Nacrt zakona o proizvodnji naoružanja i opreme NSRs: Posljednji ekser u Dejton koji zabija Srbija!

Piše: Dean Džebić

Tokom NATO kampanje bombardovanja SR Jugoslavije, odnosno Srbije, jedan dio sistema protuzračne odbrane, kao i pratećih radara volšebno je nestao iz sastava Vojske Republike srpske.

Dakle, netom prije bombardovanja značajan dio sredstava protuzračne odbrane VRs poslan je na remont u Srbiju, u stvari, poslan je kao vid podrške postojećoj infrastrukturi protuzračne odbrane Vojske Jugoslavije da bi tamo i ostao.

Naravno, ova kao i mnoge druge priče o nesebičnom dijeljenju Republike Srbije i entiteta Republika srpska brzo se zaboravljaju i zaboravljene su čak i tamo gdje ne bi trebali biti.

Zaboravljena je tako i sjednica NSRs od 10. decembra 2021. godine kada su usvojeni zaključci o prenosu nadležnosti na nivo BiH u oblasti sigurnosti i odbrane.

Kao jedna od tačaka jeste i potreba ispunjenja strateškog interesa Rs-a da samostalno uredi zakonodavni okvir proizvodnje naoružanja i vojne opreme, zaobilazeći postojeću proceduru koja je na državnom nivou.

Ta tačka svoj zakonski krešendo bi trebala dobiti usvajanjem na jučerašnjoj sjednici usvojenog Nacrta zakona o proizvodnji naoružanja i opreme u Rs-u.

Postojeća procedura i zakonska regulativa

S druge strane suprostavljena, postojeća pravna regulativa naslonjena na Opći okvirni sporazum za mir u BiH, odnosno Aneks 4, član 3 uređuje da je trgovina isključiva nadležnost države Bosne i Hercegovine.

Dodatno, prema Zakonu o proizvodnji naoružanja i vojne opreme u BiH (NVO), donesenom 2003. godine, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa ima centralnu ulogu u procesu i proceduri kompletiranja prodaje i izvoza naoružanja.

"Proizvodnjom i remontom NVO mogu se baviti pravna lica koja za to prethodno dobiju dozvolu od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine", navodi se u članu 3 Zakona o proizvodnji NVO u BiH.

Pitanje postojeće regulative u oblasti proizvodnje naoružanja i vojne opreme u odnosu na usvojeni Nacrt zakona o proizvodnji NVO u Rs-u značajno je iz više razloga koji su uglavnom pokušaji zamjene teza političkog rukovodstva Rs-a.

Prije nego li se detaljnije upustimo u analizu samog Nacrta, treba istaći da je jedan od glavnih argumenata za donošenje ovog zakona bilo argumentirano postojanjem već jednog entitetskog zakona koji uređuje ovu oblast.

Ali tu postoji značajna razlika. Naime, FBiH je 2007. godine usvojila Zakon o proizvodnji i prometu NVO u FBiH, ali ne kao entitetski zakon suprotstavljen državnom iz 2003. godine, već zakon koji uglavnom potvrđuje državni nivo kao bespotrebno dupliciranje.

Proizvodnja i izvoz bez državnog nadzora

Prema dostupnim informacijama o sadržaju usvojenog nacrta Zakona o proizvodnji NVO u Rs-u, ukoliko Ustavni sud isti ne ospori i poništi, radi se o najkonkretnijem pokušaju rušenja Dejtonskog sporazuma.

Prema dosadašnjoj praksi, kompanije namjenske industrije iz BiH mogle su izvoziti naoružanje i opremu isključivo prema tzv. G to G modelu, odnosno "government to government" iliti državna vlada za državnu vladu.

Prema važećem državnom zakonu, proces izvoza naoružanja provodio se interresornim pristupom koji je uključivao procjene ministarstava odbrane, sigurnosti te konačno vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

Uvojeni nacrt iz NSRs predviđa da, umjesto Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, dozvolu za rad kao i izvoz i uvoz radnih sirovina daje Vlada Rs-a.

Dozvola za rad je posebno značajan segment Nacrta zbog najavljene proliferacije novih kompanija koje zbog visokih kamatnih stopa trenutno ne mogu započeti s radom.

Upravo na tragu kamatnih stopa jeste i prohodnost kapitala, odnosno nezavisno zaključivanje cijena usluga i roba koje se ne bi prijavljivale Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

Dakle, potpuna desuverenizacija uz dodatni segment gubitka ikakve kontrole ukoliko bi kontrolni paket kupila fizička ili pravna osoba, što je također omogućeno novim Nacrtom.

