bosnu treba da pretvori u dio velike Hrvatske.

Jer, kako objasniti da Elmedin Konaković koji tvrdi da je ratovao duže nego je rat trajao u studiju Hrvatske radio televizije nije smio reći da je Republika Hrvatska pred međunarodnim sudom presuđena za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Još teže je objasniti činjenicu da trikolori iz Sarajeva pristaju na zahtjev hrvatske politike da glas Hrvata s prostora nekada okupiranog teritorija pod patronatom tzv “Herceg Bosne” vrijedi više od glasa Bošnjaka sa odbranjene teritorije. Da nije bilo agresije Hrvatske, UZP-a i etničkog čišćenja, to se ne bi moglo ni tražiti, jer bi i na “nemirnom jugu” broj Bošnjaka i Hrvata bio izbalansiran.

Ali, ne znaju to fabrikovani komunista, FASTO produkt i američki đak izgubljen u prostoru. A ništa se ne bi promijenilo i da znaju. Dokaz tome je i činjenica da su Čoviću i njegovim kadrovima prepustili gradnju puteva, pa sljedbenik Mate Bobana poslove gradnje usmjerava hrvatskim tajkunima nastalih u plamenu UZP-a.

Spremaju se trikolori Michaela Murphyija da Čoviću, a posljedično i Miloradu Dodiku predaju Ustavni sud BiH, ali i pravila Izbornog zakona po kojima bi nosioci UZP-a bili trajna kategorija vlasti u Bosni i Hercegovini.

Ukratko, pristala je trojka da igra za reprezentaciju koja politikom treba realizirati ključne elemente presuđenog UZP-a.

I to se mora spriječiti, jer poslije će biti teško ako ne i nemoguće ispraviti.

Film “Pravda” promovisan sinoć u Sarajevu uveliko pokazuje kako su ustaše gradile Herceg Bosnu na krvi Bošnjaka i ruševinama koje su smetale zaokruživanju Tuđmanove banovine.

Zato film “Pravda” treba prikazati u Parlamentu Federacije da zastupnici vide šta će značiti ukoliko izborom Marina Vukoje predaju Ustavni sud BiH Draganu Čoviću, a samim tim i Miloradu Dodiku.

Pa ko poslije filma digne ruku za Vukojin izbor neka mu Mario Karamatić uruči zastavu HZHB i HOS-a, da se zna na čijoj su strani!