Iz Podgorice za NAP piše Nevena Kovačević
Juče je na društvenim mrežama počela kružiti fotografija sa naslovom novog sramotnog uratka lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, kojim se na najmizerniji, najvulgarniji i najprimitivniji način vrijeđa bivša poslanica Socijaldemokratske partije Crne Gore i profesorica na Pravnom fakultetu Draginja Vuksanović Stanković.
Koristićemo riječ uradak, jer bi drugačiji naziv upotrijebljen u tekstu o Šešeljevim pisanijama bio uvreda za književnike čija se djela, zaista, zaslužuju nazvati knjigama.
Ovo skaredno štivo, predstavlja još jedan pokušaj da se ponizi ne samo Draginja Vuksanović Stanković, već i sve hrabre Crnogorke, stubovi odbrane državnog suvereniteta i integriteta, te njenog antifašističkog, građanskog i sekularnog karaktera i koje ne prihvataju revizionističke teorije o sopstvenom porijeklu i identitetu.
Naziv uratka nećemo citirati, iz etičkih i profesionalnih razloga.
Podsjetimo, ovo nije prvi put da Šešelj upućuje brutalne i gnusne uvrede na račun gospođe Vuksanović Stanković, gostujući u emisijama na televizijama koje u Srbiji imaju nacionalnu frekvenciju, a čiji se programi mogu pratiti i u Crnoj Gori, putem kablovskih operatera.
Brojne reakcije
Odmah nakon što je na društvenim mrežama objavljen skandalozni naslov uratka neostvarenog političara, vječito gladnog vlasti, uslijedile su brojne reakcije najprije predstavnika opozicionih partija, nakon čega se oglasilo i nekoliko ministara i ministarki u novoformiranoj Vladi Milojka Spajića.
- Dokle ide Šešeljevsko zlo koje nam se na velika vrata kroz aktuelni sistem vrijednosti uvozi iz susjedne države, u prilog govori sramotna publikacija koju je četnički vojvoda Vojislav Šešelj posvetio crnogorskoj heroini Draginji Vuksanović Stanković - navodi se u saopštenju Demokratske partije socijalista.
Kako dodaju, ne smeta ovoj kukavici Draginja Vuksanović Stanković .
- Njemu smeta istina, da je ona i štit i mač nezavisne, građanske i evropske Crne Gore, onaj koji nikad neće moći da probiju, niti polome ti propali sanjari srpskog sveta, ti negatori svega drugog i drugačijeg što se suprotstavlja njihovim zločinačkim ideologijama - istakli su.
Reagovala je i bivša predsjednica crnogorskog parlamenta Danijela Đurović.
- Zgrožena naslovom Šešeljevog novog uratka, slikom mizoginije i primitivizma, još više sam razočarana u institucije nemoćne i zarobljene da ovo i slična djela osude i sankcionišu - saopštila je Đurović.
- Šešelj ne propušta priliku da pokaže zašto mu je zabranjen ulazak u Crnu Goru - naveo je šef medijskog tima Socijaldemokratske partije Mirko Stanić.
Predsjednik Socijaldemokrata Damir Šehović ocijenio je da je sramotni Šešeljev uradak veliko zastiđe.
Međutim, kako dodaje, ono što više zabrinjava od te bezvrijedne žvrljotine je glasno ćutanje onih koje je zapalo da Crnu Goru funkcionalno predstavljaju.
Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović, najoštrije je osudio Šešeljev uradak.
- Čojstvo znači čuvati drugoga od sebe. Šteta što politički marginalac nikada nije naučio ovu lekciju -, poručio je Odović.
Oštre osude uputila je i ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
- Kao ministarka u 44. Vladi i kao žena najoštrije osuđujem mizogini uradak Vojislava Šešelja kreiran u namjeri da povrijedi ugled gospođe Vuksanović Stanković. Jasno je da kultura dijaloga nikada nije bila svojsstvena autoru ovog seksističkog napada, ali nas to samo dodatno obavezuje da ovakve pojave ne relativizujemo, već ih označimo kao društveno neprihvatljive -, napisala je Gorčević na društvenoj mreži X.
Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić Stojanović navela je da kultura dijaloga mora biti imperativ u javnom djelovanju, bez obzira na sve ideološke, političke i druge razlike.
Šešeljev uradak najoštrije je osudila i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, dok je potpredsjednica parlamenta Zdenka Popović poručila da sramni napadi i izražen mizoginizam potvrđuju da je Šešelj marginalac koji ne zaslužuje da mu se ime pomene.
Glasna ćutnja najviših državnih zvaničnika
Tokom jučerašnjeg dana, niko od tri ključna čovjeka u državi nije se oglasio povodom skandaloznog uratka, koji je uvreda za sve građane i građanke crnogorske nacionalnosti, a koje oni, sasvim slučajno, formalno predstavljaju.
Premijer Milojko Spajić, predsjednik države Jakov Milatović i predsjednik Skupštine Andrija Mandić su, nedjeljom, očito odmarali, ili su pak, smišljali na koji način će već sljedećeg dana relativizovati ovaj sraman i besprizoran čin.
Neki, možda, čekaju nalog iz Beograda, dok drugi čekaju da im taj isti nalog proslijede stvarni upravljači ključnim funkcijama u državi. Šešeljev uradak, nažalost, ne iznenađuje.
Svako od koga se ovaj primitivac i mrzitelj svega nesrpskog na bilo koji način osjetio uvrijeđenim, bio je predmet gotovo identičnih uradaka, a najčešće, kao što to obično kukavički rade slabići neostvarenih ambicija obrušavao na žene.
Tako je zločinačke pamflete posvećivao predsjednici Srpskog helsinškog odbora Sonji Biserko, aktivistkinji Nataši Kandić, te svima koje su imale hrabrosti da dignu glas i izraze protest protiv njegovih četničkih etnonacionalističkih nakana iz devedesetih.