Kontrolni paket prilika za Srbiju

Vlasništvo nad kompanijama koje se bave proizvodnjom NVO ima različite modalitete u svijetu i uglavnom je ključna razlika u sistemu organizacije, odnosno da li se radi o društvu ograničene odgovornosti ili je u pitanju dioničarsko društvo.

Zbog obima poslova, kao i proizvodnih kapaciteta za tumačenje ovog segmenta Nacrta, uzet ćemo u obzir dioničarska društva bijeljinskog "Orla", banjalujčkog "Kosmosa" i bratunačkog "TRB".

Dakle, prema novom zakonu u sve tri, ujedno i najveće, kompanije u entitetu Rs inostrani organ će moći kupiti do 49 posto dionica, dok bi kontrolni paket od 51 posto ostao Vladi Rs-a ili drugim vlasnicima.

Međutim, kako saznajemo, Nacrt predviđa da se u slučaju procjene Vlade može odobriti kupovina kontrolnog paketa, odnosno 51 posto dionica.

Na praktičnom planu ova mogućnost stvara pretpostavke za legalizaciju kupovine većinskog udjela, odnosno kontrolnog paketa u kompanijama za koje Republika Srbija procijeni da imaju najveći proizvodni i izvozni kapacitet.

Tu treba istaći dvije značajne stvari. Dakle, da su gorenavedeni "Kosmos", "Orao" i "TRB" kompanije koje imaju strateški značaj za srbijansku namjensku industriju, s posebnim aspektom na "Orao" i "Kosmos".

I s druge strane, u obje kompanije već postoji izvjestan procenat udjela srbijanskog kapitala.

Uopšte za održavanje starijih mlaznih motora i radarskih koji se koriste u Ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj odbrani VS gorenavedene dvije kompanije jedine mogu odgovoriti izazovu.

Upravo iz tih razloga već duži niz godina i "Orao" i "Kosmos" su u brojnim programima Ministarstva odbrane Republike Srbije s ciljem finansijske konsolidacije.

Naravno, pored "Orla" i "Kosmosa", čitav je niz manjih kompanija koje bi svojim proizvodnim kapacitetima značajno proširile proizvodnu paletu konzorcija Yugoimport-SDPR, koji korporacijski nosi cjelokupan izvoz naoružanja iz Srbije.

S druge strane, postoji veliki interes kompanija iz Rs-a da zajednički nastupaju na trećim tržištima pod okriljem Yugoimporta, obzirom na značajne kontakte i veze koje je Yugoimport naslijedio tokom hladnoratovskog trgovanja oružja Jugoslavije sa zemljama Afrike i Azije.

Izlazak iz državnog okvira

Dakle, prema dostupnim informacijama o Nacrtu novog zakona, koji još uvijek nije javno dostupan, radi se o zakonskoj bravuri koja se kosi sa nekoliko zakona BiH, prije svega s Ustavom BiH, odnosno Aneksom 4.

Kao takav, ovaj slučaj mora dobiti svoj epilog na Ustavnom sudu ukoliko isti bude usvojen u NSRs ili ne dobije takve amandmane odnosno izmjene koje bi ga zadržale u postojećem okviru državnog zakona.

Naravno, ostaje mogućnost ulaska srbijanskog kapitala u tu stratešku oblast, ali se postojećim pravnim lijekovima ta pojava ne može spriječiti, obzirom da kompanije iz Rs-a odbijaju zajednički nastupati s kompanijama iz FBiH pod jedinstvenom državnom korporacijom koja bi brokerski poredovala i artikulisala procedure narudžbe, nabavke i kupovine oružja i vojne opreme iz BiH.

Odbijanje kompanija iz Rs-a da učestvuju i lucidna želja Srbije da preuzme kompanije koje svojim preostalim kapacitetima uvelike determinišu operativne sposobnosti određenih grana njene vojske - snažni su udarci u preostale eksere lijesa dejtonske BiH.

S druge strane, uporan stav Milorada Dodika o Ustavnom sudu daje zapravo najbolji odgovor o tome koji je to najveći faktor odvraćanja koji se već godinama bori protiv desuverenzacije BiH na strateškim sferama njene privrede i javne uprave.

Uz sve muke kako tako i dalje za sve proizvedeno u entitetu Rs-u ipak stoji Made in BiH, ali ako se prespava, možda nad BiH profijuču mlazni motori s natpisom "Made in Serbia".