Nešić maše, Trojka šuti: Postaju li tri prsta u Bosni i Hercegovini neko novo 'normalno'

Piše: Delvin Kovač


Čini se da nam je nakon korone i onih nesnošljivih obaveznih maski u Bosnu i Hercegovinu stiglo neko novo 'normalno'. Samo smo ovaj put mi jedini krivci jer smo sami sebi dozvolili novu epidemiju. Ovaj put to novo 'normalno' daleko je nesnošljivije. Zarazno nije, ali opasno jeste. Ali isto tako je i iskorjenjivo, i to znatno lakše od koronavirusa, samo treba znati kako.

Srbovanje i četnikovanje ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, koji je sve drugo samo ne to, između ostalog jer baš i nije sposoban kvalitetno obnašati jednu tako važnu funkciju, doseglo je svoj vrhunac. Bahat je, osion, bezobrazan, ali i neka je kad mu se može. Reakcije nadležnih i dalje nema, ali i na to smo već navikli. Za samo nekoliko mjeseci Nenad Nešić proslavio se kao rekorder po broju podizanja tri prsta u javnom prostoru Bosne i Hercegovine. Ne bira Nenad mjesto, bilo to pred Parlamentom BiH, na sjednici Vijeća ministara BiH, u studiju Federalne televizije ili pred grupom novinara.

Opravdavajući skandalozni potez studentica sarajevskog univerziteta, koje su sa tri podignuta prsta na društvenim mrežama veličale osuđene ratne zločince i potom za to nagrađene od Beograda nastavkom školovanja, Nešić je na konferenciji za novinare rekao da u tome ne vidi ništa sporno. A potom se još više razbahatio, te uz tri podignuta prsta s obje ruke ponosno poručio: "Evo, Nešić će dići tri prsta. Evo, izvolite, otvorite predmet protiv mene!".

U Trojci i dalje ne vide ništa sporno u srbovanju i četnikovanju čovjeka kojem su dali svoj glas kako bi kao državni ministar imao priliku dolaziti u glavni grad Bosne i Hercegovine, uzimati platu sa državnih jasli i pljuvati po svemu što je bosanskohercegovačko. Od trojkaša nam ni ne trebaju nikakve verbalne osude, koje bi svakako bile samo isprazne floskule u kojima svoje partnere iz Rs-a pozivaju da se vrate na ispravni kolosijek na kojem, budimo realni, nikada nisu ni bili.

Ono što jeste neophodno je institucionalno djelovanje - ili bosanskohercegovačkog pravosuđa ili smjena Nenada Nešića i njemu sličnih neprijatelja naše domovine. Shvatljivo je, doduše, što Nikšić, Konaković i Forto ni ne pomišljaju na takav potez jer bi se zamjerili voždu iz Laktaša, koji je Nešića i predložio. Uostalom, trojkaši su Dodiku već i obećali da neće pokretati pitanja o kojima nemaju konsenzusa. Uz to, Trojka želi sačuvati svoje fotelje ne zamjerajući se ni drugom koalicionom partneru Draganu Čoviću, olako prelazeći preko ustaštva njegove federalne ministrice Sanje Vlaisavljević.

Nećemo dirati ni Nenada, ni Sanju. Dodik zadovoljan, Čović zadovoljan, mirna Bosna. Trojka otprilike ovako razmišlja. No, itekako su svjesni, ili bi barem trebali biti, da Bosna uopšte nije mirna, već poprilično ustalasana, s tendencijom pojave i cunamija.

Jedan od njih trojice, lider Naroda i pravde i državni ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, za svog kolegu iz Vijeća ministara BiH Nenada Nešića nedavno je ustvrdio kako se radi o najboljem kadru od ministara iz Rs-a. A ako je on najbolji, kakvi li su onda tek ostali...

Požalio se Nešić da je i on jedan od onih navodnih 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo. Svjestan je Nešić da je to najobičnija glupost jer građani srpske nacionalnosti nisu bili primorani napuštati glavni grad Bosne i Hercegovine. U redovima Armije RBiH bilo je i časnih boraca Srba koji su pružili žestok otpor agresoru s brda. Isto tako Nešić zna da Srbi iz Sarajeva nisu otišli jer ih je prisilila Armija RBiH ili vlast, već što su itekako bili svjesni da će, ukoliko ostanu, zajedno s ostalim stanovnicima predstavljati najobičnije topovsko meso za krvnike iz vojske Rs-a i JNA koji su tri i po godine s okolnih brda sijali smrt tenkovima, PAM-ovima, PAT-ovima, snajperima i čime već ne.

Neka nam Nešić kaže u kojem su to gradu u manjem bosanskohercegovačkom entitetu za vrijeme agresije po tamošnjim brdima bili ukopani tenkovi i instalirani snajperi Armije RBiH koji su ubijali nevino srpsko stanovništvo?

Na kraju jasna poruka za ministra koji to nije: tebi i takvima poput tebe definitivno i nije mjesto u multikulturalnom Sarajevu. Nego, nisi nam rekao ni zašto si se hinjski uopšte i vraćao na mjesto gnusnih zločina koje su činili ti tvoji agresori u koje se zaklinješ i koje u nebesa uzdižeš? Jasno nam je to vrlo dobro - da bi zgrtao basnoslovne plate iz Parlamenta BiH i Ministarstva sigurnosti BiH, istovremeno provodeći antidržavne i antiustavne zamisli svog nestranačkog šefa Milorada Dodika.

Za 1.425 dana najduže opsade jednog glavnog grada koju poznaje historija modernog ratovanja, presuđeni ratni zločinci, koji su za tebe Nenade Nešiću veliki heroji, ali i brojni krvoloci koji nikada nisu ni odgovarali za svoja zlodjela, oduzeli su život 1.601 nevinom djetetu. Pametnom je i išaret dovoljan, a budali... uglavnom moraš crtati.