Nedavno je to bio slučaj i sa Snežanom Čongradin, novinarkom dnevnog lista Danas, jednog od malobrojnih slobodnih medija u Srbiji. Šešelju je, naime, zasmetalo što ga je novinarka u svojim kolumnama više puta nazivala ratnim zločincem, te je tako postala meta njegovih bezvrijednih pisanija.
Htio to priznati ili ne, Vojislav Šešelj je osuđeni ratni zločinac, radikalni nacionalista, ideolog nikad neostvarenog projekta velike Srbije, koji se zarad šačice vlasti priklanjao svakom režimu, ko god ga činio.
Devedesetih je, recimo, izgubio titulu četničkog vojvode, zato što je pristao da uđe u Vladu sa Slobodanom Miloševićem, čiji je način i oblik vladavine do tada oštro kritikovao. Dotadašnji sukob između Šešelja i Miloševića jednostavno je više ličio na loše režiranu predstavu za javnost.
A kako se istorija ponavlja, čovjek koji je na vlasti bio kupeći mrvice koje mu je ostavljao Milošević, kad bi mu, usljed pritiska međunarodne zajednice bila potrebna Šešeljeva podrška, na narednim izborima nastupiće u koaliciji sa svojim političkim sinom Aleksandrom Vučićem, koga je sa jedne strane u javnom prostoru nazivao izdajnikom, dok je svesrdno branio zajedničku ideju o stvaranju nekad velike Srbije, a danas srpskog sveta.
I u toj igri saradnje i konflikta, Šešelj je uvijek ostajao na margini - običan gubitnik, upotrijebljen od strane Miloševića devedesetih, a Vučića danas, a sve zarad smanjenja pada sopstvenog rejtinga, usljed straha od gubitka podrške i konačne konfrontacije sa međunarodnom zajednicom. dejtonski sporazum, pitanje nezavisnosti Kosova, ili pak nešto treće - ali pozadina je ista - Šešeljeva nacionalistička retorika trebala je odbraniti
Miloševića i Vučića k oji glumataju pred međunarodnom zajednicom, dok on, iako formalno prisutan u Vladi, parlamentu, ili na nekoj lokalnoj opštinskoj funkciji, ostaje na dnu ljestvice.
Jedan od ideologa teorije krvi i tla na Balkanu, ostao je i ostaće željan vlasti, a njegove mračne ideje o progonu ili etničkom čišćenju svih koji svoje porijeklo i nacionalni identitet neće prordati, kao što se Šešelj prodavao za najsitnije Slobove i Acove mrvice.
Prošlo je vrijeme u kome se ratnoubilačkim pohodima pokušava postići posrbljavanje Crnogoraca, vršiti genocid nad Bošnjacima, progoniti Hrvati, Slovenci, Makedonci, Albanci, vojvođanski Mađari.
Šešeljevi govori i mračne ideje o takvoj vrsti progona u ovom vijeku ostaće pusti snovi, na smetlištu istorije, kao i njegova dugotrrajna, a suštinski tako beznačajna politička karijera.
Ostaće upamćen kao oličenje balkanskog zla.
Novi Šešeljev uradak, ključni je test za crnogorsku vlast. Juče je pokrenuta i peticija kojom se od ministra vanjskih poslova Filipa Ivanovića zahtijeva da uputi protestnu notu Srbiji i zatraži zabranu prodaje i distribuiranja uratka na teritoriji Crne Gore.
U demokratskim zemljama, makar bile i u procesu takvog sazrijevanja, stabilna i sposobna vlast ne čeka duže od 24 sata, već istog dana iskazuje spremnost da odbrani građane i građanke od nasrtaja povampirenih sijača zla.
Ćutanje četničkog vojvode Mandića je očekivano, ali, ako predsjednik i premijer, uprkos reakcijama ministara i ministarki, te pokreta mladih sopstvene partije odćute na izlive Šešeljizma, umjesto ispunjavanja najvažnijeg ustavnog zadatka - zaštite dostojanstva i ljudskih prava svih građana i građanki, neće biti dileme.
Dobićemo i zvaničnu potvrdu davanja legitimiteta negiranju crnogorske nacije i naajprizemnijem omalovažavanju svega crnogorskog, baš onako kako su to radile prethodne dvije Vlade, naročito ona na čelu sa Dritanom Abazovićem.
Ako se budu klanjali Šešelju, onako kako se klanjaju njegovom političkom sinu, srpski svet nam je sigurna stanica, a umjesto Evrope i zapada, ubrzanim korakom kretaćemo se ka istoku. Nastavak glasnog ćutanja, značiće samo jedno - strateški pravac koji slijedi nova većina diktira zvanični Beograd i Srpska pravoslavna crkva, a ambiciozni rokovi za članstvo u Evropskoj Uniji, ostaće bajka bez srećnog kraja. A puke oštre osude ili ustaljene relativizacije, blagim i uvijenim tonom biće novi dokaz straha od suprotstavljanja srpskom svetu i ponovo uspostavljenom partnerstvu Aleksandra Vučića i njegovog političkog oca, koji ga je stvorio i politički lansirao, kao najveću prijetnju regionalnom miru.
Ipak, jedno je sigurno - ni Draginju, niti jednu crnogorsku ženu, ne mogu uplašiti Vojislav Šešelj i propagandne mizogine kampanje opskurnih portala, jer najprizemnije uvrede dotiču samo slabe, a slabost nikad nije i neće biti odlika hrabrih, stamenih Crnogorki, borkinja za mir, slobodu, pravdu i građansko društvo, koje znaju đe im je mjesto, na braniku nezavisne Crne Gore i stabilnog regiona.