Slučaj Čemerno: Izričita naredba je bila uništiti haubice i ne ulaziti u objekte

(Patria) - Na novom ročištu pred Sudom BiH u slučaju Džemal Hadžić i drugi“ poznatiji kao Čemerno, danas je svjedočio bivši pripadnik TO Kakanj, koji nije želio da se njegovo ime niti fotografija iznose u javnost. On je pred Sudom iznio činjenicu da je kao dobrovoljac pristupio TO Kakanj, te da je i sam bio učesnik akcije na Čemernu.

Odgovarajući na pitanja tužioca Vladimira Simovića, on je opisao kako su nekoliko dana prije zbivanja na Čemernu kakanjski dobrovoljci došli u Brezu i bili smješteni u fiskulturnu salu u školi, koja je bila granatirana, da bi potom bili prebačeni na Vlahinje, gdje su također bili izloženi granatiranju, te da je tom prilikom ranjen komandir čete Senad Jašarspahić. Rekao je i da je komandir voda bio Teufik Turudić – Tufo.

Devetog juna su upućeni u Korita, gdje su cijeli dan proveli u prostorijama škole, da bi u noćnim satima krenuli u pravcu Čemerna. Na pitanje tužioca šta im je rečeno da je cilj akcije, on je odgovorio da je pred postrojenim vojnicima prvooptuženi Džemal Hadžić rekao da je cilj uništenje haubica i naredio da se ne zalazi u objekte, te da akcija ne smije trajati duže od dvadeset minuta.

Tužilac Simović je i ovom prilikom navodio dijelove iz izjave koju je svjedok dao 2017. godine, na šta je svjedok reagovao iskazom da ga je tom prilikom inspektor pritiscima pokušavao navesti na odgovor da je Hadžić naredio „da se sve živo uništi“, na šta on, kako kaže, nije pristao. Na pitanje tužioca da li su znali da na Čemernu ima vojske,
svjedok je odgovorio da haubice nisu mogle same djelovati i da ih je neko morao opsluživati.

Opisujući tok same akcije, svjedok je kazao da se sjeća mraka, kiše, lošeg puta i užasnog osjećaja straha prilikom započinjanja paljbe kad su stigli na rub šume prema selu. Tada je vidio dva neprijateljska vojnika, zbog čega se on sa još jednim saborcem izmjestio na drugo mjesto. Tužilac je tvrdio da je svjedok u izjavi rekao da su vojnici koje je vidio bili pripadnici TO, što je svjedok demantovao, zbog čega su na trenutak tenzije između svjedoka i tužioca porasle, zbog čega je sutkinja Minka Kreho morala upozoriti obojicu.

U daljnjem izlaganju svjedok je opisao kako su došli do haubica, ali da tada kod haubica nije bilo nikoga. Na drugom kraju se čula pucnjava ali on nije vidio nikoga ko je stradao na obje strane. Oni su trebali minirati haubice ali to nisu mogli jer je čovjek koji je nosio detonatorske kablove pobjegao.

Nisu ih uspjeli zapaliti ni uz pomoć benzina, pa su se odlučili da ih gurnu niz obližnju padinu, što su i učinili. Tek tu je vidio svoje kolege Benjamina i Harisa Sikiru. Potom su se spustili u selo Mahmutovića Rijeka i nastavili dalje za Brezu.

Tek je kasnije čuo za poginule na obje strane, ali o tome nije mogao ništa govoriti jer tu nije bio prisutan. Odgovarajući na pitanja odbrane, svjedok je ponovio da je naredba od strane Džemala Hadžića bila isključivo da se unište haubice i da niko ne ulazi u objekte.

I ovaj svjedok je u više navrata ponovio da jedan dio navoda koji stoje u ranije datoj izjavi ne odgovaraju njegovom iskazu, rekavši da je inspektor na njega vršio pritiske, govoreći mu kako će podići optužnicu i protiv njega, kako će u zatvor i kako će njegova porodica ostati gladna, ali da on nije podlegao tim pritiscima, dodajući da je čak i prisutni tužilac Simović u par navrata smirivao inspektora.

Odbrana tvrdi da se radi o inspektoru Karišiku, na čije postupke i način uzimanja i sastavljanja izjava su i ranije imali primjedbe.

(S. Spahić)